Magični svjetovi rožajskog slikara

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Aldemar Ibrahimović u svom ateljeu
Ovi motivi na direktan ili indirektan način utiču na recepijente u formiranju svoga stava o značaju i očuvanju kulturnog naslijeđa.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Intervju sa akademskim slikarom iz Rožaja, Aldemarom Ibrahimovićem

• Gospodine Ibrahimoviću potekli ste iz kraja koji je dao brojne zavičajne slikare i pisce otkud tolika magija i nadarenost ljudi sa ovog područja prema lijepoj umjetnosti i književnosti?

Ibrahimović: Da, da, rožajski kraj je iznjedrio značajan broj likovnih stvaralaca. Ovom prilikom bih pomenuo samo Hilmiju Ćatovića, koji na žalost nije više među nama, jednog od istaknutijih slikara druge polovine XX vijeka na ovim našim južnoslavenskim prostorima. No, kada govorimo o ovim relacijama, valjalo bi da uporedimo našu sredinu sa sličnim sredinama u Crnoj Gori (Cetinje, Herceg Novi, Kolašin, Tivat…) onda se stiče objektivniji sud u tom pravcu. Crna Gora je važila i važi za zemlju slikara (Lubarda, Milunović, Dado Đuric, Dimitrije Popović…). U svakom slučaju ta konstatacija godi i ona se može potvrđivati i valorizovati većom angažovanošću i uspjesima potvrđenim u našoj zemlji i inostranstvu.

• Stvaralački nagon se kod mnogih ljudi pojavi u ranom djetinstvu. Kakvo je zapravo bilo vaše djetinjstvo i staro Rožaje i koje su to slike koje vječito pamtite?

Ibrahimović: Poslednjih godina pojavilo se na desetne fotografija starih Rožaja, nastalih početkom i sredinom prošlog vijeka. Iako sam rođen 1962. skoro da pamtim Rožaje baš takvo, kako izgleda na najstarijim fotografijama. Odrastao sam u ambijentu Starih kula, kuća i čardaka, opasanih kamenim i drvenim zidovima i ogradama, teških i natkrivenih kapija, kaldrmisanih sokaka… Odrastao sam pored bistrog i valovitog Ibra i modro-zelenih virova, đe smo učili plivati i skakati čuvenu “lastu” i “prelom”, ispod Hajle i Ahmice i crnogoricnih šuma… To je “scenografija” koja je obogaćivala i oplemenjivala moje dječačke dane i sigurno uticalo na formiranje moga karaktera.

• Koji momenat vas je u vašem životu predodredio to jest uticao na to da likovna umjetnost postane vaš životni poziv?

Ibrahimović: Prije nego sam pošao u školu, moj otac, koji je bio stolar, uočio je moju želju i dar za crtanjem, pa mi je donosio raznog papira, običnih i mastiljavih olovki, tako da su nastajali crteži konja, pjetlova, epskih junaka, a kasnije pojavom televizije , kauboja, indijanaca. Polaskom u školu, ljubav prema crtanju razvijala se uz pomoć likovnih pedagoga ali i stripova koje smo čitali, sakupljali… Počele su i prve nagrade na raznim takmičenjima regionalnim i republičkim, koje su mi davale podstreka, i tako me svjesno i podsvjesno usmjeravajući prema ovom, čime se cijeli život bavim.

• Vaš primjer slikarstva i slika ima snažnu moć na publiku. Živimo u digitalno vrijeme, slika djeluje anahrono, pa samim tim od nje se očekuju određene poruke kakve poruke šalju vaše slike svijetu?

Ibrahimović: Mislim da je presudni faktor u formiranju mog likovnog izraza, ljubav prema slikarstvu, uporni i kontinuirani rad, putovanja koja su mi omogućila da posjetim mnoge značajne muzeje i galerije kod nas i u svijetu. Bez namjere da moje slikarstvo mijenja društvenu svijest, one sadrže fragmentaciju moje životne stvarnosti. To su uglavnom urbani pejzaži kroz koje se osjeća nostalgičnost izražena kroz arhitektonske detalje životnog ambijenta u kojem sam odrastao i silute ljudi koje kao sjenke prolaze tu odmah ispred kao na pozorišnoj sceni. Tako da milim da ovi motivi na direktan ili indirektan način utiču na recepijente u formiranju svoga stava o značaju i očuvanju kulturnog naslijeđa koje još uvijek odolijeva zubu vremena i nekontrolisanoj urbanoj ekspanziji čiji smo danas svjedoci.

• Poznato je da ste da ste se dugo bavili slikanjem portreta i da ste to radili u elitnim turističkim mjestima mediterana?

Ibrahimović: Da, da, volio sam raditi portrete i to veoma uspješno, pa sam kao student Sarajevske likovne akademije počeo sezonski raditi portrete u Jelsi na Hvaru. Šest ljeta sam proveo na tom predivnom otoku u Hrvatskoj. Kasnije sam pet sezona slikao u Marmarisu – Turska. Onda sam prešao i osam ljeta radio na grčkim ostrvima Zaknthosu, Kosu i Rodosu. Portrete sam radio u tehnici suhi pastel i ulje na platnu. Za tih 19 ljeta, naslikao sam oko 5.000 portereta. Zahvaljujući tom radu imao sam mogućnost da dosta putujem i da kupujem najbolji slikarski materijal, kao i da od ušteđevine napravim svoj životni i radni prostor koji mi omogućava da se bavim ovim poslom onako kako ja želim i umijem.

• Šta je to u čemu se ogleda danas moderno slikarstvo i što ga karakteriše?

Ibrahimović: Moderna umjetnost je nastala u prvoj polovini XIX vijeka. Ključnu ulogu u formiranju novog odnosa slikarstvu odigrala je pojava fotografije pojava psihologije kao nauke. Sve do tada primarni zadatak slikara bio je da oponaša svijet oko sebe. Opisivati svijet oko sebe što vjernije i objektivnije. Pošto je tu ulogu fotografija preuzela, slikari su počeli tražiti drugi put, a taj put se kroz razne stilove i pravce kristalizovao i došao do stava da objektivni svijet, treba prikazivati subjektivno. Zahvaljujući tome, slikarstvo je dobilo novi zamah i energiju, nastajući pri tome mnogi slikarski pravci i stilovi, stvarajući novi kvalitet i novu epohu, epohu Moderne umjetnosti.

• Da li živimo u vremenu krize umjetnosti i kulture i na koji način to prevazići?

Ibrahimović: Zahvaljujući svemu ovom o čemu sam upravo govorio, otvorila se mogućnost nevjerovatnih ličnih kreacija koje nude razne i neslućene vrijednosti koje ponekad šokiraju i provociraju korisnike, tako da se pojavljuje mišljenje da živimo u vremenu “krize umjetnosti”, no ja mislim da su to stereotipni i veoma konzervativni stavovi ali koji se mogu shvatiti kao subjektivni doživljaj i percepcija doživljenog, što je i te kako u koralaciji sa onim što modernu umjetnost – slikarstvo čini takvim kakvo jeste.

• Poznati ste kao jedan od najvećih mecena vašeg kraja uvjek nesebično posvećeni mlađim generacijama kako kroz slikarstvo tako i kroz vaš pedagoški rad. Da li naše društvo prepoznaje i cijeni neumorne neimare poput vas?

Ibrahimović: Nisam siguran da se to tako može kazati, ali sam siguran da sam vazda nesebično i istrajno radio da mladim ljudima prenesem moje iskustvo i skromno znanje kroz formalno obrazovanje kroz pedagoški rad u osnovnim, srednjim i univerzitetskim školama. Poznato je da bez ikakve materijalne nadoknade godinama pripremam učenike koji se spremaju za prijemni na umjetničkim akademijama i arhitekturi i to me čini srećnim i ponosnim, posebno kada upišu kada i uspješno zavrse i počnu se dokazivati radom i kvalitetom u svojo profesiji.

• Pasionirani ste ljubitelj pisane riječi i knjige kojeg autora ili autore najviše volite da čitate i zašto?

Ibrahimović: Knjige sam zavolio veoma rano pa sam prolazio kroz razne faze i žanrove koji su me zanimali. Vazda sam imao želju ne samo da pročitam knjigu, nego i da je imam u svojo biblioteci, tako da sam sakupio zavidan broj knjiga koje me čine srećnim, ne samo dok ih čitam nego i dok ih slažem i sortiram u svojoj biblioteci. Nezahvalno je govoriti o imenima ali me u poslednje vrijeme najviše zanimaju knjiga pisane po dokumentima i one koje govore o našoj skorijoj prošlosti, kako u regionu tako i u svijetu.

• U Crnoj Gori često čujemo termin multikultura i multikulturalnost koliko zaista razumijemo taj termin i koliko ga zaista poštujemo?

Ibrahimović: Jednom sam bio učesnik na jednom okruglom stolu na tu temu, pa sam čuo jednu šaljivu dosjetku kao odgovor na to pitanje, “multikulturalizam je kao motokultivator, puno buke a malo efekta.” Mislim da ima dosta sličnosti, nažalost. Takođe mislim da bi sve bilo mnogo bolje da se politički sistem uredi kako treba i da tu leže svi problemi našeg društva kada govorimo o toj problematici.

• Kada vašu izložbu možemo da očekujemo na Prijestonom Cetinju kako bi vas u kolijevci mnogobrojnih crnogorskih slikara Cetinjani bolje upoznali?

Ibrahimović: Nastojat ću da u što kraćem roku dođe do realizacije moje izložbe na Cetinju, jer mislim ko nije izlagao na Cetinju, kao da nije nidje izlagao u Crnoj Gori, jer su tu ponikli velikani slikarstva bivše nam zajednicke domovine, Evrope a i svijeta.

Aldemar Ibrahimović (Biografija) Rođen 6. Novembra 1962. Godine u Rožajama. Akademiju likovnih umjetnosti završio u Sarajevu 1986. Godine, a postidiplomske studije na Cetinju 2013. Godine. Clan je ULUCG-a od 1987. Clan je I SULU-a od njegovog osnivanja. Član je redakcije casopisa ALMANAH I PUTOVANJA iz Podgorice. Član je žirija za dodjelu državne nagrade PETAR LUBARDA u Crnoj Gori( 2018-2022). Član je odbora za likovnu umjetnost CRNOGORSKE AKADEMIJE NAUKA I UMJETNOSTI. Bio je angažovan kao gostujuci professor na Državnom univerzitetu na Departmanu za likovnu umjetnost (2011 – 2020). Živi i radi u Rožajama. Samostalno je izlagao 51 put u Crnoj Gori i inostranstvu.

Najznačajnije izlozbe: Podgorica, Galerija “Centar” (1993. 2007.) Podgorica, Galerija “Most” ( 1999. 2017.), Pariz, Galerija SITE INTERNACINAL DES ARTS 2005. Dol de Bretange, Francuska 2005. 2011. Luxemburg – Kirghberg 2012. Zagreb, Galerija” Zvonimir”, Split, Hrvatska, Galerija Muzeja grada Splita, Sarajevo, Galerija “ Preporod”, Nim, Francuska, Galerija Novotel Adria 2015, i Galerija “ Atelier du 11”. Bar, Dvorac Kralja Nikole 2018, I Nikšic, Galeija” Nikola I”, Podgorica, JU Muzeji i Galerije 2019. Linc, Austrija. Opstinska Galerija. Značajnije kolektivne izložbe: Pariz Galerija “ Jugoslovenskog kulturnog centra ( 1995. 2005). Beč, Grac, Klagenfurt-Austrija, Izložba Recentno crnogorsko slikarsvo 2000. Novi Sad, Treći bijenale jugoslovenskog pejzaža 2002. Zagreb, Galeija” Karas” Pogled na suvremenu crnogorsku umjetnost 2008. Beč, St Georgeo,Insbruk, Bregenc, Grac. 15 autora iz CG u odabiru dr Waltera Horna ( Austrija), 2009. Nica -Francuska, Slavjanski art Festival, 2010. Cetinje, Crnogorski likovni salon, 2012. Cetinje, Salon PETAR LUBARDA, Galerija Miodrag Dado Djuric 2015. Sarajevo, Vijecnica, 2018. Beograd, Izlozba SULU, “ Cvijeta Zuzuric” 2019…

Nagrade: Nagrada za slikarstvo “ Crnogorski likovni salon, Cetinje 2012.Nagrada “30. Septembar” Opštinska nagrada- Rožaje 2000. Nagrada ULUCG “ Milunovic, Stijovic, Lubarda” Podgorica, 1998. Prva nagrada na proljećnom likovnom salonu, kluba “ Sopocani”, Novi Pazar 1996. Vise odkupnih nagrada Nim, Nica, Beton, Pariz I Dol De Bretagne- Francuska.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.