Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Posljednjih je tjedana u svjetskim medijima teorija o “curenju” koronavirusa iz laboratorija stekla “pravo javnosti”. Pored opsežne i iscrpne priče u Vanity Fairu o tome na kojim se indikatorima hipoteza zasniva i pozadinskim razlozima odbijanja bavljenja njome, gotovo svi relevantniji mediji su relativno relaksirano prenijeli sumnje u mogućnost da je pandemija nastala neopreznošću Instituta za virologiju u Wuhanu. Pritom se nisu pojavili nikakvi presudni dokazi koji bi toj hipotezi išli u prilog. Ona je i dalje u znanstvenim krugovima tek slabašna konkurencija hipotezi o prijenosu virusa sa životinje na čovjeka. Ono što se promijenilo, kako ističe Jemima Kelly s Financial Timesa, jest politički kontekst.
Konkretnije, Trumpov izlazak iz Bijele kuće učinio je teoriju o laboratoriju politički prihvatljivom. Čak i da se ta teorija pokaže istinitom, ona u sebi više ne nosi toliku zapaljivost i politički rizik kakav je nosila u vrijeme Trumpove vladavine. Naime, sama pojava virusa u Kini aktivirala je rasističke pristupe koje je Trump ohrabrivao iako su više od mjesec dana nakon što je Kina obavijestila svijet i SAD i Europa umanjivale značaj i opasnost virusa. Tada je to bila interna kineska stvar jer se oni ionako stalno baćkaju s raznim virusima, a zatim je postala “kineski virus”: način kojim Kinezi ugrožavaju naš način života.
U takvom bi kontekstu eventualno dokazivanje teorije o laboratoriju postalo iznimno politički opasno. Danas bi se, iako rasizam nije nestao promjenom vlasti i SAD i dalje smatraju Kinu glavnim geopolitičkim i ekonomskim suparnikom, lakše sanirale posljedice tog eventualnog dokazivanja. Drugim riječima, teže bi bilo postići izjednačavanje slučajnog curenja s kineskom namjerom geopolitičkog obračuna sa svijetom putem virusa. Teže bi se oblikovale teorije zavjere s nesagledivim političkim posljedicama. Nova američka administracija smatra da joj u geopolitičkoj i ekonomskoj bitki s Kinom od presudne važnosti neće biti nategnute teorije i rasistička retorika već promijenjena uloga države u ekonomiji, kao što Bidenovi investicijski planovi i potvrđuju.
Sasvim je razumljivo da su brojni znanstvenici, političari i medijski radnici nastojali inicijalno suzbiti hipotezu o laboratoriju kao politički opasnu. No, eventualna potvrda te hipoteze (pogotovo u slučaju Trumpova ostanka na vlasti) bi samo išla u prilog u ekstremnoj desnici koja smatra da politički establišment cenzurira bilo kakvu kritiku usmjerenu prema drugim nacijama, manjinama ili rasama. Kako ističe spomenuta Kelly, bez obzira na sve rizike, nužna je otvorena i transparentna rasprava jer se u politici prije radi o kontroli narativa nego o istini. I činjenice služe prvenstveno kao poticaji sklapanju određenih narativa nego kao put do istine.
