Žurba

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ilustracija: Erik Johansson
Ilustracija: Erik Johansson
Žurio si da nam što više odradiš, da nam previše ne ostaviš, da nam bude lakše sad kad te ne bude. A nije nam ništa lakše.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Pitam se jesi li znao da će ovako biti? Je li ti dolazio u san znak? Jesi li zbog toga žurio sve ovo vrijeme? Vjerujem da jesi.

Žurio si, kaže dajnica, da porasteš. Htio si uvijek sa velikima da budeš. Htio si na mezarja da ideš kad drugoj djeci nisu dali. Jesi li zbog ovoga žurio? Vjerujem da jesi.

Žurio si da završiš studije prije vremena. Da se što prije vratiš u svoj vatan. Onda si žureći, podigao svu prašinu decenijama nagomilavanu, jer ne priliči vjerniku da mu dom bude u neredu. Ispod tog oblaka prašine, počelo se jasnije vidjeti. Žurio si da sve vakufe vratiš. Da džamije postanu mjesta gdje će se rado odlaziti a ne samo kad se mora. Žurio si da nam napraviš mjesto gdje ćemo moći da izučavamo vjeru pod hidžabom i u skladu sa sunetom. Žurio si da nam napraviš mjesto gdje ćemo ostati da stičemo znanje, da ne moramo ići nikud iz toplih domova. Žurio si da napraviš mjesto gdje će nam djeca moći biti odgajana a ne samo obrazovana. Žurio si da nam čaršiju pretvoriš u mjesto gdje će se s radošću djeca igrati i šetati, i gdje će se noćni namazi moći zajedno klanjati. Da si samo mogao danas da vidiš taj trg…

Žurio si, valah, otkad znam za tebe, žurio si. Voljela bih da mogu da te pitam, jesi li zbog ovoga žurio? Vjerujem da jesi.

Žurio si da nam zaštitiš hidžab koji su nam htjeli bar povremeno skidati sa glava. Žurio si da se verbalno obračunaš sa svakim ko pokuša da nas vrijeđa, nisi nam dao da se mi sami bahćemo. Žurio si da nam što više odradiš, da nam previše ne ostaviš, da nam bude lakše sad kad te ne bude. A nije nam ništa lakše.

Žurio si i juče, kažu, da završiš predavanje. Da odeš u svoju privatnost i sam, samo sa Gospodarom progovoriš posljednje riječi. Udahneš posljednje zrake vazduha, bez prisustva bilo koga ko bi ti skrenuo misli sa Njega. Jer nije u tvom stilu nikad bilo da drugi vide da ti išta fali.

Jesi li zbog ovoga žurio, voljela bih da znam? A vjerujem da jesi.

Nisam ja danas ni ljuta ni tužna na Božiji kader. Ljuta sam i tužna što smo mnoge stvari ostavljali za sjutra, dok si ti žurio.

Čitajte više