Mostarski Aluminij na respiratorima Fadila Novalića

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Na ulazu u firmu u to vrijeme, jasno je bilo ispisano grafitom i velikim crnim slovima: “Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen“ i svaki dodatni komentar je sasvim suvišan.
milan
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Novo!
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Nažalost, punih 25 godina vodimo tešku i neravnopravnu borbu za naša radnička prava, u našoj zajedničkoj firmi koju smo gradili i izgradili sa odgovarajućim proizvodnim kapacitetima i solidnom proizvodnjom sirovog aluminija.

Borba je bila protiv dvije strane: vanjskih uzurpatora i osvajača firme, u toku agresije Hrvatske i njihovih bojovnika sa dejstvom nacionalističke stranke HDZ-a i njenoga rukovodstva.

Sa unutrašnje strane, mi radnici nehrvati, dio Bošnjaka i svi Srbi, imali smo veliki uticaj, izdaju i poltronstvo u našoj vlasti, u koalicionoj saradnji HDZ-a i SDA, njihovih kadrova koji su inače ovu firmu i potajno ali sistematski podrivali i darovali stranci HDZ-a sa svim njenim upravljačkim pravima.

Svi kadrovi kod Bošnjaka u državnoj vlasti, na nivou Federacije, od premijera do ministara, ponašali su se izdajnički ili kako bi to pisao Meša Selimović u svome romanu “Tvrđava“ kao najveće ulizice, kao najgori ljudi.

Dakle redom, od premijera, Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića, Mujezinovića, Nikšića i sve do Fadila Novalića, kao i brojni njihovi ministri u vladi Federacije, bili su istinske kriminalne karike u “aluminijskom lancu“ koji su zajednički sa najvećim kriminalcima iz firme Aluminij, Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom, Mladenom Galićem, Vladom Božićem i onim saradnicima, pod pokroviteljstvom  “ doglavnika “ HDZ-a Draganom Čovićem, sudionici su zle sudbine ovog lažnog “hercegovačkog diva“, koji je konačno i posrnuo.

Šta su to već zajednički radili i uradili, veoma je poznato našoj javnosti, jer sam o ovome pisao u preko 300 mojih kolumni javno objavljenih, punih 25 godina.

Planetarna pljačka imovine u firmi, kao i najveći mogući gubici u našoj privredi od skoro pola milijarde KM, upravo je ostvarena u firmi Aluminij u Mostaru.

Do danas, od veoma znanih kriminalaca i lopova ove firme, sudski još niko nije odgovarao, jer je iluzorno da se na sudu u Mostaru vodi bilo kakav sudski proces, gdje diktatorski vladaju kadrovi HDZ-a. Važio bi princip “Kadija te tuži, kadija te sudi“.

Slučaj majorizacije i diskriminacije radnika nehrvata, Bošnjaka i Srba bio je očigledan doživljeni slučaj, kao rezultat primjene sulude ideologije njihovog poglavnika Franje Tuđmana, koji je inače isti i godine 1997. u aprilu prilikom ponovnog kretanja sa proizvodnjom u firmi bio prisutan i tom prilikom izjavio: “Aluminij je interes Hrvatske i ovo činimo i za naše bojovnike”. Istina u prvoj fazi ih je primljeno oko 500 ali bez Bošnjaka i Srba.

Na ulazu u firmu u to vrijeme, jasno je bilo ispisano grafitom i velikim crnim slovima: “Srbima, Bošnjacima i psima, ulaz je zabranjen“ i svaki dodatni komentar je sasvim suvišan.

Imali smo nekoliko i interesantnih perioda, u vrijeme vladavine rhm. Hadžipašića kao premijera Federacije, sačinjen je neki dogovor sa Mijom Brajkovićem da se cjelokupni kapital firme podjeli u odnosima: 44% državni, 44% kao radnički i 12 % za državu Hrvatsku, koji su navodno u startu i nešto investirali za pokretanje proizvodnje.

Drugi karakterističan događaj je, poslije dolaska na vlast premijera Nermina Nikšića, isti je odobrio i dodijelio Miji Brajkoviću radnički kapital od 44% i on ga je podijelio u vidu dionica po svojim aršinima, ponajviše radnicima Hrvatima, Bošnjacima po mizernih 7 (sedam) dionica a radnicima srpske nacionalnosti nije dodjelio ništa, uz docnije obrazloženje da su ih oni sa okolnih brda Veleža i Čobanovog polja i gađali granatama.

Jasno, da je u to vrijeme sa sloganom “borac za čovjeka i državu“ ovaj njihov crveni Nermin Nikšić, kao premijer i kadar SDP-a to sve aminovao, a nama Srbima su ostale samo sudske instance, po kojima se vučemo već osmu godinu, za svoja radnička prava.

U međuvremenu, 10 aprila 2018 god., interesantan datum iz vremena NDH ništa čudno i neobično, jer su “ustaše“ i dalje na vlasti u firmi i konačno je posrnuo ovaj lažni “gigant“.

Kako to ovih dana i portal “Hercegovina.info“ iz pera svoga dopisnika K. Perića objavljuje članak: “DJECA POSRNULOG DIVA”- radnici Aluminija se spremaju na štrajk glađu –“Dvije godine i četiri mjeseca nakon gašenja mostarskog Aluminija, kojem radnici ne smiju ući u krug upaliti svijeće i položiti vijenac,  nisu ispunjena obećanja dana bivšim radnicima.  Dvije godine i isto toliko mjeseci je od prosvjeda pred Središnjicom HDZ-a BiH, prvim i zadnjim radničkim otporom kod te stranačke centrale. Znatan broj bivših radnika nakon toga ‘pospremljen’ je u javna poduzeća, dio je završio u zemljama budućnosti, a dio ostao na čardaku, ni na nebu ni na zemlji.  Između 20 i trideset radnika ne može se umiroviti jer im nije uvezan radni staž. Oni planiraju, ako se ništa ne promijeni – štrajk glađu.” Dalje piše u sadržaju: “Mi smo išli kod Čovića. Prvo smo se najavili u travnju Aluminijskom kombinatu i HDZ-u. Aluminijski kombinat, direktor i NO još nas nije primio. Samo šute, a mi čekamo i gledamo šta će biti. Čović nas je pak primio, obećao do 1. srpnja da će riješiti ljude, bilo ih tad na spisku 57, a da će sve ostale isplatiti do kraja godine. Međutim, do sada ništa nije urađeno. Već je studeni, a rekao je do 1. srpnja”, pojašnjava Bebek. Upitan koji su im daljnji potezi kaže da će oni biti radikalni.“

Dakle, može se zaključiti da će im glavni ideolog i nasljednik tragičnog i trnovitog puta agresije i okupacije i teritorije BiH i grada Mostara i firme Aluminij poglavnik Tuđman sa svojim doglavnikom i izvršiocem Draganom Čovićem sve to uspješno završiti. Nadati se u moćnika Dragana Čovića, koji je mogao lično mijenjati i vodotok rijeke Radobolje radi svoje hacijende, zašto ne bi mogao riješiti i naknade obećane ovim radnicima? Ostaje da se vidi.

Međutim, trebamo znati da na scenu “ aluminijsku “ stupaju Fadil Novalić, dugogodišnji nezamjenjljivi premijer i Bakirov kadar i ministar Nermin Džindić, Radončićev kadar,  sa njihovom ministricom finansija Jelkom Miličević, kadrom Dragana Čovića i HDZ-a, te veoma  tajnovito, pijanski i ludački krčme firmu Aluminij, sa nekim Izraelcima i navodno Kinezima, tako da je našoj javnosti postalo sve nedostupno i nepoznato, šta se to održava u njihovom tajnom “kupleraju“.

Vjerujemo pod pritiskom i ucjenama HDZ-a i njihovih kadrova u vladi Federacije, njihovi Bošnjaci Fadil Novalić i Nermin Džindić nikada nisu htjeli donijeti jedinu ispravnu odluku o stečajnom postupku, kako bi sva “govna i kriminal“ ove firme isplivale na površinu.

Istina je da je u više navrata i finansijska policija ulazila u firmu, vršila finansijsku kontrolu, pronašla je dosta kriminalnih radnji, sačinila izvještaj i prezentirala vladi Federacije i sve se završilo, slično silnoj kriminalnoj sudskoj dokumentaciji za Dragana Čovića, koja je vremenom iščezla.

Po našem starom narodnom: “Da Bog da kćeri, da te aga uzme, kada cigani oko kuće oblijeću“, postavlja se i pitanje: da li će se svi radnici obeštetiti na adekvatan način?

Kao što sam već naveo, mi radnici srpske nacionalnosti već osmu godinu vodimo sudski spor protiv firme Aluminij i vlade Federacije, ali se predmet, kako smo obavješteni, negdje kiseli u ladicama predsjednika Kantonalnog suda u Sarajevu gospodina Špoljarića koji je, navodno, što se moglo saznati iz medija, bio veoma okupiran svojom neposrednom “sex aferom“.

No ne ulazeći u problematiku svih viđenih i doživljenih naših kupleraja i sex afera, mi radnici srpske nacionalnosti živimo u uvjerenju i očekivanju istinske naše pravne domovine, za koju smo se i borili, kako bi bili obeštećeni u vezi naših radničkih prava.

Naša šira javnost treba da zna da se mi Srbi nikako nismo mogli vratiti u našu firmu, primali su ponekog “podobnog“ Bošnjaka, a svi ostali su bili Hrvati.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Budimo prijatelji

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.