Mostarski Aluminij na respiratorima Fadila Novalića

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Na ulazu u firmu u to vrijeme, jasno je bilo ispisano grafitom i velikim crnim slovima: “Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen“ i svaki dodatni komentar je sasvim suvišan.
milan
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nažalost, punih 25 godina vodimo tešku i neravnopravnu borbu za naša radnička prava, u našoj zajedničkoj firmi koju smo gradili i izgradili sa odgovarajućim proizvodnim kapacitetima i solidnom proizvodnjom sirovog aluminija.

Borba je bila protiv dvije strane: vanjskih uzurpatora i osvajača firme, u toku agresije Hrvatske i njihovih bojovnika sa dejstvom nacionalističke stranke HDZ-a i njenoga rukovodstva.

Sa unutrašnje strane, mi radnici nehrvati, dio Bošnjaka i svi Srbi, imali smo veliki uticaj, izdaju i poltronstvo u našoj vlasti, u koalicionoj saradnji HDZ-a i SDA, njihovih kadrova koji su inače ovu firmu i potajno ali sistematski podrivali i darovali stranci HDZ-a sa svim njenim upravljačkim pravima.

Svi kadrovi kod Bošnjaka u državnoj vlasti, na nivou Federacije, od premijera do ministara, ponašali su se izdajnički ili kako bi to pisao Meša Selimović u svome romanu “Tvrđava“ kao najveće ulizice, kao najgori ljudi.

Dakle redom, od premijera, Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića, Mujezinovića, Nikšića i sve do Fadila Novalića, kao i brojni njihovi ministri u vladi Federacije, bili su istinske kriminalne karike u “aluminijskom lancu“ koji su zajednički sa najvećim kriminalcima iz firme Aluminij, Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem, Vladom Božićem i onim saradnicima, pod pokroviteljstvom  “ doglavnika “ HDZ-a Draganom Čovićem, sudionici su zle sudbine ovog lažnog “hercegovačkog diva“, koji je konačno i posrnuo.

Šta su to već zajednički radili i uradili, veoma je poznato našoj javnosti, jer sam o ovome pisao u preko 300 mojih kolumni javno objavljenih, punih 25 godina.

Planetarna pljačka imovine u firmi, kao i najveći mogući gubici u našoj privredi od skoro pola milijarde KM, upravo je ostvarena u firmi Aluminij u Mostaru.

Do danas, od veoma znanih kriminalaca i lopova ove firme, sudski još niko nije odgovarao, jer je iluzorno da se na sudu u Mostaru vodi bilo kakav sudski proces, gdje diktatorski vladaju kadrovi HDZ-a. Važio bi princip “Kadija te tuži, kadija te sudi“.

Slučaj majorizacije i diskriminacije radnika nehrvata, Bošnjaka i Srba bio je očigledan doživljeni slučaj, kao rezultat primjene sulude ideologije njihovog poglavnika Franje Tuđmana, koji je inače isti i godine 1997. u aprilu prilikom ponovnog kretanja sa proizvodnjom u firmi bio prisutan i tom prilikom izjavio: “Aluminij je interes Hrvatske i ovo činimo i za naše bojovnike”. Istina u prvoj fazi ih je primljeno oko 500 ali bez Bošnjaka i Srba.

Na ulazu u firmu u to vrijeme, jasno je bilo ispisano grafitom i velikim crnim slovima: “Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen“ i svaki dodatni komentar je sasvim suvišan.

Imali smo nekoliko i interesantnih perioda, u vrijeme vladavine rhm. Hadžipašića kao premijera Federacije, sačinjen je neki dogovor sa Mijom Brajkovićem da se cjelokupni kapital firme podjeli u odnosima: 44% državni, 44% kao radnički i 12 % za državu Hrvatsku, koji su navodno u startu i nešto investirali za pokretanje proizvodnje.

Drugi karakterističan događaj je, poslije dolaska na vlast premijera Nermina Nikšića, isti je odobrio i dodijelio Miji Brajkoviću radnički kapital od 44% i on ga je podijelio u vidu dionica po svojim aršinima, ponajviše radnicima Hrvatima, Bošnjacima po mizernih 7 (sedam) dionica a radnicima srpske nacionalnosti nije dodjelio ništa, uz docnije obrazloženje da su ih oni sa okolnih brda Veleža i Čobanovog polja i gađali granatama.

Jasno, da je u to vrijeme sa sloganom “borac za čovjeka i državu“ ovaj njihov crveni Nermin Nikšić, kao premijer i kadar SDP-a to sve aminovao, a nama Srbima su ostale samo sudske instance, po kojima se vučemo već osmu godinu, za svoja radnička prava.

U međuvremenu, 10 aprila 2018 god., interesantan datum iz vremena NDH ništa čudno i neobično, jer su “ustaše“ i dalje na vlasti u firmi i konačno je posrnuo ovaj lažni “gigant“.

Kako to ovih dana i portal “Hercegovina.info“ iz pera svoga dopisnika K. Perića objavljuje članak: “DJECA POSRNULOG DIVA”- radnici Aluminija se spremaju na štrajk glađu –“Dvije godine i četiri mjeseca nakon gašenja mostarskog Aluminija, kojem radnici ne smiju ući u krug upaliti svijeće i položiti vijenac,  nisu ispunjena obećanja dana bivšim radnicima.  Dvije godine i isto toliko mjeseci je od prosvjeda pred Središnjicom HDZ-a BiH, prvim i zadnjim radničkim otporom kod te stranačke centrale. Znatan broj bivših radnika nakon toga ‘pospremljen’ je u javna poduzeća, dio je završio u zemljama budućnosti, a dio ostao na čardaku, ni na nebu ni na zemlji.  Između 20 i trideset radnika ne može se umiroviti jer im nije uvezan radni staž. Oni planiraju, ako se ništa ne promijeni – štrajk glađu.” Dalje piše u sadržaju: “Mi smo išli kod Čovića. Prvo smo se najavili u travnju Aluminijskom kombinatu i HDZ-u. Aluminijski kombinat, direktor i NO još nas nije primio. Samo šute, a mi čekamo i gledamo šta će biti. Čović nas je pak primio, obećao do 1. srpnja da će riješiti ljude, bilo ih tad na spisku 57, a da će sve ostale isplatiti do kraja godine. Međutim, do sada ništa nije urađeno. Već je studeni, a rekao je do 1. srpnja”, pojašnjava Bebek. Upitan koji su im daljnji potezi kaže da će oni biti radikalni.“

Dakle, može se zaključiti da će im glavni ideolog i nasljednik tragičnog i trnovitog puta agresije i okupacije i teritorije BiH i grada Mostara i firme Aluminij poglavnik Tuđman sa svojim doglavnikom i izvršiocem Draganom Čovićem sve to uspješno završiti. Nadati se u moćnika Dragana Čovića, koji je mogao lično mijenjati i vodotok rijeke Radobolje radi svoje hacijende, zašto ne bi mogao riješiti i naknade obećane ovim radnicima? Ostaje da se vidi.

Međutim, trebamo znati da na scenu “ aluminijsku “ stupaju Fadil Novalić, dugogodišnji nezamjenjljivi premijer i Bakirov kadar i ministar Nermin Džindić, Radončićev kadar,  sa njihovom ministricom finansija Jelkom Miličević, kadrom Dragana Čovića i HDZ-a, te veoma  tajnovito, pijanski i ludački krčme firmu Aluminij, sa nekim Izraelcima i navodno Kinezima, tako da je našoj javnosti postalo sve nedostupno i nepoznato, šta se to održava u njihovom tajnom “kupleraju“.

Vjerujemo pod pritiskom i ucjenama HDZ-a i njihovih kadrova u vladi Federacije, njihovi Bošnjaci Fadil Novalić i Nermin Džindić nikada nisu htjeli donijeti jedinu ispravnu odluku o stečajnom postupku, kako bi sva “govna i kriminal“ ove firme isplivale na površinu.

Istina je da je u više navrata i finansijska policija ulazila u firmu, vršila finansijsku kontrolu, pronašla je dosta kriminalnih radnji, sačinila izvještaj i prezentirala vladi Federacije i sve se završilo, slično silnoj kriminalnoj sudskoj dokumentaciji za Dragana Čovića, koja je vremenom iščezla.

Po našem starom narodnom: “Da Bog da kćeri, da te aga uzme, kada cigani oko kuće oblijeću“, postavlja se i pitanje: da li će se svi radnici obeštetiti na adekvatan način?

Kao što sam već naveo, mi radnici srpske nacionalnosti već osmu godinu vodimo sudski spor protiv firme Aluminij i vlade Federacije, ali se predmet, kako smo obavješteni, negdje kiseli u ladicama predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu gospodina Špoljarića koji je, navodno, što se moglo saznati iz medija, bio veoma okupiran svojom neposrednom “sex aferom“.

No ne ulazeći u problematiku svih viđenih i doživljenih naših kupleraja i sex afera, mi radnici srpske nacionalnosti živimo u uvjerenju i očekivanju istinske naše pravne domovine, za koju smo se i borili, kako bi bili obeštećeni u vezi naših radničkih prava.

Naša šira javnost treba da zna da se mi Srbi nikako nismo mogli vratiti u našu firmu, primali su ponekog “podobnog“ Bošnjaka, a svi ostali su bili Hrvati.

Čitajte više