Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Svojom video porukom mafijaš Sedat Peker izazvao je senzaciju na socijalnim mrežama. Do sada je objavio devet video snimaka na Jutjubu, svaki od njih je postao viralan i dospio na naslovnice. U svojim govorima teško optužuje poznate političare iz vladajuće partije i vladi bliske ličnosti da su umiješani u ubistva, silovanja, krijumčarenje droge, zloupotrebu službenog položaja i mnoga druga kriminalna djela.
Čitava zemlja je u ekstazi zbog video snimaka koje Peker obično objavljuje nedjeljom – a svaki naredni snimak očekuje se sa nestrpljenjem. Od početka maja skoro da nema drugih tema koje toliko dominiraju naslovnim stranicama. Za psihijatra Ilkera Kudžukparlaka slučaj Peker mnogo govori o turskoj duši.
DW: Kakve zaključke iz Vaše psihološke perspektive izvlačite iz video snimaka Sedata Pekera?
Ilker Kudžukparlak: Mnogi ljudi pokazuju veliko interesovanje za Pekerove video zapise – nekima je čak postao omiljen lik. Sedatovi videi su još jedan znak za to da u Turskoj dolazi do jače polarizacije.
Pekerove video objave na Jutjubu do sada su imale skoro 100.000 pregleda. Kako može da se objasni fascinacija njegovim video-porukama?
Postoji jedno stanje, koje mi označavamo kao „pornografsko“. „Šta će da se otkrije?“, „ko će biti satjeran u ćošak?“, „šta se dešava iza zatvorenih vrata?“. Mogućnost da vidite ono što se dešava iza zatvorenih vrata je voajersko zadovoljavanje. Ljudi se raduju kada čuju kako se blate određena imena: ministara, biznismena itd… Daje im ružne nadimke, prijeti… Možda zbog toga u širokom dijelu društva vlada oduševljenje njegovim videima. I tako on može da postane simpatičan.
Možete li pojasniti to što kažete da objavljeni snimci kod ljudi pobuđuju voajerizam?
Kada se doživi ono što se događa iza zatvorenih vrata jednog „elitnog kluba“, događa se neka vrsta zadovoljavanja. Mnoge televizijske emisije, koje se gledaju u našoj zemlju, bazirane su na voajerističkom podsticaju. Na primjer rijaliti šou „Survivor“. U toj emisiji se stalno objavljuju video snimci koji nešto otkrivaju. Nevjerovatna dinamika se postiže pretvaranjem voajerskog zadovoljavanja u fenomenalni televizijski događaj. Mislim da Pekerovi videi imaju sličnu dinamiku.
Da li taj voajerizam može da ima neke veze sa iskvarenim osjećajem za pravdu u turskom društvu?
Ova osoba je donedavno govorila na brojnim skupovima u korist vlade. On je u ime vlade prijetio inicijativi „Akademici za mir” da će se „kupati u sopstvenoj krvi“. Naravno da otkrića jednog insajdera imaju teške posljedice. To je autentično, jer jedan insajder otkriva dio istine i istovremeno okrivljuje i sebe.
Na šta se svode simpatije koje neki ljudi gaje prema Pekeru?
On je dobar govornik, koji vješto instrumentalizuje emocije. Samo mali broj političar može da instrumentalizuje emocije ljudi. On je autentičan: on se ljuti kada treba da se ljuti. Djeluje emotivno, kada bi trebalo da je dirnut nečim i tako dalje… Uzgred, tako isto rade i vođe sekti. U svim njegovim govorima postoje određene emocije – sadržaj postaje manje važan.
Na koje emocije Peker najviše privlači?
On je čas bijesan, čas zabavan. Ponekad vickast. Pokazuje odlučnost. Ponekad naglašava svoju ličnu patnju i uzima stav žrtve. Onda je ponovo ljut. Na to mislim kada kažem da instrumentalizuje emocije. Nikad ne ostaje u jednom raspoloženju. Prvo se predstavi kao tužan, onda je opet bijesan, tu su i mržnja i energija, tako da u njemu ne možemo da vidimo žrtvu ili izgubljenog čovjeka.
Imate li utisak da Peker kao mafijaš predstavlja „uzor“, posebno mladim muškarcima?
U početku je on bio uzor upravo njima, ali onda je pokazao svoju bijesnu i ogorčenu stranu. On nije lik mačo dječaka iz komšiluka, koji je zahvaljujući kriminalu skočio u društvenoj hijerarhiji, i koji na taj način ubire simpatije. Jer, on je simpatičan i ljudima koji sa tim nemaju neke veze.
