Neutralnost u borbi protiv cionističke agresije

“ Nikome nije dozvoljeno boriti se u ime drugog, uz naknadu ili bez naknade.”
Ilustracija: Ibrahim Al Ali
Ilustracija: Ibrahim Al Ali
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Prije nekoliko dana čuo sam jednog čestitog čovjeka kako kaže: ”Neka Allah nagradi našu braću u Gazi posebno i u Palestini općenito, jer su svojim džihadom skinuli grijeh sa nas i cijelog islamskog ummeta svojim džihadom na Allahovom putu i svojim suprotstavljanjem cionističkoj agresiji.”

Ovakve fraze se često mogu čuti od strane nekih daija, hatiba, učenjaka i političara, koji na taj način hvale palestinsku odbranu Kudsa, džamije Al-Aksa i Palestine općenito, te njihovu borbu protiv okupatorskog cionističkog entiteta.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Međutim, zbog česte upotrebe spomenute fraze od strane nekih islamskih učenjaka i uglednih ljudi, vremenom se stvara pogrešno uvjerenje, zato je neophodno objasniti ovu frazu i njezine implikacije.

Značenje zastupanja i njegovo šerijatsko-pravno dejstvo

Zastupanja ili zamjenjivanje (nijabetun) u šerijatsko-pravnoj terminologiji znači da neko lice izvršava neki ibadet ili šerijatsku obavezu umjesto drugog lica.

Zastupanje je dozvoljeno u tzv. imovinskim (materijalnim) ibadetima, kao što su zekat, sadaka, iskupljivanje (kefaret), dok u tjelesnim (fizičkim) ibadetima kao što su namaz i post, zamjenjivanje nije dozvoljeno po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, u odnosu na žive ljude, a postoji razilaženje oko zamjenjivanja u odnosu na umrle.

Osim spomenutih, postoje ibadeti koji uključuju tijelo i imetak, kao što su hadž i umra. Islamski pravnici su detaljno opisali pitanje zamjenjivanja (zastupanja) i izvršavanja ovih ibadeta u ime drugog, tako da ovdje nema potrebe za dodatna objašnjenja.

Ovdje je bitno naglasiti da su najvažniji učinci zamjenjivanja drugog u ibadetima, oslobađanje dužnosti onoga u čije ime se desilo zamjenjivanje, izvršenje obaveze u njegovo ime, oslobađanje od grijeha koji je rezultat neizvršavanja ovog ibadeta i postizanje nagrade.

Naprimjer, ako jedan musliman zamijeni drugog muslimana u plaćanju iskupljenja ili kefareta koji se od njega traži ili u plaćanju zekata, to znači da je s njega spala obaveza i odgovornost, i on dobija nagradu za spomenuti ibadet koji je neko drugi za njega izvršio.

Zastupanje u džihadu na Allahovom putu

Džihad na Allahovom putu je jedan od najvećih ibadeta, to je vrhunac islama, i to je čin ibadeta koji narod Palestine ima čast izvršiti kao odgovor na agresiju uzurpatorskog cionističkog entiteta. I to je njima obaveza (farz), ali i obaveza svakom drugom sposobnom pripadniku islamskog ummeta, u širem smislu, jer je džihad mnogo više od puke borbe.

Da li je onda zastupanje nekog drugog u džihadu validno, i može li musliman zamijeniti drugog muslimana u džihadu na Allahovom putu?

Islamski pravnici su se složili oko neispravnosti zastupanja u džihadu u svim okolnostima, bilo u zamjenu za novac ili bez naknade, kao, naprimjer, kad neko u ime mrtve osobe obavi hadž u zamjenu za novac koji on uzima od njegovih potomaka. Ovakva vrsta zastupanja i zamjene u džihadu je neispravna, bez obzira da li ona bila uz naknadu ili bez naknade.

Imam El-Maverdi je u svojoj knjizi El-Havi el-kabir elaborirao pitanje zastupanja i zamjene u džihadu i objasnio da je ono apsolutno ništavno, rekavši: ”Nikome nije dozvoljeno boriti se u ime drugog, uz naknadu ili bez naknade, iz tri razloga:
Prvo, kada dođe do sukoba dva protivnička tabora, obaveza je muslimanu učestvovati i biti postojan u borbi, i nije mu dozvoljeno da u borbi učestvuje u ime nekog drugog, kao što mu je dozvoljeno obaviti hadž za nekog drugog.

Drugo, ako dođe do borbe, on brani sebe, s namjerom da spriječi prolijevanje krvi, i nije mu dozvoljeno da brani sebe kao zamjenu za nekog drugog.

Treće, onaj ko je učestvovao u borbi ima pravo na svoj udio u ratnom plijenu, pa ako je novčana naknada za učešće u džihadu ispravna, onda dio ratnog plijena pripada vlasniku naknade, a ne onome koji ga je mijenjao u borbi.

Ako bi neko rekao: Ako neko obavi hadž u svoje ime, dozvoljeno mu je da obavi hadž u ime nekog drugog sa ili bez naknade, pa zašto onda, onome ko se bori u svoje ime, ne bi bilo dozvoljeno da se bori u ime nekog drugog, sa ili bez naknade?
Odgovor na ovo pitanje glasi: Zato što se obaveza hadža ne ponavlja (hadž je farz jedanput obaviti), pa je onda valjano u ime nekog drugog obaviti hadž. Međutim, ako bi neko ponavljao obavezu hadža, govoreći: ”Ako me Allah izliječi, ja se zavjetujem da ću svake godine obaviti hadž.” U tom slučaju, niko drugi ne može za njega obaviti hadž, jer je to njemu postala obaveza kao i džihad. I ako se dokaže ništavnost zamjene i zastupanja u džihadu, zamjenik mora vratiti naknadu njenom vlasniku, a ako je potroši, to ostaje njegov dug.”

Ko daje svoj novac i drugi imetak mudžahidima na Allahovom putu, on ga daje u svoje ime i smatra se mudžahidom na Allahovom putu svojim imetkom, i to je njegova obaveza (vadžib), a ne daje imetak da bi drugi mogli učestvovati u džihadu u njegovo ime.

Ovu tačku je također razjasnio imam El-Maverdi kada je rekao: ”Međutim, nema smetnje ako neko dadne imetak kojim će pomoći mudžahida i hodočasnika, jer će dobročinitelju pomoći njegovo dobročinstvo, tako da će davalac imati nagradu za svoje dobročinstvo, a radnik (mudžahid ili hodočasnik) nagradu za njegov rad.

Zejd ibn Halid el-Džuheni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko opremi mudžhida na Allahovom putu, ili hodočasnika, ili se brine o njegovoj porodici (dok je on u džihadu ili na hadžu), ili ko nahrani postača, imat će nagradu kao i oni, bez umanjivanja njihove nagrade.”’

Velika je razlika između odbrane ummeta i zastupanja ummeta

Palestinci, dakle, zastupaju sebe i ispunjavaju svoju obavezu braneći Palestinu, Kuds i blagoslovljenu džamiju Al-Aksa, i svojim džihadom ne zastupaju i ne mijenjaju nikoga iz islamskog ummeta.

Međutim, to ne negira činjenicu da su Palestinci danas, posebno herojski borci Gaze, prva linija odbrane cijelog ummeta, i oštrica koplja u suprotstavljanju cionističkom projektu i njegovim saveznicima i pristalicama. Da, Palestinci ne zastupaju ummet u svom džihadu, ali ga brane, odbijaju i razbijaju cionistički projekat, i brane muslimane.

Naravno, jasno je da mnogi od onih koji izgovaraju fraze koje smo naveli na početku teksta o palestinskom zastupanju cijelog ummeta, ne misle na značenje koje uključuje odustajanje od obaveze džihada. Ali, ponavljanje takvih fraza od strane čestitih ljudi i autoriteta, tokom vremena će, u ušima slušalaca, te fraze učiniti stabilnim činjenicama i dat će im posebne konotacije i efekte. Jedan od najopasnijih efekata ideje da Palestinci zastupaju ummet je da će se smanjiti osjećaj obaveze džihada svih muslimana u odbrani Palestine i svetih mjesta.

Dakle, muslimani moraju biti sigurni da ispunjavanje dužnosti prema Palestini, Kudsu i Al-Aksa džamiji od strane Palestinaca, ne oslobađa od odgovornosti ostatak ummeta i obaveze prema mjestu Isra’a i Mi’radža Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prema blagoslovljenoj zemlji Palestini.

Stoga, ugledne vjerske i političke ličnosti moraju biti oprezni sa svojim izrazima i riječima, te voditi računa o njihovom odabiru kako ne bi doprinijeli pogrešnim značenjima koja proizvode negativne efekte prema palestinskom pitanju i drugim važnim pitanjima ummeta.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.