Gorke jagode iz Španije

Gorke jagode iz Španije_60c81337dbf97.jpeg
Pokrajina Uelva na jugu Španije godišnje izvozi oko 300.000 tona jagoda. Bez radnika iz Maroka i drugih afričkih zemalja berba ne bi bila moguća, ali uslovi u kojima oni žive i rade su - nehumani.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Jagode dokle pogled seže i miris koji je toliko intenzivan da je gotovo neprijatan. Na putu koji ide kroz polje je kamion hladnjača. Na polju dvadesetak od blizu 100.000 sezonskih radnika koji tokom sezone beru jarko crvene plodove.

Među njima je i Fatima: „U Maroku je teško. Sezonski radnici tamo zarađuju samo 6,5 evra dnevno – u Španiji preko 40.“

Zbog trule jagode manja zarada

Fatima je otkazala dogovoreni intervju za DW, jer joj je šef rekao da ne smije da razgovara sa novinarima. Odgovore je poslala u vidu audio-poruke. Na pitanje da li ima pritisaka, samohrana majka odgovora:

„Da, onaj ko u korpu ubaci trulu jagodu mora da ide kući ili čak ne smije da radi cio dan. Još uvijek ne znamo kolika nam je zarada. Jedni kažu 42, drugi 40 evra.“

U hladu kamiona sjedi Manuel Rajna iz udruženja poljoprivrednika. On tvrdi da pritisaka nema, da se prema svima pravilno postupa i da uzgajivači jagoda radnicima čak obezbjeđuju i besplatan smeštaj:

„Ako se pojedinci ne pridržavaju pravila, onda je to kao u politici, policiji ili upravi. Ne može cijela pokrajina Uelva da bude osuđena zbog nekoliko crnih ovaca“, kaže Rajna.

Sindikat govori o izrabljivanju

Hoze Antonio Brazo iz andaluzijskog sindikata radnika se mršti, gledajući nepregledno more staklenika. Srebrno blješteće folije idu sve do horizonta.

„Zarada se sistematski ne isplaćuje. Ovde je riječ o izrabljivanju. U svakom selu ovdje je figura Bogorodice, ali zapravo se svi klanjaju demonu Mamonu“, kaže Brazo.

I studija berlinske kancelarije Lening, koja nudi savjetovanja u vezi sa pitanjima održivosti, pokazuje da su sezonski radnici često loše plaćeni.

Manuel Rajna iz udruženja poljoprivrednika se brani, tvrdeći da su zapravo poljoprivrednici ti koji su zakinuti.

„Mi snosimo čitav rizik, sve troškove, a za naš proizvod ne dobijamo poštenu cijenu“, žali se Rajna.

Poljoprivrednici dobijaju samo mali dio od onog što potrošači plaćaju: Jedan, do jedan i po evro po kilogramu jagoda, koje se u supermarketima prodaju za šest evra. Diktiranje cijena – i to je tema studije iz Berlina.

Za sindikalca Hozea Antonia Braza jedno je sigurno: „Crveno voće, jagode, više nisu slatke, već gorke.“

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Search

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.