Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Da li se današnji Hrvati koriste revizionističkim postavkama, iz vremena NDH i njenih kolaborista sa fašistima Vjekoslava- Maksa Luburića i Ante Pavelića, kada se kaže da u NDH nisu izvršeni masovni zločini, a kamoli genocid, ni nad Srbima, ni nad Židovima, ni nad Romima, nego da su, upravo, glavne žrtve bili Hrvati.
“Nadalje, revizionisti smatraju da je logor Jasenovac bio samo radni i sabirni logor u koji je NDH privodila političke protivnike kako bi se zaštitila od njihova razornog djelovanja, a ne koncentracijski logor u kojim ih je masovno ubijala. Oni tvrde da je pravi smrtonosni logor u Jasenovcu osnovala jugoslavenska komunistička vlast poslije svršetka Drugoga svjetskog rata.” /citat iz teksta Mirjane Kasapović “Genocid u NDH: Umanjivanje, banaliziranje i poricanje zločina”/
Nisu li i tako isto mislili i postupali i naši susjedi, po ideološkoj matrici svoga oca nacije Franje Tuđmana koju je ustrojio sa svojim jaranom Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu, te su njihovi bojovnici HV i HVO 09. maja 1993. godine u Mostaru i Hercegovini “spašavali” svoje komšije Bošnjake, sklanjajući ih u brojne logore od Heliodroma, Dretelja i inih.
Ljudske sudbine ili slučajnosti, da se kao živi svjedok i to dječak u svome rodnom gradu Sarajevu sjećam tih četrdesetih godina, kada je Vjekoslav Luburić klao i ubijao naše patriote u ono vrijeme i mnoge vješao na Marijin dvoru.
Isto tako, bio sam i neposredni živi svjedok u Mostaru kada su u zoru 09. maja 1993. godine sa povezima oko glave započeli istjerivati vani moje komšije Bošnjake, te ih odvodili na igralište pod Bijelim Bregom, zatim na duži “boravak” u navedene brojne logore.
Tako je to krojila našu sudbinu agresorska mašinerija sa zapada i istoka, sa svojim idejnim vođama, veoma znanim našoj široj javnosti, a njihovi izvršioci su još poznatiji prema presudama međunarodnog suda iz Haga.
Bilo je kako je bilo, istorija je će reći svoju konačnu riječ i priču privesti kraju, a nama ostaje da prema narodnoj: “Istorija je učiteljica života” da je dobro proučimo, da nešto i naučimo i po mogućnosti da nam se nešto slično više ne dešava.
Međutim, danas se u ovome vremenu i tridesetak godina poslije Dejtona, nažalost i mlađane snage, potomci i sljedbenici ovih genocidaša, koji su se kao klice nacionalizma legle, razvijale i konačno metastazirale, do današnjeg vremana, da nastavljaju ne samo fašističku ideološku matricu, već svoju stvorenu još crnju tzv. nacionalističku ideološku matricu.
Nije nam teško, upravo i prepoznati te “mlađane” snage u likovima i nedjelima Dragana Čovića i njegovog “razornog blizanca” Milorada Dodika, sa svojim nacionalističkim strankama HDZ-om i SNSD-om i njihovim brojnim kadrovima, kao i mentorima iz Hrvatske i Srbije.
Dok njihovi mentori Zoran Milanović i Aleksandar Vučić šire razne nebuloze, maštajući o velikoj Hrvatskoj po uzoru na NDH i velikoj Srbiji kao nebeskom “srpskome svetu” prisvajajući odnosno uzurpirajući i buduće teritorije RS-a i HB, dotle njihove nacionalističke krtice sistematski rovare unutar Bosne i Hercegovine i njenih institucija sistema, u namjeri da je totalno uruše, kako bi ispunili i neostvarene snove svih njihovih fašisoidnih i nacionalističkih predaka.
Istina je, da im upravo u ova vremena zla i kobnih događanja u Ukrajini i njihova leđe, kako to oni misle i pretpostavlju, upravo drži i njihov zaštitnik, suludi Vladimir Putin.
Tako su se i naši “rusofili i putinovci” bezobrazno osokolili, te nastoje nastaviti u mutnome, kako bi i svoje genocidne tvorevine RS i HB pripremili za “svečano” pripajanje velikoj Hrvatskoj i velikoj Srbiji, vjerovatno u nekom mjesecu “limburgu”.
Slušajući često suludog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji po svojim svakodnevnim glupostima i raznim nebulozama nadmašuje i svoje prethodnike, već poodavno dokazane nacionaliste, uzurpatore i agresore.
Zašto se tako transformisao ili izvitoperio nekadašnji SDP-ovac Milanović, koji je svojim nedoličnim ponašanjem već nadvisio i ortodoksne HDZ-ovce velike nacionaliste i dokazane neprijatelje Bosne i Hercegovine.
Kako to govori predsjednik hrvatskog Sabora, gospodin Jandroković:
“Zoran Milanović izgovorio je riječi koje nisu dostojne bilo koga tko obnaša javnu dužnost u Republici Hrvatskoj, a kamoli predsjednika Republike. Još jednom zagadio je javni prostor, uputivši poruke mržnje i difamacije. Na te riječi je teško odgovoriti, a da ne otvorite novi krug optužbi, netrpeljivosti i zla”, poručio je tada Jandroković.
Teško je uzurpatorima našeg teritorija i rušiteljima našeg integriteta i suvereniteta objasniti da su im veliko srpsko hrvatski interesi prema Bosni i Hercegovini zlih namjera i kao takvi se apriori anatemišu i odbacuju.
Hrvati moraju shvatiti da se u Hrvatskoj pitaju i odlučuju Hrvati, ali u Bosni i Hercegovini odlučuju i biraju građani ove nam jedine domovine.
Ista je analogija i za Srbiju, gdje odlučuju i biraju Srbi svoju vlast, ali u našoj domovini to čine građani ove nam lijepe ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine.
Ne trebamo niti smijemo zaboraviti, da je u AVNOJ-skoj Jugoslaviji drug Tito, kao Hrvat, rekao da je Bosna i Hercegovina i srpska i hrvatska i muslimanska, kao što je izjavio svoju ljudsku, moralnu i realnu doktrinu o bratstvu i jedinstvu, koje moramo čuvati kao zjenicu svoga oka.
Da, to je idealna poruka našem zajedničkom suživotu na ovim prostorima, međutim desilo se što se desilo, ti ljudski i svjetski Titovi postulati su uništeni od strane nacionalista i agresora sa zapada i istoka, sa domaćim nacionalistima, a kao rezultat svega toga za naše prilike i uslove, naše potrebe je postao i naš aksiom za koji se borimo kao patrioti ove nam domovine da hoćemo građansko društvo i izborni zakon za građane.
Ništa nije čudno, da to nacionalistički elementi HDZ-a i HNS-a, sa Draganom Čovićem i inim istomišljenicima, kao i svojim mentorima iz Hrvatske od Milanovića do cjelokupne HDZ-ove strukture, neće da shvate.
Nažalost za njih i drug Tito nije Hrvat, pa ni Željko Komšić nije Hrvat, jer su naše izuzetne persone, koje su veoma dobro i pouzdano znali i osjećali šta to znači nacionalizam i kako on ubija gore od fašizma.
Naš građanin i patriota, “zlatni ljiljan” Željko Komšić, kao naš Hrvat, stao im je na branik naše građanske domovine, koju Dragan Čović i njegove ulizice i papci nikako ne mogu da svare, dokle i kako.
