Sjećanje na Rome pobijene od ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu

U Romskom memorijalnom centru Uštica, nedaleko od nekadašnjeg “ciganskog logora” u Jasenovcu, obilježen je Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu – Samudaripen. Nacisti su ubili oko pola milijuna Roma, a ustaški režim njih preko 16.000, od toga 5.600 djece.

Protiv zaborava romskih žrtava genocida i za jasnu zabranu ustaškog pozdrava i ikonografije, poruke su sa obilježavanja ovog dana, odnosno Samudaripena (na romskom jeziku – masovno ubijanje).

Romi su bili žrtve genocida ustaškog režima, genocida koji je nakon 1945. godine bio zaboravljen i nepriznat, poručio je sa komemoracije saborski zastupnik romske, židovske i još deset manjina Veljko Kajtazi.

On je podsjetio da je tada stradalo preko 90 posto romske populacije, a prema poimeničnom popisu samo u jasenovačkom logoru ubijeno je najmanje 16.173 Roma, od toga 5.608 djece i 4. 887 žena.

“Svima njima u čast i trajno sjećanje između romskog groblja i Romskog memorijalnog centra Uštica upravo podižemo spomen-ploče i zid boli na kojem će biti ispisana sva njihova imena. Ne činimo to jer se želimo izdvojiti od ostalih stradalničkih naroda, već zato što nas je netko drugi tu izdvojio i jer naše žrtve donedavno nitko nije spominjao, niti je javnost uopće znala da postoji romsko groblje Uštica na kojem se nalazi 21 masovna grobnica”, objasnio je Kajtazi.

Pohvala hrvatskoj Vladi

Kajtazi je pohvalio hrvatsku Vladu zbog snažne podrške izgradnji i radu Romskog memorijalnog centra u Uštici, jer – kako je kazao – unazad sedamdesetak godina takvih projekata nije bilo i ponovio zahtjev za jasnom zabranom – u Kaznenom zakonu – korištenja ustaškog pozdrava i ikonografije.

“Romski i židovski stradalnički narodi koje zastupam kao saborski zastupnik, te predstavnici srpskog naroda u Republici Hrvatskoj u 2021. godini očekujemo zabranu i kažnjavanje isticanja znakovlja zločinačkog ustaškog pokreta, kažnjavanje pojedinaca za isticanje bilo kakvih parola i pozdrava koji se s tim povezuje i kojima se negira zločin genocida. Bez jasne državne politike prema ekstremizmu, zidovi i zgrade koje gradimo izgubit će smisao koji im nastojimo dati”, kazao je Kajtazi.

Na komemoraciji su bili potpredsjednik hrvatske Vlade Boris Milošević i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs, više državnih tajnika u hrvatskoj Vladi, kao i predstavnici veleposlanstava Sjedinjenih Država, Indije, Izraela, Njemačke, Srbije, Kosova, Azerbajdžana, Kanade, Crne Gore, Velike Britanije, Rusije, Norveške, Francuske, Japana i Austrije.

Prisutnost teme genocida u javnom prostoru

Drugi kolovoz se obilježava u Hrvatskoj od 2014. godine kao Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu – Samudaripen, a taj je datum prihvatilo i Vijeće Europe, na spomen likvidacije više od 4.300 Roma u nacističkom koncentracijskom logoru Auschwitz u noći 2. na 3. kolovoza 1944. godine.

“Tema genocida nad Romima od ustaškog režima prisutna je u hrvatskom javnom prostoru samo prigodno” – kaže za Radio Slobodna Europa (RSE) najbolji poznavatelj moderne romske povijesti u Hrvatskoj, viši znanstveni suradnik na zagrebačkom Institutu Ivo Pilar Danijel Vojak – “kada se obilježavaju datumi značajni za Rome poput Svjetskog dana Roma 8. travnja ili današnji Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu – Samudaripen”.

“Jedino tih dana se u općoj javnosti priča o stradanju Roma, sa naglaskom na ovu komemoraciju koja se unazad nekoliko godina izravno prenosi na Četvrtom programu Hrvatske radio-televizije, da bi nakon toga zanimanje javnosti i medija nekako zamrlo, da bi se nešto malo opet pojavilo oko Dana sjećanja na holokaust 27. siječnja, kada obilježavamo oslobođenje logora Auschwitz”, kaže Vojak.

Unutar te koncepcije kulture sjećanja unazad nekoliko godina se obilježava i druge, nežidovske žrtve, a među njima i Romi, koji su zajedno sa Židovima bili jedna od najvećih skupina koja je stradala za vrijeme Drugog svjetskog rata, podsjeća Vojak.

Kako promijeniti stanje?

Vojak predlaže da resorna ministarstva snažnije potiču znanstvenike da u većoj mjeri istražuju nedovoljno istraženu temu stradanja Roma, gdje kao pozitivan primjer ističe aktualne napore Ministarstva znanosti i obrazovanja i njihove Uprave za nacionalne manjine.

Osim toga, Vojak sugerira da se Romski memorijalni centar Uštica i Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac dodatno angažiraju na organizaciji znanstvenih skupova i javnih tribina na tu temu i da se radi na organiziranju posjeta škola tim lokacijama, kako bi tema genocida nad Romima u puno većem opsegu ušla u hrvatski obrazovni sustav.

“U svim dijelovima društva aktivno treba podržavati kulturu sjećanja putem komemoracija i posjeta, poticati znanstveno istraživanje te tematike i rezultate tih istraživanja u puno većem opsegu unijeti u obrazovni sustav, kako bi se i nastavnike i učenike kvalitetnije obrazovalo o toj tematici”, zaključuje Danijel Vojak.

Javna upotreba ustaškog pozdrava i sada je zabranjena, ali se tretira kao prekršaj, a ne kao kazneno djelo. Osim toga, drugostupanjska presuda Visokog kaznenog suda 2020. godine oslobodila je kontroverznog pjevača Marka Perkovića Thompsona prekršajne odgovornosti za izvikivanje ustaškog pozdrava na početku njegove pjesme “Čavoglave”, čime se pokazalo da nedovoljna jasnoća postojećeg zakonskog rješenja omogućuje različite pravosudne prakse.

Povrh toga, stav Vladine ad-hoc Komisije za suočavanje za prošlošću da korištenje ustaškog pozdrava jest zabranjeno, ali da je iznimno dopušteno na komemoriranju poginulim pripadnicima stranačke vojske HOS Hrvatske stranke prava u ratu u Hrvatskoj početkom devedesetih, dodatno je zakomplicirao situaciju.

Manjinski saborski zastupnici i saborski klubovi oporbenih stranaka već dulje vrijeme pripremaju izmjene Kaznenog zakona kojima bi se korištenje ustaškog pozdrava i znakovlja kažnjavalo kazneno, a ne prekršajno i jasno i nedvosmisleno zabranilo.

Broj stradalnika u Jasenovcu

Jasenovački logor postojao je 1.337 dana, od ljeta 1941. do proljeća 1945. godine.

Kako se navodi na stranici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac, “od ustaša nazivan sabirnim i radnim logorom, koncentracijski logor Jasenovac s logorima u Bročicama, Krapju, Jasenovcu i Staroj Gradiški, brojnim logorskim ekonomijama u prisilno raseljenim selima te mnogobrojnim stratištima s obje strane rijeka Save i Une, od kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. bio je logor smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i djeca zbog svoje vjerske, nacionalne ili ideološke pripadnosti. Jasenovački stradalnici nisu samo brojevi. Oni su djeca, muškarci i žene sa svojim imenima i osobnim životnim pričama”.

Radi utvrđivanja što cjelovitije istine, stručnjaci Javne ustanove izradili su poimenični popis žrtava jasenovačkog logora, koji je i dalje otvoren za dopune i ispravke. Prema tom popisu, u Jasenovcu je stradalo ubijeno 83.145 ljudi – 39.570 muškaraca, 23.474 žena i 20.101 djece do 14 godina starosti.

Prema etničkoj pripadnosti, najviše je stradalo Srba – 47.627 (21.738 muškaraca, 13.206 žena i 12.683 djece), Roma – 16.173 (5.688 muškaraca, 4.877 žena i 5.608 djece), Židova – 13.116 (7.762 muškaraca, 3.753 žena i 1.601 djece) i Hrvata – 4.255 (2.866 muškaraca, 1.249 žena i 140 djece).