Kod osoba s autizmom prenaglašeno je reagovanje na prasak petardi. Način na koji reaguju toliko je izražen gotovo u ravni s najjačim bolom. Poruka za sve je ne bacati petarde da bi i djecu s autizmom poštedjeli stresa.
-Dok čuje zvuk petarde koji je van stana, a čak nije toliko jak da sad neko ko nema taj problem da uznemiruje, to za nju predstavlja izuzetnu bol. Vi možete vidjeti agresiju I uznemirenost na čitavom tijelu, plač, neartikulisani glasovi, vrisak, kao da je tako jak bol, ništa drugačije nego bol. Ne nalazi se u tom trenutku način da se pažnja preusmjeri na nešto drugo. Njima je prateći poremećaj uz sve ove promjene teško usmjeravanje pažnje, odnosno promjena interesovanja s jednog objekta na drugi. Svakom zdravom, svjesnom, odgovornom čovjeku trebalo bi da proradi svijest I obzir prema toj negativnoj posljedici kako prema svom djetetu I da ne zaboravimo one kojima je to veliki problem. U ovom slučaju osobe s autizmom. Iz dana u dan brojka tih osoba povećava se a pritom ne znamo zašto se to dešava. Promjene su tu, problem je tu, njihov način funkcionisanja takav kakav jeste. Oni imaju svoj svijet koji nije nimalo jednostavan kao ni njihovim porodicama, kaže, između ostalog, Semrija Smailović dr psiholoških nauka gostujući u Sandžačkom jutru STV.
