Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Agnieszka je znala da je berba špargli izuzetno težak posao. Po dolasku u Njemačku joj je rečeno i da u karantinu nakon dolaska mora provesti dvije sedmice. Ali, poslije više od mjesec dana izolacije, bilo joj je svega dosta: “Prema nama se ponašaju kao prema robovima, odvode nas iz hotela na posao i vraćaju nazad.”
Njena kolegica Ilona pak odbija da radi. “Želim se vratiti kući”, kaže. Sada čeka u svojoj sobi, dok njene sustanarke i dalje rade, pa se Ilona boji da će se zaraziti koronavirusom. To ne bi bilo samo opasno, već bi joj se tako ponovo mogao produžiti i karantin.
Na farmi špargli Heinricha Thiermanna u Kirchdorfu u Donjoj Saksoniji trenutno je zaposleno 1011 radnika. Najviše je Poljaka i Rumuna. Krajem aprila, kada je započeo radni karantin, inficiralo se 47 radnika, a do danas je infekcija zabilježena kod 131 osobe.
O uslovima rada iza zatvorene kapije poljoprivrednog dobra DW je telefonski razgovarao sa šest radnika iz Poljske. U tekstu su promijenjena njihova imena. DW je također kontaktirao i poslodavca, a nakon što je članak prvi put objavljen na poljskom, loše uslove rada potvrdili su i drugi zaposlenici. Njihove izjave jasno pokazuju kako nejednakosti na evropskom tržištu rada mogu pogodovati širenju koronavirusa.
Hiljadu ljudi pod ključem
Zavod za javno zdravstvo u Diepholzu je 30. aprila odredio mjere dvosedmičnog karantina u firmi Thiermann GmbH. “Usljed pojave difuzne infekcije u firmi, nisu se jasno mogli definisati bliski kontakti osoba sa zaraženima”, objašnjava Mareike Rein, glasnogovornica okružnih vlasti. Drugim riječima: virus je bio posvuda.
Čak je i bračnim parovima koji rade u različitim dijelovima farme bilo zabranjeno da kontaktiraju. Za nadgledanje provođenja mjera karantina angažovani su zaštitari. Ručak i večera su bili posluživani, a eficijentan sistem za kupovinu živežnih namirnica uspostavljen je prije samo nekoliko dana.
Kako je broj novih infekcija trenutno ponovo u opadanju, Zavod za javno zdravstvo je odlučio ukinuti mjere karantina za ovu kompaniju – ali ne za sve: za oko 200 radnika, za koje se smatra da su imali kontakt sa zaraženim ili su sa njima bili u istom smještaju, produžena je mjera karantina do 18. maja.
Ne zna se koliko je radnika završilo u bolnici
Ni kompanija ni Zavod za javno zdravstvo na upit DW-a nisu dostavili podatke o broju osoba koje su se liječile u bolnici. Radnici sa kojima smo uspjeli razgovarati obavijestili su nas da je riječ o oko pet slučajeva, od kojih jedna osoba navodno ima težak tok bolesti.
Iz firme Thiermann GmbH su rekli da su svi zaposlenici osigurani. “U slučaju bolesti radnici ne snose bolničke troškove i imaju kontinuiranu isplatu plate”, rekla je glasnogovornica firme Anke Meyer. Jedna od zaraženih žena se pak žalila da mora plaćati troškove smještaja i dok je na bolovanju.
Na farmi „kralja špargli“
Radni karanitn podrazumijeva da radnici smiju napustiti smještaj samo u svrhu odlaska na rad. Čak se ni usljed izbijanja infekcija ne zaustavlja proizvodnja. Tako je i na farmi Henricha Thiermanna. On je jedan je od najvećih proizvođača špargli u Njemačkoj. Svake godine stotine radnika iz istočne Evrope na njegovim poljima uberu tone “bijelog zlata”.
Prema riječima vlasnika firme, situacija je pod kontrolom. Nakon izbijanja infekcija, u prvom intervjuu za lokalni “Kreiszeitung” on je uvjeravao da kompanija ima higijenski koncept koji slijedi princip „zajedno stanovati i zajedno raditi”. Zaposleni su, kako je rekao, testirani dva puta sedmično, a zaštitari su nadzirali provođenje mjera karantina, kako bi se “spriječilo miješanje”.
Od ruke do ruke na pokretnoj traci
Marzena bi možda još bila zdrava da je taj sistem dobro funkcionisao. Ali ona i njena sustanarka radile su na dva različita postrojenja za sortiranje špargli. Prvo se razboljela njena kolegica, a zatim i ona.
One su bile raspoređene u grupu od 50 osoba, a zatim u manje grupe od po 12 radnika. „Niko ne obraća pažnju na to ko živi u istom smještaju”, kaže ona. „U postrojenju za sortiranje ne postoji mogućnost da se poštuju mjere distance”, jer, kako pojašnjava, mašina brzo radi, pa radnice i radnici moraju biti u pokretu kako bi pomogli kolegama. “Radimo po sistemu od ruke do ruke”.
Naši sagovornici su nam pojasnili kako se provode zaštitne mjere u ovoj firmi. Ove godine u jednoj sobi su smještene samo dvije ili tri osobe, umjesto osam ljudi, kako je to bilo prije pandemije. Predradnici također nose zaštitne maske i drže odstojanje. Iz kompanije saopštavaju da su, između ostalog, povećana radna područja, optimizirani radni procesi i naručen veliki broj FFP2 maski.
Prvi test tek nakon tri sedmice
Zašto je onda došlo do masovne pojave infekcija? “Trebali su nas testirati nakon pojave prvih slučajeva, a ne tek kad je izbila pošast”, pita se Agnieszka. Kao i većina sezonskih radnika, ona je, kaže, na farmu došla u prvoj polovini aprila. Prvo testiranje brzim testom imala je tek tri sedmice kasnije, 28. aprila.
Kada su otkriveni prvi slučajevi? U drugom članku objavljenom u novinama “Kreiszeitung”, Thiermann je potvrdio datum izbijanja bolesti: 18. april 2021. Glasnogovornica okružne vlade za DW je to potvrdila, a i poljski radnici govore o prvim pozitivnim slučajevima 18. aprila. “Brzi testovi dostupni su svim zaposlenima od početka sezone,” rekao je Thiermann u izjavi za lokalne novine. „No, nisu svi zaposlenici prihvatili tu ponudu. Kada se 18. aprila dogodila prva infekcija, započeli smo s redovnim testiranjem, a potom, kada se pojavilo više pozitivnih slučajeva, uz podršku Zavoda za javno zdravstvo 29. i 30. aprila obavljeno je testiranje PCR testovima.” Ali od dana otkrivanja prvih slučajeva do trenutka kada su svi radnici prošli kroz tu proceduru, virus je imao desetak dana da se proširi.
Štrajk i bijeg u Poljsku
“Bilo je to kao u horor filmu”, kaže Barbara, sjećajući se 28. aprila, dana testiranja. Ona ističe da su žene koje su bile pozitivne na koronavirus morale čekati vani do 23 sata da bi ih odveli u drugi hotel. “Neke su plakale. Htjele su da idu kući, ali im to nije bilo dozvoljeno.“
Još iste noći stotinjak žena iz jednog smještajnog kapaciteta se odlučilo na štrajk. Sljedeća dva dana one nisu išle na posao. Razlog je bio strah od virusa, ali i zahtjev za povećanje plate. Heinrich Thiermann je također došao, obavio razgovore s predradnicima, ali nije odgovorio na njihove zahtjeve, kažu dvije žene.
Neke osobe iskoristile su gužvu i pobjegle u Poljsku bez plate. Thiermann GmbH nije odgovorio na pitanje hoće li ti ljudi dobiti ono što su zaradili. No, radnici kažu da kompanija odbija da im plati.
6,80 eura neto po satu, 9,80 eura po krevetu
U ugovorima o radu, do čijih kopija je došao DW, o isplati zarađenog novca stoji da se ona vrši “po sistemu bonusa uz poštivanje minimalne satnice“ (koja iznosi 9,50 eura bruto). Radnici pak radije pričaju o neto plati. Njima je važno koliko novca mogu ponijeti svojim kućama. Međutim, ta stopa svakodnevno varira. U skorije vrijeme je ona, kako kažu, iznosila 6,80 eura neto po satu. Radnoici dnevno za smještaj i hranu moraju izdvojiti 9,80 eura.
Kako bi se u tom sistemu dobro zaradilo, radnici se moraju namučiti kako bi ostvarili što više radnih sati: zato rade 7 dana u sedmici, a ponekad i 11 sati dnevno.
Strah od produžetka mjera karantina
Ipak, nakon dva dana štrajka, sve više žena se vraćalo na posao. “Nisu odgovorili na naš zahtjev, jer su znali da ne možemo otići”, kaže jedna od njih, dodajući da su i dalje svakog dana morali plaćati smještaj.
Zaposlenice i zaposlenici koji se žele vratiti u Poljsku suočeni su s dilemom: “Ako se neko od kolegica i kolege zarazi na proizvodnoj traci, hoće li im biti produžen karantin”, objašnjava jedna od radnica. Među njima su i neke radnice za koje je mjera karantina produžena do 18. maja. Od planiranog putovanja kući krajem ove sedmice zasad nema ništa.
Zaraditi novac i čim prije se vratiti kući
Barbara, koja ove godine prvi put radi za firmu Thiermann, sjeća se svog odlučnog držanja: “Čula sam da će bilo teško, ali nisam se bojala posla”, kaže ona. Nakon nekoliko sedmica provedenih na ovoj farmi ona se kune: “Nikada više. Ne pod ovim uslovima, ni za ovaj novac ”.
Uprkos svemu, mnogi od njih se ovdje vraćaju svake godine. “Naš plan je svake godine isti: doći, zaraditi novac i čim prije se vratiti kući”, kaže Agnieszka.
No, ove godine će im pandemija pomrsiti račune.
