Nikad nećete osjetiti rađanje domovine i miris slobode koji je prožet krvlju šehida

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
NIKAD NEĆETE OSJETITI RAĐANJE DOMOVINE I MIRIS SLOBODE KOJI JE PROŽET KRVLJU ŠEHIDA_61e2307c90448.jpeg
Ljubav je emocija koja pokreće, a ne fraza koja se koristi za neke velikosrpske projekte.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Gledam slike sa porukama koje je objavio RadiYO Active Zenica, kojima nam mladi pokušavaju prenijeti neke antiratne besjede koje me podsjetiše na one mitinge za mir u organizaciji Jutela, dok narod slavi Jugoslaviju, Tita, JNA i mir, po njima snajperima sa obližnjih zgrada pucaju upravo ti koje oni dozivaju, veličaju i slave i u pomoć prizivaju.

Razumijem da ova djeca nisu bila rođena u vremenu agresije, ali ne razumijem da se nisu mogli obrazovati po pitanju istine o agresiji i genocidu, da nisu mogli razviti ispravnu sliku o tome gdje žive i na kojim se principima ovdje opstaje.

Naime, poruke tipa „Želim da umrem od smijeha, a ne od metka“ su čisto zamlaćivanje pameti, u svakom smislu, jer način i trenutak smrti ne bira čovjek, niti spada u slobodu izbora, to je pitanje odredbe, ne znam da je iko umro od smijeha, ali zna dosta onih koji su umirali od metka sa osmijehom na licu, to su oni mladići koji su branili Domovinu i koji su znali da su na pravoj strani i da su živjeli i umrli sa svrhom i za ono najčasnije to je opstanak Domovine. Ali šta o patriotizmu znaju oni kojima sve ima cijenu ništa vrijednost i koji su odgajani tako da budu samoživi misleći da je su centar Svijeta i da se bez njih ne može. Takvi nit žive sa osmijehom nit umiru od smijeha, takvi žive, a da ne znaju ni zašto, a umiru kao i svi smrtnici ne od metka i ne od smijeha nego od edžela.
Žao mi je što će umrijeti a da ne znaju za one velike sinove bosanske koji su zaslužni što se mi danas smijemo i plačemo, živimo i umiremo, one koji su imali tako malo godina života, a u tom životu su imali toliko velikih dijela, a najveće njihovo djelo je slobodna, nezavisna, suverena, postojana Bosna i Hercegovina.

Ali ovakvi likovi sa ovakvim porukama, ne mogu razumjeti šta znači biti heroj, šta znači staviti život drugih ispred vlastitog života, šta znači voljeti slobodu i Domovinu toliko da za tu svetinju umireš sa osmijehom.

Trebamo se svi zapitati kakve to generacije odgajamo, kad nam se slikaju sa porukama „Želim biti inženjerka, a ne ratna profiterka“, o kojim se to profiterima radi, o onima koji su profitirali tako što što su iz agresije izašli bez dijelova tijela, očiju, nogu, ruku, nepokretni, da bi danas ovakve ublehe mogle da im se rugaju. Braniti Domovinu nije profiterstvo, nego svetinja, profiterstvo je uživati plodove slobode, mira i ljudskih prava koje je neko životom platio, a to ne cijeniti, nego se tome rugati.

Nikad vi nećete razumjeti osjećaj kad se iz krvi rađa Domovina, nikad nećete osjetiti miris slobode koji je prožet krvlju šehida, nikad nećete znati koja je vrijednost Domovine, ako ne spoznate koju su vrijednost za nju dale majke, sestre, očevi, kćerke, djeca, supruge, ugrađujući joj u temelje svoje najdraže. Biti inženjer može svako ko se potrudi, biti vojnik Domovine može biti samo onaj ko ima časti i dostojanstva, ko je rođen da bude čovjek, a ne imbecil.

Svijet se gleda očima, posebno ako, kad ih otvorimo i progledamo njima, „želim da gledam kroz objektiv, ne preko nišana“ jedna od miroljubivih poruka, koja želi da nas kao navodno demilitarizira. Pitam se, ko od Bošnjaka želi da gleda kroz nišan? Niko! Osim onih koji vole streljaštvo, a oni koji su skoro četiri godine proveli gledajući kroz nišan, gledali su jer su morali, jer nam je agresija nametnuta, jer smo se borili za opstanak, jer da nisu gledali kroz nišan, vi koji držite te poruke vjerovatno ne bi ni postojali, jer bi vas ubili u najavi, ubijajući one koji su vas rodili. Svi ti veliki sinovi ove zemlje su imali snove, imali životne želje, mnogi su željeli samo da vide mir i slobodu, ali nisu dočekali, mnogi su dočekali da Bosnu gledaju kroz objektiv, umjesto nišana ali ništa nisu vidjeli osim bijede vlastite duše, nesposobne da dalje od nosa sa objektivom ili bez njega vidi dalje.

Foto: Twitter

Gledati kroz nišan značilo je biti na braniku Bosne, značilo je biti granica koju agresor ne smije preči, značilo je biti živi štit za narod kojem je prijetio genocid. Ustanite na noge kad spominjete one koju su umjesto kroz objektiv skoro četiri godine Bosnu gledani kroz nišan, jer jedan njihov pogled vrjednije od cijelog vašeg životnog gledanja. Džabe gledate kad suštinu ne vidite.
Mi smo generacije sa ratnim traumama, ali nismo traumatizirani, jer kad vidimo vas koji držite poruke „Želimo generacije, bez ratnih trauma“, razumijemo šta je ustvari trauma, trauma je ne skontati suštinu, ne znati razlučiti istinu i na kraju pisati antiratne poruke onima koji su upoznali i preživjeli strahote rata, onima koji su sve učinili da se agresija zaustavi, onima koji su najveći ratnici sa antiratnim stavovima, onima koji su žrtve genocida.

Biti novinar znači biti na frontu, boriti se da ispravna vijest dođe do naroda, biti novinar znači i ratno izvještavanje, to znači biti heroj istine. U Bosni je bilo onih koji su časno zvanje novinara učinili najčasnijim tako što su u Svijet poslali istinu o agresiji i genocidu, pitajte te velike ljude koliko se osjećaju ponosnim, jer su svojim zalaganjem doprinijeli da se glas istine probije kroz urnebesnu buku laži. Biti novinar, znači biti čovjek na pravom zadatku i voljeti izazove istine, a ne biti lešinar koji kruži nad strvinom laži i obmana.

I na kraju poruka o nekim entitetskim podjelama, koju vide i žele oni koji ovih dana prijete odcjepljenjem od države bosanske „Ja sam iz F BiH, on je iz RS pustite da se volimo“, koja glupost, da mi je žao što je ovjekovječena slikom. Kao prvo nit si ti u F BiH, nit je on u RS, vi ste oboje u Bosni i Hercegovini, međunarodno priznatoj državi sa hiljadugodišnjom državnosti. Takve entitetske podjele mogu pasti na pamet samo dušmanima i secesionistima u ovoj zemlji, takva poruka nema veze sa ljubavi, nego je protkana mržnjom prema Domovini. U ostalom koga briga ko koga voli. Kakve veze ima jel’ Azra iz Sarajeva, a Mirza iz Banja Luke. Možete biti odakle hoćete, i zvati se kako hoćete, samo svojim glupostima ne uznemiravajte druge. Ljubav je emocija koja pokreće, a ne fraza koja se koristi za neke velikosrpske projekte.

Inicijatore ovakvih poruka neka je sram, prvo ste uvrijedili sve nas koji nismo željeli rat, nego smo se jedno jutro probudili u okupiranoj državi, opkoljenim gradovima, probudili su nas udarci čizama u vrata, koja su pri tome odvaljena, u kuće su nam ušli obuveni, onda nam ubili babu, brata, silovali majku, sestru, a zatim krenuli da nam ubiju Domovinu.

Narugali ste se onima, kojima i vi takvi kavi ste određeni od svih moralnih vrijednosti dugujete zahvalnost do kraja života, onima koji su gledajući kroz nišan, sanjajući da budu inženjeri preko noći postali diverzanti, umirući od metka sa osmijehom na licu, ostajući bez dijelova tijela, sahranjujući dane svoje mladosti u rovovima, zemunicama i tranšeima vama i nama omogućili da živimo, opstanemo, mislimo, postojimo.

Armije R BiH nije počela rat. Armije R BiH je odlučila kraj rata. Odnosno agresora je potjerala u bijeg. Armije R BiH je trajna kategorija i garant opstanka Bosne i tako će biti do kraja ovog Svijeta.

Moja antiratna poruka glasi:

U TEBI SAM ROĐENA, OD TVOG GRUMENA STVORENA, BOSNO! ZA TEBE SAM SPREMNA OD METKA S OSMIJEHOM UMRIJETI!

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.