Eho u planinama – Safet Sajo Sijarić kroz vječnost

Sajo Sijarić
U svakom razgovoru sa njim, susretali bismo se ne samo s nesebičnom skromnošću već i sa intelektualnim duhom koji je često ostajao skriven iza tišine promišljanja.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

In memoriam Safet-Sajo Sijarić (1952-2024)

U osvit ovog 10. aprila 2024. godine, baš u vrijeme velikog islamskog praznika, prešao je na drugu obalu vječnosti Safet-Sajo Sijarić, istaknuti bošnjački i crnogorski pisac. Kako je lijepo rekao Dostojevski: “Sva tajna ljudskog bića je u srcu i duši.” Sijarić je bio majstor da tu tajnu prenese na papir, dajući nam dijelove sebe u svakoj priči, u svakom liku. Veliki pisci, poput Sijarića, nikada ne umiru sami. Umru sa perom u ruci, u svijetlim zorama, sa svim svojim pričama koje nastavljaju živjeti među nama. “Oni koji vjeruju i čine dobra djela, Gospodar će ih zbog vjere njihove uvesti u vrtove kroz koje teku rijeke.” (Kuran, Surah Muhammad, 47:12).

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Njegova djela, kao vrtovi prepuni mudrosti, ostaju sa nama, obasjavajući put. Vezan za svoj Bihor, Crnu Goru, ali i grad Sarajevo, Sijarić nam je ostavio neke od najljepših, najemotivnijih, ali i najpotresnijih priča o nama samima. Njegovo svijetlo ime i iskričavi duh koji je uvijek probljeskivao svojim mudrostima i šalama, bit će trajno uklesani u naša sjećanja. Pamtim ga kao mog gosta na Cetinju, na promociji moje zbirke poezije sa Mirsadom Rastoderom. Pamtim naše duge i lijepe razgovore u Petnjici i česte telefonske razgovore koje smo vodili – on iz šeher Sarajeva, ja sa Cetinja. “Život se mora nastaviti”, pisao je Hemingvej “Ljudi će preživjeti, kao i uvijek, ali će preživjeti drugačiji.” I dok se svijet mijenja, Sijarićevi doprinosi ostaju nepromijenjeni, vječni, odjekujući kroz vremena. Njegovo djelo, njegova mudrost, i humor ostaju nam kao svjetionici u noći, podsjećajući nas na ljepotu, tugu i čudesnu složenost ljudskog iskustva.

Neka je blagoslovljena uspomena na Safeta-Saja Sijarića, čovjeka čija djela i život služe kao mostovi među ljudima, kulturama i vremenima. Kako je rekao Rumi, “Ne tuguj. Sve što gubiš dolazi u drugom obliku.” I tako, dok tugujući gubimo Sijarića u fizičkom smislu, pronaći ćemo ga ponovo u svakoj riječi koju je napisao, u svakoj priči koju je ispričao, u svakom smijehu koji je podijelio. Njegovo putovanje kroz vječnost tek je počelo, a mi u Crnoj Gori treba da smo smo zahvalni za tragove svjetlosti koje je ostavio za sobom, vodeći nas kroz mračne kutke naše istorije.

U svitanje jednog neočekivanog rastanka, sa odlaskom Safeta-Saja Sijarića, nije samo njegova porodica izgubila stijenu svog postojanja; izgubili su svi oni dragi prijatelji, a ponajviše Crna Gora i Bosna i Hercegovina. Sijarić nije samo pisac; on je bio tkalac čarolije riječi, utkavši u tkanje svojih djela—od “Vučje gore” do “Do na sami kraj svijeta”, od “Žene s tromeđe” do “Broda na Bistrici”—duh svoga bošnjačkog naroda, esenciju zemlje koja mu je bila dom, i melodiju bosanskog arhaičnog jezika koji je volio i njegovao sa strašću koja je nadilazila granice.

Njegov odlazak ostavlja prazninu koja je istovremeno nepopravljiva i sveta. U svakom razgovoru sa njim, susretali bismo se ne samo s nesebičnom skromnošću već i sa intelektualnim duhom koji je često ostajao skriven iza tišine promišljanja. Ratne i poratne godine, sva stremljenja i stradanja, nisu uspjeli promijeniti tu temeljnu srž njegovog bića. Ostao je velikan svojeg vremena, monumentalno prisutan u našim životima kao i planine, vrleti, rijeke i časni insani koji nastanjuju njegove priče. Njegova djela, poput „Roda i doma“, nisu samo književna ostvarenja; ona su ćilim života, đe se zavičajni pejzaži stapaju sa pejzažima ljudske duše. Sijarićeva sposobnost da prozaično pretvori u poeziju, da statičnom da život i pretvori ga u bajkovito, a opet tako poznato i moguće, ostaje neusporediv dar čitaocu.

U “Rodu i domu” na briljantan način prepliću se elementi klasične naracije s modernim romanesknim kolaž-tehnikama, elementi misaonih tokova svijesti sa djelovima poetskog, lirskog i rustikalnog. Romani poput ovog otkrivaju težinu egzistencije sandžačke žene, okružene zabludama, zabranama, mitovima i paramitovima, a Sijarić to čini sa takvom vještinom da svako slovo postaje odraz univerzalne ljudske borbe za identitetom, slobodom i ljubavlju. Sijarićeva sposobnost da otkrije ličnost čak i u najprozaičnijim aspektima života, dajući život mrtvoj i statičnoj stvari te čineći je bajkovitom i irealnom, a ipak tako poznatom i mogućom, činjenica je koja ga čini nenadmašnim majstorom riječi.

Kada upoređujemo djela Safeta Sijarića sa stvaralaštvom Ćamila Sijariča ulazimo u intimni dijalog dvojice pisaca koji, nude duboke uvide u ljudsku prirodu, kulture i društva koja ih okružuju. Obojica pisaca crpe inspiraciju iz bogatog kulturnog i istorijskog tla Balkana, ali svaki na svoj način tka narativ koji odražava specifične aspekte njihovih zavičaja i epoha u kojima žive. Safet Sijarić, sa svojim dubokim korijenima u crnogorskoj i bosanskohercegovačkoj zemlji, istražuje ruralne krajolike, običaje i jezik, njegujući arhaične elemente koji čine tkivo svakodnevnog života u njegovim pričama.

Njegova djela odražavaju život u njegovoj neposrednosti, s naglaskom na autentičnosti jezika i kulture. S druge strane, Ćamil Sijarić se bavi dubokim filozofskim pitanjima identiteta, slobode, izdaje i moralnog integriteta, smještajući svoje likove u univerzalne situacije koje testiraju njihove unutrašnje vrijednosti Iako se razlikuju u stilu i tematskom fokusu, Safet Sijarić i Ćamil Sijarić dijele zajedničku predanost istraživanju ljudskog duha. Safet Sijarić to čini kroz prizmu lokalnog, kroz priče ukorijenjene u specifičnom prostoru i vremenu, dok Ćamil Sijarić pruža univerzalni komentar o čovjeku u sukobu sa samim sobom i društvenim okvirima koji ga oblikuju.

Opraštati se od prijatelja, koji je u sebi nosio duh prošlih vremena, čuvajući u srcu esenciju jedne ljepše Crne Gore i drugačije Bosne i Hercegovine, znači prepoznati vrijednost koju je ostavio za sobom. Poput bajkovitog pripovjedača Ćamila Sijarića, on je bio čuvar priča, jezika i duha naroda. Ova trajna sjećanja na velikana, čiju vrijednost u potpunosti možda shvatimo tek u nadolazećim godinama i decenijama, podsjećaju nas na to koliko smo, kao ljudi, skloni zaboravu. Tek kad nam takvi neimari odu, shvatimo da je jedan planinski hrid razbijen od bura i orkana života. Ali, iza tih bura i orkana, stoji nepromjenjiva hrid riječi, romana, priča kao trajni podsjetnik na njegovu veličinu.

Jedan drugi velihan Borhes jednom je zapisao o irskom piscu Džejms Džojsu: “On je manje pisac svojih knjiga nego njihov čitalac; on ih ne stvara on ih otkriva. Postoje prije njega. On ih se sjeća.” Ova briljantna misao savršeno odražava osjećaj prema djelima i pričama Sijarića, čije priče nisu samo plod kreativnosti, već otkrića nečega što postoji duboko u tkivu bošnjačke i crnogorske kulture, u duhu našeg naroda, u pejzažima koje volimo. Njegova djela, kao i njegov duh, trajno su ukorijenjeni u našu svijest, otkrivajući nam slojeve naše prošlosti, naše kulture, naših snova, nadanja ali i stradanja.

Tako, dok se opraštam od ovog dragocjenog čuvara, ne opraštam se od njegovih djela. Ona će i dalje stajati čvrsto, kao hrid u moru zaborava, osvjetljavajući puteve kojima još nismo prošli, priče koje još nismo čuli, i dubine koje još nismo istražili. Njegovo naslijeđe, ukorijenjeno u riječima koje je pažljivo birao i pričama koje je strastveno pripovijedao, bit će vječni podsjetnik na njegov doprinos, trajno obilježavajući krajolik naše književnosti i kulture. Odlazak Safeta-Saju Sijarića označava kraj jedne ere, ali njegova djela ostaju s nama, kao svjetionici u noći, vodeći nas kroz mračne vode neizvjesnosti prema obalama razumijevanja i empatije. Njegova nasljeđa su mostovi koje je izgradio riječima, spajajući generacije, kulture i srca. Dok ga se sjećamo, neka nas njegove priče nastave inspirirati, učiti i tješiti, podsjećajući nas na neizmjernu snagu duha i moć riječi koja prelazi sve granice.

Sa velikim tugom u srcu i suzom u oku zapisah na radnom stolu: „U trenucima tišine, kad se zvuci svijeta utišaju do šapata prošlosti, moje misli neizbježno plove ka uspomeni na Safeta Sijarića, prijatelja čija je riječ bila utočište, a smijeh svjetionik u magli. Kako da izrazim gubitak koji je tako duboko ličan, a opet univerzalan? Safet je bio više od prijatelja; bio je kompas koji nam je pokazivao smjer u najtamnijim noćima, priča koje su nas podsjećale na to ko smo i odakle dolazimo. U njegovim pričama, našao sam odjeke sopstvene duše, ogledalo koje je odražavalo najdublje strahove i najveće nade. Njegov odlazak ostavlja prazninu koja se ne može ispuniti, prazni prozor u tkivu vremena kroz koju prolaze sjećanja, tiha i nježna kao padanje lišća u jesen.

Dok ovo pišem, suza klizi niz moje lice – nije to suza boli, već suza zahvalnosti što sam imao privilegiju zvati ga prijateljem, što sam mogao dijeliti dijelove puta sa čovjekom čija je veličina bila u njegovoj jednostavnosti, čija je mudrost bila utkana u svaku riječ koju je napisao ili izgovorio. Safetova riječ, poput eha u planinama njegovog voljenog zavičaja. Njegovo nasljeđe je poput rijeke koja teče kroz naše vene, podsjećajući me da u svakom trenutku biram biti bolji, mudriji, nježniji. Oproštaj od Safeta nije kraj; to je novi početak, putovanje u kojem njegove priče, njegova ljubav prema životu, postaju svjetla koja će voditi naprijed. Neka njegova riječi i dalje sjaje, poput zvijezda u noćnom nebu, vodeći izgubljene duše kući, podsjećajući nas na ljepotu, snagu i krhkost ljudskog postojanja. U suzi koja klizi niz moje lice, nalazi se i osmijeh – jer znam da dok god čitamo njegove riječi, dok god pričamo njegove priče, Safet živi s nama, u nama, među nama.“

Iz bogate biografije Safeta Sijarića izdvajam:

Romansijer i pripovjedač Safet Sijarić, dobitnik “Ćamilovog pera” i laureat novoustanovljene nagrade “Husein Bašić”, rođen je l952. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Godijevu, te na Sipanju i u Loznoj, a srednju u Novom Pazaru i u Peći, nakon čega završava studije opšte i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U Sarajevu je kao student, godine 1975. objavio i prve svoje priče, a prvu knjigu 1989. u Beogradu, živeći i radeći u Novom Pazaru. Do danas izdao je romane: Vučja gora, San o dragom kamenu, Rod i dom, Udar orla, Glas divine, Zmijski vez, Brod na Bistrici, Pohod na Visočicu i Do na sami kraj svijeta, te pripovijest Žena s tromeđe. Znatan broj priča i pripovjedaka ovog pisca štampan je u raznim zbornicima, časopisima i listovima, a jedna od njih, pripovijetka Stari pastir, i na engleskom jeziku, dok su prve stranice romana Rod i dom prevođene na ruski u okviru izbora iz novije crnogorske književnosti. Pisac je zastupljen u nekoliko reprezentativnih izbora savremene bošnjačke i bosansko hercegovačke, kao i crnogorske proze. Uz dvije spomenute, najznačajnije književne nagrade su mu: nagrada Izdavačke kuće “Bosanska riječ” u Tuzli za roman godine, nagrada Radija BiH za radio-dramu, te dvaput zaredom prva nagrada Susreta “Zija Dizdarević” za pripovijetku. Rukopis pod naslovom Rod i dom proglašen je najboljim romanom na konkursu Soroš fondacije – Otvoreno društvo BiH za l998. godinu, međutim autoru nagrada nije uručena iz Formalnih razloga. Taj slučaj je doprinio da naslov u kratkom roku doživi dva izdanja, jedno u Bosni i Hercegovini (“Bosanska riječ” Tuzla) a drugo u Crnoj Gori (“Libertas” Bijelo Polje), dok se koju godinu kasnije dogodilo i treće izdanje, opet u Crnoj Gori (kod kuće „Almanah“ u Podgorici). Po motivima ovog romana urađena je i istoimena monodrama u izvođenju bosanskohercegovačkoga glumca Irfana Kasumovića, monodrama čiji dramaturg je Hasan Džafić a režira je prof. dr Vlado Kerošević. Još od starta ova monodrama, visoko ocijenjen Kasumovićev magistarski rad, počinje osvajati značajna priznanja i nagrade.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Search

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.