Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Druže Zorane, teška srca sam se odlučio da ti napišem ovo moje pisamce, poštujući prazničke dane, mojih dragih i vrlih komšija, Bošnjaka.
Priznajem, da me tvoj ogavni i nedolični stav , kako veliš na HTV- u: “Dakle, još jednom govorim – građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem.” Kako ističeš već više puta: “Građanska BiH je jako daleki san, ali prvo sapun, onda parfem “.
Prije svega, da te priupitam, druže Zorane, da li je “sapun i parfem” očita aluzija na higijenske navike muslimana, odnosno Bošnjaka, da li su ovim obuhvaćeni i svi Srbi i Hrvatai u Bosni i Hercegovini.
Kada su u pitanju tvoji snovi, zatim sapun i parfem, dozvoli mi da kao veoma ozbiljan visoki intelektualac, svjetski čovjek, poliglota, graditelj i profesor generacija elektro stručnjaka, odgovorim ti na isto mojom ličnom malom pričom.
Rođeni sam Sarajlija sa Vratnika, Bosanski sam Srbin za razliku od tvoga partnera i vašeg hrvatskog brižnika, Laktaškog svinjogojca i guslara Milorada Dodika, koji je kako ističe neki “nebeski Srbin” iz njihovog “srpskoga sveta”.
Kao gimnazijalac sarajevske realne gimnazije, studirao sam u Beogradu elektrotehniku, zatim magistriro tehničke nauke, otisnuo se u svijet i gradeći šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, dospjeo sam kao stručnjak u vaš “fantazirajući stolni grad” Mostar, na temelje izgradnje velikoga aluminijskoga kompleksa.
Međutim, kako ti je veoma znano u ovome gradu i našoj lijepoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, ugasili su se vaši pusti snovi o genocidnoj Herceg Bosni i zajedničkim partnerskim odnosima sa genocidašima iz Republike srpske.
Vaša zajednička nakana sa ciljem urušavnja ove nam naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, za sve vas je tvrdi orah velikoga Njegoša: “Nesalomljiva je ova država, samo će te na njoj polomiti zube”.
Vaša ideološka matrica i agresorske aktivnosti na našim prostorima, te logori i protjerivanja naših nevinih građana, samo je naš pozitivan naboj i energični impulsi da vam se odupremo svim vašim scenarijima iste matrice.
Kada je riječ o tvome Zorane, sapunu i parfemu, dužan sam ti ispričati jednu iskustvenu životnu priču, dobro je upamti i da je možeš i dalje prepričavati svojim istomišljenicima.
Kao dijete sa Vratnika, rođen, odgojen, odrstao i obrazovao se i sa svojim vrlim komšijama, onda Muslimanima a danas Bošnjacima, doživio sam sve lijepe trenutke moje mladosti i cjelovite spoznaje islamskih običaja, vjere i kulture.
Bilo je teško vrijeme u toku drugoga svjetskoga rata, kada su oko nas prolazili i djelovali svi mogući okupatori i neprijatelji u ta vremena, između ostalih i vaš Vjekoslav Maks Luburić, koji je u svojoj vili u Skenderiji masakrirao patriote i komuniste, zatim ih vješao po Marijinom dvoru, ali su našu srpsku porodicu sigurno čuvali i brinuli se, naše vrle i nezaboravne komšije islamske vjeroispovjesti.
Dolaskom u Mostar, kao stručnjak na temelje Aluminija, sve do 09.maja 1993. godine, živio sam u veloj zabludi, sa idiličnim osjećajima ljepote druženja i odnosa mojih komšija i susjeda, dok neposredno ne osjetih i spoznah šta su ti susjedi, koji masovno pokupiše moje komšije Bošnjake, odvedoše ih u brojne logore, otpremiše ih u dijasporu i uzurpiraše i opljačkaše njihovu imovinu.
Dakle, od toga datuma, druže Zoka, moji lični ideali potamniše, izgubiše svaku vjeru u susjede i neljude.
Što se tiče sapuna i parfema, priča tek slijedi, kakva je ostala u mojoj mladalačkoj memoriji, kao istinita priča.
Kuća porodična, kao i brojne druge u komšiluku, graničila je sa komšijama, njihovim baštama ili avlijama.
U ona vremena, često se na bašti ili u avliji nalazila i “ćenifa, klozet, zavod ili toalet” za potrebe nužde, sa zapaženim ibrikom sa vodom, što mi baš u mladosti i sve to nije bilo sve jasno, čemu to treba da služi.
Shvatio sam to u poznijim godinama, te upravo sam znao da je u pitanju higijena, jer poslije nužde, trebalo je svoje “dupe” i oprati vodom.
Ništa čudno, niti neobično, da i dan danas, samo u nešto povoljnijim uslovima vršim nuždu u toaletu u banji i odmah sa tušom baterije nad kadom redovno perem i svoje dupe.
Prisjetih se odmah, druže Zoka poslije tvojih prljavih i gnusnih asocijacija i našeg uglednog književnika Meše Selimovića koji u svome romanu “Tvrđava” lijepo nam objasni ko su te tvoje i naše “ulizice”.
„ Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji.
Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost. /citat Meše Selimovića/
Zato je i potrebno druže Zorane, da i dupe Milorada Dodika bude uvijek čisto, kao i Dragana Čovića kojem se uvlači ovaj isti guslar iz Laktaša, kao i tvoje radi Dragana Čovića i brojnih vaših HDZ-ovaca, koji se uvlače u nečije dupe.
Postavlja se pitanje, da li si se ti uvlačio u dupe vašeg oca nacije, Franje Tuđmana, jer se koristite njegovom ideološkom matricom i scenarijem iz neostvarenih snova.
Kako sam lično u Titovo vrijeme, kao savezni parlamentarac bio veoma često sa nekim vašim uglednim Hrvatima, recimo Ivica Račan ili Stipe Mesić ili vaši brojni parlamentarci na saveznom nivou, moji osjećaji i ljuudska pažnja sa tolerancijom i uzajamnim razumijevanjem bila je uvijek na nivou dostojanstva i prijatnih ljudskih komunikativnih susreta i razgovora.
Zato se, druže Zorane danas i pitam odakle kod tebe takve transformacije i zle, neljudske poruke i očiti napadi i klevete i na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i posebno na naše vrle Bošnjake, ali ti nacionalisti HDZ-a Dragana Čovića i SNSD-a Milorada Dodika, sasvim pašu, kao isključivo lažni i neprimjereni informativni izvor.
Kako ti zaista možeš govoriti o nekom našem zulumu nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini ili o njihovom neravnopravnom položaju, kada su oni ti koji vrše diskriminaciju, majorizaciju i uzurpaciju naše i državne imovine.
Znam da nisi u mogućnosti doći do istinitih informacija, zato ću te upoznati i sa mojom ličnom golgotom i pokušajem HDZ-ovih kriminalaca i razbojnika, da me kao legalno izabranog vijećnika Gradskog vijeća grada Mostara, pokušaše likvidirati, okupirali su moj stan i svu imovinu, morao sam prebjeći iz “ustaškog grada Mostara” u slobodarski Bošnjački dio grada, a iz firme Aluminija uz grafitnu paruku na ulazu: “Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen”, dakle nije bilo pristupa niti povratka.
Sve je ovo nedjelo tvojih “ugroženih Hrvata” iz ortodoksne nacionalističke stranke HDZ-a i njihovih čelnika, kriminalaca i lopova, Mije Brajkovića , Dragana Čovića i njihovih istomišljenika.
Mogao bih ti mnogo toga još pisati, druže Zorane, sa istinom i samo istinom, kao živi i neposredni svjedok svih zbivanja u ovome gradu i na prostorima Bosne i Hercegovine, samo ako bih bio uvjerenja da to ponešto može uticati i na tvoja normalna ljudska i dostojna saznanja o realnosti.
Da znaš, da su i Gebelsove laži u postdejtonskom periodu u informativnom djelovanju tvojih i Čovića i Brajkovića, od “lažnog hercegovačkog diva” Aluminija, koji je interes Hrvatske kako to reče otac Franjo, stvoriše propalog hercegovačkog patuljka.
Ovaj tvoj papak i ulizica Dragan Čović, sa lažima i obmanama, postao je “grobar hercegovačkih Hrvata”, stvorio je sa kriminalom svoje nebesko carstvo i opet bi htio i želio obezbjediti fotelju u Predsjedništvu ove nam domovine, koju urušava sa svojim istim kriminalcem i lopovom veliko srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom.
Žalosno je i tužno da niste u stanju shvatiti potrebe, da ova država postane istinska građanska, a nikakva nacionalistička niti srpska, niti hrvatska niti bošnjačka, već prava građanska, svih ravnopravnih i jednakih građana u svim domenima njihovog zajedničkog djelovanja.
