Bošnjački “zid plača”

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Kada je već pitan, ministar Leposavić je morao znati da je Srebrenica bošnjački „Zid plača“. U taj zid su ugrađeni i Bukovica i Kaluđerski Laz i Štrpca i deportacije i policijska akcija Lim, ali se njime ne negira nijedan drugi zločin koji je u bošnjačko ime počinjen prema drugim ljudima i narodima.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Žrtve genocida u Srebrenici su iznova žrtvovane u crnogorskoj skupštini i pitanje je da li će na tome ostati. Prvi put kada su postale zgodna „alatka“ za diskreditaciju pojedinih predstavnika aktuelne vlasti i Vlade zbog njihovog upornog odbijanja da priznaju presudu međunarodnih sudova o genocidu u Srebrenici. Drugi put kada su u odbranu žrtava stali oni koji su njihove dželate uredno snabdijevali gorivom i ostalim ratnim potrepštinama, a nikada nisu dozvolili da se u udžbenicima istorije nađe i lekcija o njihovoj odgovornosti.

Nemoguće je osporiti činjenicu da je poslaničko pitanje ministru pravde, ljudskih i manjinskih prava postavljeno ciljano i sa jasnom namjerom da Vlada još jednom da autogol. Nesporno je i to da je jedini ministrov odgovor morao biti potvrda da je u Srebrenici počinjen genocid. Ministra pravde (a ne privatnu ličnost) su na to obavezivale presude međunarodnih sudova i rezolucija Evropskog parlamenta o osudi genocida kao i svakog negiranja i relativizacije tog zločina. Ovakvim njegovim odgovorom se ne bi umanjivale patnja i stradanje nijedne druge žrtve ili naroda, već upravo suprotno.

Parlament svakako nije bio mjesto za akademsku raspravu niti za pravnu ekvilibristiku o Haškom tribunalu, Kosmetu, Jasenovcu…, zbrajanje godina i odmjeravanje odgovornosti. Na taj način je u javni diskurs uveden opasni whataboutism, u najboljem maniru sovjetske hladnoratovske propagande (i ne samo sovjetske). Ovdje je neumjesno pominjati anegdote, ali je dobro poznato kako su sovjetski zvaničnici na pitanja o postojanju Gulaga odgovarali pitanjima o američkom rasizmu i pravima Indijanaca.

U javnom diskursu ne smije biti mjesta za relativiziciju nijednog zločina protiv čovječnosti. Zato na svako konkretno pitanje treba odgovoriti nedvosmisleno i jedino na temelju stavova i presuda relevantnih sudova. Možemo svakako da žalimo što nisu činjenično dokazani i procesuirani svi zločini, ne sumnjajući u to da su oni zaista počinjeni. Nedavno deklasifikovana dokumenta o satelitskom osmatranju i prisluškivanju od strane američkih snaga, prilično jasno ukazuju da se moglo naslutiti šta se sprema u Srebrenici, ali da se ipak nije djelovalo na način da se to spriječi. To, međutim, ne može biti razlog da se zločin i krivica konkretnih počinilaca relativizuju.

Veliki problem crnogorskog društva je to što nakon ratova devedesetih nije došlo do lustracije. Upravo strahota ratnih zločina je „normalizovala“ poharu države i njenih resursa i opasno rastakanje sistema društvenih vrijednosti. Zbog toga oni koji su u tim ratovima učestvovali danas mirno i bez zazora dijele lekcije iz etike i mirotvorstva, i to u svojstvu najbogatijih ljudi u osiromašenoj državi.

Najopasnije od svega je to što je ministar pravde dozvolio da se dodatno osnaži binarna podjela crnogorskog društva. A takva podjela, pored toga što nikada nije zasnovana na punoj istini, ne koristi ni jednoj ni drugoj strani. Nažalost, ovim je samo nastavljena čitava serija problematičnih izjava, nespretnih činjenja i nečinjenja predstavnika vlasti, koje suštinski vode mogućoj rehabilitaciji DPS-a. I dok takozvane mirne litije smjenjuju nemirne autolitije, dobro bi bilo da i jedna i druga strana znaju da bi eventualni povratak DPS-a na vlast bio gori nego da nikada nije ni odlazio sa vlasti. Ne bi to bilo dobro ni za DPS, još manje za aktuelnu vlast, a najbeznadežnije bi bilo za državu i sve njene građane.

„Usuđujem se reći da će u skoroj budućnosti, ako sve ne ode do đavola, odgovornost pisca biti odmeravana u prvom redu u odnosu na njegov stav prema stvarnosti logorâ. Jednih i drugih, podjednako“, rekao je Danilo Kiš jednom prilikom. Kiš je pisao i o Aušvicu i o Kolimi; o poraženim počiniocima genocida i o onima koji su se, gradeći Gulag, smatrali pobjednicima. Taj odnos prema stvarnosti logorâ će biti odgovor na pitanje šta će se dogoditi sa nama i sa našim sjećanjima kada odu svi živi i neposredni svjedoci Holokausta. Ta odgovornost će svjedočiti o užasima kako bi ljudi u nekom dalekom budućem vremenu mogli da povjeruju da su ljudi ljudima uradili takvo nešto.
Mogli bismo da u ovoj Kišovoj izjavi, umjesto pisac, pročitamo ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava, dakle ličnost kroz koju u svakoj državi „progovaraju“ pravda i zakon. Kada je već pitan, ministar Leposavić je morao znati da je Srebrenica bošnjački „Zid plača“. U taj zid su ugrađeni i Bukovica i Kaluđerski Laz i Štrpca i deportacije i policijska akcija Lim, ali se njime ne negira nijedan drugi zločin koji je u bošnjačko ime počinjen prema drugim ljudima i narodima.

Čitajte više

Budući da su žene izloženije negativnim posljedicama ekonomske krize uzrokovane pandemijom, manifest je od europskih čelnika zatražio da zaustave trend produbljivanja rodnih nejednakosti kroz deset točaka.
Meksiko želi do kraja godine, nakon Kube, biti druga zemlja u Latinskoj Americi koja će razviti sopstveno cjepivo protiv korone. Tračak nade ili samo propaganda?
Dugogdišnji bugarski premijer Bojko Borisov nije mogao da sastavi vladu, ali nisu mogle ni druge političke snage. Mjesec dana poslije parlamentarnih izbora jasno je da će birači ponovo morati na birališta.
Njemačka i Francuska su godinama bile zemlje, koje su ulagale napore za mirno rješenje ukrajinskog konflikta. Sada je pak američki predsjednik Džozef Bajden preuzeo vodeću ulogu.