Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Subotnji iznenadni napad Hamasovih boraca na Izrael mogao bi uticati na dalji napredak saudijsko-izraelskih pregovora o normalizaciji odnosa ali i širi region Bliskog istoka.
Dok su razmjere napada razbile ideju da su Izraelci, uprkos ogromnim ulaganjima, sigurni unutar svojih granica, gotovo je sigurno da će eskalacija sukoba zagorčati život Palestincima u Pojasu Gaze, jednom od najsiromašnijih mjesta na Zemlji, pišu svjetski mediji.
Nezamisliv sigurnosni propust
Pola vijeka nakon iznenadnog napada Egipta i Sirije na Izrael u Jomkipurskom ratu 1973. godine, Izrael je u subotu, 7. oktobra, pretrpio ono što je bez sumnje bio najveći vojni poraz i neuspjeh obavještajnih službi u posljednjih 50 godina, ocijenio je londonski Tajms.
Za razliku od Jomkipurskog rata kada su ga napale dvije velike arapske vojske, Izrael ovoga puta nije u egzistencijalnoj opasnosti, piše list, napominjući da se ne dovodi u pitanje izraelska vojna superiornost nad Hamasom i drugim palestinskim naoružanim grupama koje su izvršile napad iz Gaze.
Međutim, ukazuje Tajms u analizi, što se tiče haosa na terenu – s timovima Hamasovih boraca koji dižu u zrak dijelove granične ograde, drugi se infiltriraju koristeći motorne jedrilice i motorne čamce na obali probijajući se u Izrael pod okriljem masivnih raketa lansiranih iznutra Gaza – to je zapanjujući neuspjeh.
Šok iz 1973. je dugotrajna nacionalna trauma, ali više od pola vijeka kasnije mnogo je učinjeno da se Izraelcima vrati čvrsto povjerenje u njihovu vojsku, a posebno u njihove obavještajne službe koje su, dodaje list, poštovane zbog uspjeha u sprečavanju terorističkih napada.
Posebno je intenzivan nadzor Gaze, obalne enklave koja je od 2007. pod kontrolom Hamasa, naglasio je Tajms, ukazujući da izraelska obavještajna služba ima stotine elektronskih senzora fokusiranih na usku traku zemlje i sva telefonska komunikacija ide preko izraelskih mreža.
Gotovo je nezamislivo da je Hamas uspio pripremiti ovu operaciju – za koju bi bili potrebni mjeseci planiranja i obuke – a da izraelska obavještajna služba nije saznala za to. Kada se prašina slegne, ocijenio je list, doći će do masovnog obračuna unutar izraelskog vojnog i političkog vodstva.
To bi moglo biti kao preokret nakon Jomkipurskog rata koji je narušio povjerenje u čelnike zemlje i na kraju doveo do ostavke premijerke Golde Meir koja je bila na vlasti od osnivanja Izraela 1948.
Kako će to uticati na Benjamina Netanjahua (Netanyahu), izraelskog premijera s najdužim stažem koji se ponovo vratio na funkciju prije samo devet mjeseci, prerano je izračunati dok borbe još uvijek bjesne ali, napisao je Tajms, mnogo toga će zavisiti kako će se izraelska kampanja u Gazi odvijati u narednih nekoliko sedmica.
Šta poslije?
Gotovo 50 godina nakon Jomkipurskog rata, Izrael je ponovo iznenađen napadom koji je zapanjujući podsjetnik da stabilnost na Bliskom istoku ostaje krvava fatamorgana, ocjenjuje u analizi Njujork tajms i dodaje da nakon što izraelska vojska odbije prvobitni palestinski napad, postavlja se pitanje šta dalje.
Za razliku od serije sukoba s palestinskim snagama u Gazi u posljednje tri godine, čini se da se ovaj put radi o sukobu punog razmjera koji su pokrenuli Hamas i njegovi saveznici, napisao je list, naglasivši da je malo dobrih opcija za Netanjahua koji je objavio rat i koji je pod pritiskom da pokrene invaziju u punom obimu, koju izraelski lideri savjesno izbjegavaju od 2005. godine.
Analitičari smatraju da bi veliki rat mogao imati nepredviđene posljedice, uključujući znatne palestinske žrtve ali i poremećaj sve boljih odnosa Izraela s arapskim svijetom. To bi se, naglašava Njujork tajms, moglo posebno odraziti na veze sa Saudijskom Arabijom, koja pregovara o navodnom sporazumu o odbrani sa Sjedinjenim Državama u zamjenu za normalizaciju odnosa s Izraelom.
S druge strane, konflikt će, barem na neko vrijeme, ujediniti Izrael dok će opozicija otkazati svoje planirane demonstracije protiv izmjena u pravosuđu koje je predložio Netanjahu i poslušati pozive rezervista da se okupe. To će Netanjahuu, ukazuje Njujork tajms, na ocjene analitičara, dati “potpuno političko pokriće da radi ono što želi”.
“Već postoji veliki pritisak za upad velikih razmjera, da se ‘završi s Hamasom’, ali ne mislim da će to išta riješiti na duži rok”, rekao je Mark Heller, viši istraživač na Izraelskom institutu za studije nacionalne sigurnosti. On napominje da je gotovo svake godine bilo je ograničenih izraelskih vojnih operacija na okupiranim teritorijama, ali one nisu dale nikakva rješenja.
Ipak, naglašava Njujork tajms, Izrael će sada također morati da se pozabavi rezultatima onoga što analitičari nazivaju njegovim “prekomjernim samopouzdanjem i samozadovoljstvom i nespremnošću da zamisli da bi Hamas mogao pokrenuti ovakav prekogranični napad”. Ali prvo, kao što je Heller primijetio, dolazi rat. “I ove stvari imaju tendenciju da izmaknu kontroli”, rekao je.
Pokušaj povratka kontrole
Čak i kada je Netanjahu najavio da je Izrael u ratu s Hamasom i drugim frakcijama Gaze, važno je razumjeti šta Hamasovi vojni ciljevi nisu uključivali, napisao je Gardijan, ukazujući da se Hamas bori iz političkih razloga, kako bi učvrstio podršku u Gazi i drugdje i kako bi militantnoj grupi dao kontrolu nad palestinskim narativom dok se odnosi u regionu mijenjaju.
Hamasovo vojno vodstvo svjesno je vlastitih mogućnosti dok je zauzimanje i zadržavanje terena u Izraelu daleko izvan njegovog domašaja, napisao je Gardijan uz ocjenu da je operacija osmišljena da bih Hamas terorisao i imao što širu međunarodnu publiku, na što jasno ukazuje kidnapovanje i ubijanje izraelskih civila.
Detaljna analiza Hamasovog razmišljanja u pokretanju ovog napada vjerovatno će biti dugotrajan proces, ali je realnost da je Hamas, kako ističe list, odlučio da pokrene ovaj sukob kao način da se nametne u široj diplomatiji.
Hamasov vojni komandant Mohammed Deifa je u najavi napada pozivao Palestince od istočnog Jerusalema do sjevernog Izraela da se pridruže borbi što, prema ocjeni lista, sugeriše da Hamas na napad gleda kao na pokušaj povratka kontrole nad palestinskim narativom.
Čini se da je težina Hamasovog napada namjerno osmišljena da izazove izraelski napad na Gazu, sa svim neizbježnim civilnim žrtvama koje bi uključivale, dok je Deifov širi apel na “islamski otpor u Libanu, Iraku, Siriji i Libanu” također usmjeren posebno na zemlje koje imaju militantne pokrete koje podržava Iran.
Na kraju, iako su se infiltracije manjih razmjera iz Gaze događale i ranije, razmjeri ovog napada razbili su ideju da su Izraelci, s uloženim milijardama na sigurnost, bezbjedni unutar svojih granica. To je, zaključuje Gardijan, stanje stvari koje Hezbolah u Libanu i militantne grupe u Siriji neće propustiti.
Pitanje tajminga i Irana
Kada je islamistička grupa Hamas pokrenula napad na Izrael, ciljala je i na napore za stvaranje novih regionalnih sigurnosnih koalicija koje bi mogle ugroziti palestinske težnje za državnošću i ambicije Irana kao glavnog finansijera grupe, ukazuje Rojters.
Subotnji napad poklapa se s naporima da Saudijska Arabija normalizuje odnose s Izraelom u zamjenu za sporazum o odbrani između Vašingtona i Rijada, piše agencija, ističući da su palestinski zvaničnici i regionalni izvor rekli da su naoružani napadači koji su upali u izraelske gradove, također prenosili poruku da Palestinci ne mogu biti ignorisani ako Izrael želi sigurnost i da će svaki saudijski sporazum prekinuti tekući detant kraljevstva s Iranom.
Laura Blumenfeld, analitičarka za Bliski istok na Školi za napredne međunarodne studije Johns Hopkins u Vašingtonu, kaže je da je Hamas možda napao zbog osjećaja da se suočava s irelevantnošću kako su napori napredovali ka širim izraelsko-arapskim odnosima.
U svom odgovoru na napade u subotu, Saudijska Arabija je pozvala na “trenutni prekid nasilja” između obje strane, dok Iran, u međuvremenu, nije krio da podržava Hamas, nazivajući subotnji napad činom samoodbrane Palestinaca. Jahja Rahim Safavi, savjetnik iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Ali Hameneija, rekao je da će Teheran stajati uz palestinske borce “do oslobođenja Palestine i Jerusalema”.
Iranska podrška palestinskim grupama je, naglašava Rojters, dio šire mreže naoružanih grupa koje podržava širom Bliskog istoka, dajući Teheranu moćno prisustvo u Libanu, Siriji, Iraku i Jemenu, kao i Gazi.
Napad Hamasa je, podsjeća novinska agencija, uslijedio nakon višemjesečnog porasta nasilja na Zapadnoj obali koju su okupirali Izrael, uz pojačane izraelske racije, palestinske ulične napade i napade jevrejskih doseljenika na palestinska sela. Uslovi za Palestince su se pogoršali pod tvrdo desničarskom vladom premijera Benjamina Netanjahua, dok su napori u pravcu mira u zastoju godinama.
Zagorčan život Palestinaca
Subotnji iznenadni napad Hamasovih boraca na Izrael sumorni je podsjetnik da na Bliskom istoku ratne borbe obično imaju prednost nad stvaranjem mira, napisao je Max Boot, kolumnista Vašington posta.
Iako se ne zna sa sigurnošću zašto je Hamas odlučio da napadne Izrael upravo sada, ovo bi, prema ocjeni Boota, mogao biti dio većeg pokušaja Irana i njegovih zastupnika – uključujući Hamas – da spriječe historijsko pomirenje između Jerusalema i Rijada.
Izrael je pokrenuo brojne vojne operacije protiv Hamasa od kada je grupa preuzela Gazu 2007. godine, dvije godine nakon što se Izrael povukao sa teritorije. Međutim, to je uglavnom bilo iz zraka, a čak i kada su izraelske trupe bile raspoređene, nikada nisu dugo ostajale. Sada će Izrael bez sumnje uzvratiti neodoljivim vojnim odgovorom dok raste pritisak na Netanjahua da naredi potpuno uništenje Hamasa.
Izraelske odbrambene snage su najjača vojna sila na Bliskom istoku i na kraju će prevladati. Međutim, naglašava kolumnista Vašington posta, čak i taktička pobjeda bi ostavila Izrael pred pitanjem “Šta sada?”, jer većina Izraelaca nema želju za dugotrajnom okupacijom pojasa Gaze, koja će neizbježno dovesti do daljih izraelskih žrtava i optužbi da njihove trupe čine ratne zločine.
Jedina sigurnost je, piše Boot, da će napad Hamasa zagorčati život Palestincima u Gazi, jednom od najsiromašnijih mjesta na Zemlji. Odgovorni Izraelci – koji uglavnom nedostaju u Netanjahuovom krajnje desničarskom kabinetu – znaju da se životi Palestinaca moraju poboljšati kako bi spriječili nove erupcije nasilja u budućnosti.
