Koji je to interes Hrvata u građanskoj Bosni i Hercegovini?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
word-image
Tako je to krojila našu sudbinu agresorska mašinerija sa zapada i istoka, sa svojim idejnim vođama, veoma znanim našoj široj javnosti.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Da li se današnji Hrvati koriste revizionističkim postavkama, iz vremena NDH i njenih kolaborista sa fašistima Vjekoslava- Maksa Luburića i Ante Pavelića, kada se kaže da u NDH nisu izvršeni masovni zločini, a kamoli genocid, ni nad Srbima, ni nad Židovima, ni nad Romima, nego da su, upravo, glavne žrtve bili Hrvati.

“Nadalje, revizionisti smatraju da je logor Jasenovac bio samo radni i sabirni logor u koji je NDH privodila političke protivnike kako bi se zaštitila od njihova razornog djelovanja, a ne koncentracijski logor u kojim ih je masovno ubijala. Oni tvrde da je pravi smrtonosni logor u Jasenovcu osnovala jugoslavenska komunistička vlast poslije svršetka Drugoga svjetskog rata.” /citat iz teksta Mirjane Kasapović “Genocid u NDH: Umanjivanje, banaliziranje i poricanje zločina”/

Nisu li i tako isto mislili i postupali i naši susjedi, po ideološkoj matrici svoga oca nacije Franje Tuđmana koju je ustrojio sa svojim jaranom Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu, te su njihovi bojovnici HV i HVO 09. maja 1993. godine u Mostaru i Hercegovini “spašavali” svoje komšije Bošnjake, sklanjajući ih u brojne logore od Heliodroma, Dretelja i inih.

Dalmatinski guvernorat

Ljudske sudbine ili slučajnosti, da se kao živi svjedok i to dječak u svome rodnom gradu Sarajevu sjećam tih četrdesetih godina, kada je Vjekoslav Luburić klao i ubijao naše patriote u ono vrijeme i mnoge vješao na Marijin dvoru.

Isto tako, bio sam i neposredni živi svjedok u Mostaru kada su u zoru 09. maja 1993. godine sa povezima oko glave započeli istjerivati vani moje komšije Bošnjake, te ih odvodili na igralište pod Bijelim Bregom, zatim na duži “boravak” u navedene brojne logore.

Tako je to krojila našu sudbinu agresorska mašinerija sa zapada i istoka, sa svojim idejnim vođama, veoma znanim našoj široj javnosti, a njihovi izvršioci su još poznatiji prema presudama međunarodnog suda iz Haga.

Bilo je kako je bilo, istorija je će reći svoju konačnu riječ i priču privesti kraju, a nama ostaje da prema narodnoj: “Istorija je učiteljica života” da je dobro proučimo, da nešto i naučimo i po mogućnosti da nam se nešto slično više ne dešava.

 

Bosanski prostor udruženo-zločinački plijen ili nestanak jednog državnog  identiteta

Međutim, danas se u ovome vremenu i tridesetak godina poslije Dejtona, nažalost i mlađane snage, potomci i sljedbenici ovih genocidaša, koji su se kao klice nacionalizma legle, razvijale i konačno metastazirale, do današnjeg vremana, da nastavljaju ne samo fašističku ideološku matricu, već svoju stvorenu još crnju tzv. nacionalističku ideološku matricu.

Nije nam teško, upravo i prepoznati te “mlađane” snage u likovima i nedjelima Dragana Čovića i njegovog “razornog blizanca” Milorada Dodika, sa svojim nacionalističkim strankama HDZ-om i SNSD-om i njihovim brojnim kadrovima, kao i mentorima iz Hrvatske i Srbije.

Vučić i Čović u Beogradu, Milanović i Dodik u Zagrebu: Na fotkama svi  nasmijani i veseli, a kakvu nam poruku šalju? - tportal

Dok njihovi mentori Zoran Milanović i Aleksandar Vučić šire razne nebuloze, maštajući o velikoj Hrvatskoj po uzoru na NDH i velikoj Srbiji kao nebeskom “srpskome svetu” prisvajajući odnosno uzurpirajući i buduće teritorije RS-a i HB, dotle njihove nacionalističke krtice sistematski rovare unutar Bosne i Hercegovine i njenih institucija sistema, u namjeri da je totalno uruše, kako bi ispunili i neostvarene snove svih njihovih fašisoidnih i nacionalističkih predaka.

Istina je, da im upravo u ova vremena zla i kobnih događanja u Ukrajini i njihova leđe, kako to oni misle i pretpostavlju, upravo drži i njihov zaštitnik, suludi Vladimir Putin.

Tako su se i naši “rusofili i putinovci” bezobrazno osokolili, te nastoje nastaviti u mutnome, kako bi i svoje genocidne tvorevine RS i HB pripremili za “svečano” pripajanje velikoj Hrvatskoj i velikoj Srbiji, vjerovatno u nekom mjesecu “limburgu”.

Slušajući često suludog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji po svojim svakodnevnim glupostima i raznim nebulozama nadmašuje i svoje prethodnike, već poodavno dokazane nacionaliste, uzurpatore i agresore.

Zašto se tako transformisao ili izvitoperio nekadašnji SDP-ovac Milanović, koji je svojim nedoličnim ponašanjem već nadvisio i ortodoksne HDZ-ovce velike nacionaliste i dokazane neprijatelje Bosne i Hercegovine.

Kako to govori predsjednik hrvatskog Sabora, gospodin Jandroković:

“Zoran Milanović izgovorio je riječi koje nisu dostojne bilo koga tko obnaša javnu dužnost u Republici Hrvatskoj, a kamoli predsjednika Republike. Još jednom zagadio je javni prostor, uputivši poruke mržnje i difamacije. Na te riječi je teško odgovoriti, a da ne otvorite novi krug optužbi, netrpeljivosti i zla”, poručio je tada Jandroković.

Teško je uzurpatorima našeg teritorija i rušiteljima našeg integriteta i suvereniteta objasniti da su im veliko srpsko hrvatski interesi prema Bosni i Hercegovini zlih namjera i kao takvi se apriori anatemišu i odbacuju.

Hrvati moraju shvatiti da se u Hrvatskoj pitaju i odlučuju Hrvati, ali u Bosni i Hercegovini odlučuju i biraju građani ove nam jedine domovine.

Ista je analogija i za Srbiju, gdje odlučuju i biraju Srbi svoju vlast, ali u našoj domovini to čine građani ove nam lijepe ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine.

Ne trebamo niti smijemo zaboraviti, da je u AVNOJ-skoj Jugoslaviji drug Tito, kao Hrvat, rekao da je Bosna i Hercegovina i srpska i hrvatska i muslimanska, kao što je izjavio svoju ljudsku, moralnu i realnu doktrinu o bratstvu i jedinstvu, koje moramo čuvati kao zjenicu svoga oka.

Da, to je idealna poruka našem zajedničkom suživotu na ovim prostorima, međutim desilo se što se desilo, ti ljudski i svjetski Titovi postulati su uništeni od strane nacionalista i agresora sa zapada i istoka, sa domaćim nacionalistima, a kao rezultat svega toga za naše prilike i uslove, naše potrebe je postao i naš aksiom za koji se borimo kao patrioti ove nam domovine da hoćemo građansko društvo i izborni zakon za građane.

Ništa nije čudno, da to nacionalistički elementi HDZ-a i HNS-a, sa Draganom Čovićem i inim istomišljenicima, kao i svojim mentorima iz Hrvatske od Milanovića do cjelokupne HDZ-ove strukture, neće da shvate.

Nažalost za njih i drug Tito nije Hrvat, pa ni Željko Komšić nije Hrvat, jer su naše izuzetne persone, koje su veoma dobro i pouzdano znali i osjećali šta to znači nacionalizam i kako on ubija gore od fašizma.

Naš građanin i patriota, “zlatni ljiljan” Željko Komšić, kao naš Hrvat, stao im je na branik naše građanske domovine, koju Dragan Čović i njegove ulizice i papci nikako ne mogu da svare, dokle i kako.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.