Zid oko Gaze simbol je medijskih zidova

Da bi čvor zablude manipuliranja i laži bio čvršći - cionistički vlasnici globalnog kapital podsticali su industrijske oblike kulture kroz koju je najlakše bilo razvijati svijet kulisa.
Ilustracija: Jared Nickerson
Ilustracija: Jared Nickerson
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Brutalnost kojom se cionisti i cionistički plaćenici iz cijeloga svijeta obračunavaju sa živim i mrtvim Palestincima, s bolnicama i grobljima, crkvama i džamijama, s djecom (rođenom i nerođenom), majkama; bestijalnost rađenja selfija dok u pozadini eksplodiraju i u dim se pretvaraju čitava sela – sve to i mnoge druge stvari svjedoči o robotski programiranoj vojsci da uništava život, naselja, mezarja, kulturne spomenike i sve što uopće može podsjećati da su u Palestini nekada živjeli Palestinci.

Dresirane i programirane uniforme za početak uništavaju sve islamsko u Palestini. No ekscesi koji se događaju slute da će se uskoro, pod nekim čudnim i lažnim izgovorom, početi uništavati i palestinski kršćani. Na kraju će doći ‘nelojalni’ Židovi koji svojom željom da žive u miru s ostalim Palestincima, slabe moral plaćeničke vojske kamuflirane u vojsku jedne vjere koja želi etnički čisto tlo za svoju etnički čistu državu.

Duboka moralna provalija u kojoj je nestao moral cionističkih doseljenika u Palestinu može se mjeriti još samo s kolonijalnim ubijanjima Afrikanaca i njihovim ponašanjem prema domorodcima kao životinjama. Ljudski život ništa ne znači. Ljudi druge boje kože i druge vjere samo su smetnja realiziranju ideje zemlje ‘očišćene’ od ‘neljudi’. Njih se predstavlja kao necivilizirane životinje koje hodaju na dvije noge. Njih se šalje rutama koje će biti granatirane. Njih se ne pušta iz rezervata u kojemu služe za odstrel.

Uhvaćeni u rasističkoj bestijalnosti SADisti žele proširiti sukob, jer jedino skrivanjem u neki novi rat s nekim novim motivima može se prikriti genocidno ratovanje u Palestini. SADisti se žele prikazati policajcem koji se brine o slobodnoj plovidbi svjetskim morima. Napast će svaku zemlju koja želi pomoći Palestini, izazivat će do krajnjih granica i Iran, i Rusiju, pa i Kinu.

Američki predsjednik koji je nekada tako uvjerljivo zagovarao pomoć bosanskim muslimanima, danas i oružjem i na svaki drugi način pomaže cionističko istrebljenje Palestinskih muslimana. Istina, njegove su rečenice danas uglavnom nesuvisle i predmet ismijavanja, ali očigledno je da upravo takva senilna lutka odgovara vlasnicima globalnog kapitala povezanih sa cionistima (koji u rukama imaju svjetske mainstream medije).

I upravo onako kako cionisti u svakom Palestinskom selu imaju barem jednu osobu koju su ucjenama i prijetnjama pretvorili u svog doušnika, na višoj razini, među novinarima, u redakcijama, u političkim organizacijama, u predstavničkim tijelima pa i onim najvišim – svugdje su tragovi AIPEC-ove djelatnosti. Kupnja, ucjena, skandali, tajne – to su valute kojim se kupuju kongresmeni, visoki vladini službenici, medijski radnici, suvlasnici medija, nadzorni odbori. Sve je to pripremano dugo i temeljito. No to je kula od loših karata i ona će se urušiti puno prije nego čvrsti palestinski tuneli u kojima žive ljudi koji žive doslovce u palestinskoj zemlji.

Onaj tko danas želi progovoriti o genocidu u Palestini, o ‘humanom raseljenju’ tom rasističkom rješenju za uspostavljanje mira u Gazi, o rušenjima škola, bolnica, crkava i džamija, o apartheidu koji se skriva iza nezrele, nedomišljene i zle rečenice:Izrael se ima pravo braniti – taj se svakodnevno nalazi pred medijskim zidom kojeg (paradoksalno) najbolje simbolizira zid kojim je Gaza opasana. Cionisti pišu rečenicu: Izrael se ima pravo braniti, ali ta rečenica u zbilji znači: U ime obrane Izrael ima pravo izvršiti genocid. O tome se danas ne govori i ne piše. Zašto? Zato što se svijetom kotrlja čelična gruda zaleđenog svijeta u kojoj su zagrljena ledena tijela globalnog kapitala, industrije oružja, naftna industrija, vlasnici globalnih medija, političke asocijacije. Dio te kugle pripada i oslabljenoj i na koljena bačenoj Europi.

Osjećaj nemoći olovke u ruci podsjeća na nemoć kamena kojim se palestinska djeca suprotstavljaju okupatorskoj vojsci. Odluka da se unatoč nemoći i gotovo nikakvim mogućnostima utjecaja na javnost ipak nešto napiše, podsjeća na uvjerenost Palestinaca da postoji Istina i da je ona na njihovoj strani. Zatvoreni sa svih strana, kontrolirani kamerama, praćeni najsuvremenijim sofisticiranim spravama za prepoznavanje osoba, maltretirani dnevnim i noćnim racijama, zatvarani na dugogodišnje kazne za prekršaje koji to nisu – Palestinci su postali i ostali moralna podrška svijetu: Kako ne pisati o Palestini (unatoč svim preprekama) kad nas Palestinci uče da je Istina veća od svake prepreke, od svakog zida. Nema tog čelika kojeg se ne može uništiti srcem koje je svoju dušu ionako već predalo Bogu. Njihova vjera pretače se u marševe, proteste, pjesme, slogane i misli milijuna građana Azije, Afrike, Europe, Amerike… cijeloga svijeta. Nema tog zida koji ne može biti srušen. Nema te laži skrivane silom koja prije ili kasnije neće pokazati svoju slabost.

Onako kako su desetljećima gradili vlasnički zidovi svjetskih medija, tako su smišljeno građeni i zidovi oko Gaze. Dugoročni cilj tih zidova nije bila sigurnost nepalestinskog življa nego klopka iz koje se jednom, kada dođe vrijeme, neće moći pobjeći nigdje. Dugoročni cilj medijskih zidova bio je realiziranje orwelovskog pravila o laži koja je postala istina. Kroz rupe u mainstream medijima i u objavama na mrežama koje nisu kleknule pred pritiscima kapitala i vlasnika politika – sve se češće mogu čuti analize koje raskrinkavaju nadmeni autoritarni nastup cionista u medijima. Laž je riječ koja se sve češće spominje, a povjerenje u desetljećima stvaranu sliku o žrtvama holokausta topi se iz dana u dan. Raste svijest o krađi imidža holokausta od strane cionističkih vlasti. Sve češće se govori o ‘ulozi žrtve’ koju su Židovi razvijali kroz povijest a koja im je omogućavala svojevrsnu nedodirljivost, ekskluzivnost, posebnost – sve ono što je neophodno ulozi ‘odabranog naroda’ koju su za sebe odabrali.

Sve češće se govori i o dvostrukoj igri Zapada koji je šaljući cioniste u Palestinu još jednom oslobodio Europu i Ameriku Židova. Igra je to koju je teško pratiti ali koja rezultatom svjedoči o namjerama kreatora. Kršćanski cionizam, kako jasno primjećuje Noam Chomsky, stariji je od židovskog.
O židovskom udjelu u vlasništvu najvećih medijskih korporacija rijetko se govorilo ozbiljno, ali se ta činjenica vrlo često spominjala. Nerijetko su autori koji bi se dohvatili te teme bili prozvani antisemitima i vrlo brzo izbačeni iz glavnih tokova kulturnih zbivanja njihovih zemalja. Sam pojam antisemitizam proturječan je sam sebi i služi za zastrašivanje autora koji ne pristanu na ‘odabranost’ onoga što Židovi rade ili koji to počnu rasvjetljavati. Poznato je naime da su i Židovi i Arapi, dakle i Palestinci (da ne idemo dalje) iz grupe semitskih naroda koji se služe jezikom semitskih korijena. Optuživati nekoga da je antisemita značilo bi optuživati ga da je protiv Židova ali isto tako i protiv Arapa i Palestinaca. Naravno da pojam koji obuhvaća ove narode ne može se koristiti kao pojam kojim će se diskreditirati oni koji kažu nešto krivo o Židovima. Jedina mogućnost da taj pojam ostane u upotrebi bila bi tvrdnja da su samo Židovi semitski narod i da se samo oni služe jezikom koji ima semitske korijene. A to naravno nije istina.

Svi koji su čitali Kapital Židova Karla Marxa jako dobro znaju količinu nepravde sadržanu u proizvodnji viška vrijednosti. Vlasnicima sredstava za proizvodnju ide sav višak vrijednosti dok vlasnici rada dobivaju u pravilu onoliko koliko je potrebno da ostanu u igri opsluživanja već postignutog bogatstva onih koji su vlasnici sredstava za proizvodnju. Marxovo trotomno djelo, Kapital, mnogo toga razotkriva, no ponajviše svjedoči o načinima siromašenja seljaštva i promjenjivim načinima oduzimanja proizvedenog viška vrijednosti vlasnicima rada. Kapital (a Marx je o kapitalu uvijek govorio kao odnosu, a ne novcu) proizvodi uvijek nove okolnosti pogodne za ponavljanje iste igre. Jedna od takvih okolnosti je i ulaganje sredstava u sredstva javnog komuniciranja (novine, knjige, radio postaje, televizijske postaje, društvene mreže). Tom vrstom ulaganja stvarala se industrija svijesti suvremenog čovjeka, proizvodnja pristanka na odluke koje mediji podržavaju. To je naravno značilo i utjecaj tih medija na ponašanje vlada u svakoj od država u kojima se kolektivna svijest nesvjesno oblikovala posredstvom medija. Stvarani su tako mehanizmi za neograničeni utjecaj, bogaćenje ali i manipuliranje.

Globalizam kao ideologija nije mogao zaživjeti bez globalne nazočnosti medija, odnosno bez preuzimanje u ruke vlasti od strane globalnih medija. Ono što se nekada radilo na mikro, lokalnim razinama, sada se moglo pokušati podići na globalnu razinu, na razinu cijeloga svijeta. Više nije bila riječ o stvaranju pritiska na neku nacionalnu sredinu, lokalne ili nacionalne političare. Došlo je vrijeme u kojemu je kapital-odnos zaželio upravljati cijelim svijetom. Uz kumuliranje novca u rukama malog broja osoba i njihovih korporacija, otvorila su se vrata i igrama na svjetskoj razini. Ideološki horizont postavljala je ideologija ‘civilizacije’ i civiliziranih zemalja, pojam demokracije koji je omogućavao fleksibilno korištenje ovisno o političkim potrebama i sposobnost otvaranja uvijek novih područja oplođavanja kapitala (robovi, pamuk, začini, oružje, medicina…). No ništa od toga naravno ne bi bilo moguće bez dokidanja slobode medija i kritičke misli.
Korupcija svjetskih razmjera mogla se realizirati tek iza medijskog zatvora bez zidova, najstrašnijeg mogućeg zatvora u kojemu suvremeni čovjek gubi svoju slobodu prodajući je za iluziju suvremenosti, napretka, sigurnosti, civiliziranosti.

Da bi čvor zablude manipuliranja i laži bio čvršći – cionistički vlasnici globalnog kapital podsticali su industrijske oblike kulture kroz koju je najlakše bilo razvijati svijet kulisa.

Privid priče, pripovijedanja, mita – izrastao je u industriju. Strojevi ljudi na trakama proizvode filmske i digitalne trake kojima je cilj uniformiranje svijesti građana svijeta. Porobljavanje je postalo industrijski, medijski posao. Ono se od dvadesetih godina prošlog stoljeća naziva ‘proizvodnjom pristanka’. Zastarjeli robovlasnički sistem zamijenjen je osuvremenjenim oblikom ekonomski oblikovanog, medijski podržanog, religijski prihvaćenog Društvenog ugovora o suvremenim oblicima ropstva.

Sveukupno bogatstvo čovječanstva i razvitak tehnike omogućuje već danas raj na zemlji. Nema ga samo zato što su na djelu ‘algoritmi’ proizvodnje sve većih razlika između vlasnika algoritama i objekata na koje se oni odnose. Represivni organi totalitarnosti država kao takvih proizvode rubne situacije u kojima su konzumenti informacija sretni ukoliko nisu i sami predmet o kojemu se informira. Uljuljkani u svoje dnevne boravke oni promatraju ratove koji se ‘događaju nekome drugome’. Oni pasivno prihvaćaju činjenicu da će i sami doći na red ali su sretni s iluzijom odgađanja.
Poslušnost se naroda uvijek proizvodila strahom (od unutarnjeg ili vanjskog neprijatelja odnosno egzekutora vlasti same). Strah od smrti porobljavanja mučenja uništavao je bilo kakvu mogućnost života u okvirima Zajednice poslušnih. Svaka je država razvila svoj oblik zajedništva poslušnih. Sudstvo, vojska, policija… Zakonodavna i izvršna vlast samo su pokrića za političku proizvodnju poslušnosti.

Ucjene mreže obavještanih službi doseljenika u Palestinu otkrivaju sve više podataka o dubokom blatu u koje je zaglibila zapadna demokracija. Slučaj Jeffreya Epsteina, koji je od ‘običnog’ profesora (štedeći istinu od javnosti) izrastao u milijardera – samo je jedan krak hobotnice koja se desetljećima omatala oko onoga što je ljudska kultura smatrala moralom.
Pokušati danas govoriti o zločinima cionista u Palestini znači dovoditi se u situaciju u kojoj su bili svojevremeno ljudi koji su tvrdili da zemlja nije ravna ploča, odnosno da se sunce ne okreće oko zemlje. Na razmišljanje treba navesti medijima hipnotizirane građane svijeta kojima je ugrađen mentalni čip u njihove moždane vijuge. Svakodnevno vibriranje tog čipa (kao najava pravih čipova) bilo je onemogućavanje bilo kakve kritičke riječi o svetim kravama zapada, a to su riječi kao što su ‘sloboda’, ‘demokracija’, ‘civilizacija’ i sl.

Ispod maski tih riječi krila su se lica pedofila, lažnih znanstvenika, lažnih vjernika, bezobrazno bogatih i besramno ambicioznih sljedbenika ideje da se zarađenim novcem, ni manje niti više nego – kupi svijet.

Najjednostavnije bi bilo reći: Svijet se tako zapetljao u čvor da će ga se teško razmrsiti. Ali nije bezlični ‘svijet’ subjekt. Svijet je posljedica igara koje neprekidno kroz povijest vode prikriveni svjetovni bogovi.

Stvorili su ih lažna vjerovanja, izigravanja poruka svetih knjiga, religijske hijerarhije, potreba da se oni drugi i drugačiji unište. Stvorili su ih svećenivi novih medijskih bogova koji su ukrali vjerodostojnost Riječi i koriste je za interese Zla.

Nepravedno zatvaranje Židova u geta bio je dio osvete kolektivne podsvijesti kršćanstva kao židovske sekte. Judeokršćanstvo se razvijalo barem tisuću godina ali su temelji građeni na močvarnom tlu teoloških odluka Rima. Imperij sile je odbacio Židove da bi mu se Židovi kroz povijest počeli vraćati kao imperij novca.

Oni koji su bili osuđeni na prljavi posao posuđivanja novca i kamatarenja – odredili su karakter suvremenog prljavog kamatarskog svijeta.

Svijetom ne upravlja novac. Svijetom upravlja pristanak svijeta da mu novac određuje pravila. Snaga kapitala je privid koji može nestati u trenu. Naravno onda kada čovjek shvati da je uhvaćen u mrežu privida.

Kapital je simbol nepravednog odnosa, Levijatan sa tisuću glava, čvor u kojemu su spleteni interesi korporacija, medija, religijskih hijerarhija, vojne industrije, industrije zabave…

Taj se čvor neprekidno usavršava potezima globalnog kapitala, globalnih medija, religijskih hijerarhija, te lokalnih i regionalnih političara i njihovih vojnih sila. Kritizirati jednu od ovih sila znači reducirati problem na vidljivi dio čvora. To istovremeno znači i promašiti problem jer svaka čelična sajla tog čvora ponire u koloplet drugih, skriva se, da bi poput ponornice izronila negdje drugdje.

S koje god strane krenete u analizu dočekat će vas mitske, stereotipne ‘istine’ i ‘objašnjenja’. Desetljećima, a u nekim slučajevima i stoljećima stvarana je laž svjetskih razmjera. Sreća u nesreći je da se svaka laž i svaka moć osile pa ne shvate da ulaze u klopku svoje vlastite prirode.
Podignut je visok zid između običnog čovjeka kao konzumenta sredstava zavođenja i manipuliranja i – Istine. Vidljivi simbol tog zida zatvorski je zid Gaze. Taj je zid danas simbol pretvaranja svijeta u logor. Jasna je to poruka cionista da se iz svijeta kapitala, iz prljavog svijeta kamatarenja, iz zatvora u kojemu se svi striktno moraju pridržavati zatvorskih pravila – ne može izaći van.
Palestina nije samo oduzeta, ukradena zemlja. Ona je simbol oduzetoga svijeta. Zid oko Gaze zid je oko svakog čovjeka i siromašnog ali i bogatog. Prepreka je to između ljudi. Osuda je to povijesti koja danas tjera sve ljude svijeta da i sami budu žrtve kamatarenja, žrtve ideje da nismo braća i da se kamata može naplaćivati od onih koji ‘nisu ljudi’.

Kamata je pobijedila vjeru. Novac se obukao u uniforme tenkova, haubica, bombardera, raketa, atomskih glava. Na mjesta božjih posrednika došli su bankari i ubojice u uniformama. Naizgled najavljivani kraj svijeta. No tu se pojavio fenomen istinskih vjernika Palestinaca, spremnih na sve. Njihove riječi nad ubijenom djecom odjekuju svijetom kao pustinjom. Oni prihvaćaju odluku Svevišnjeg predajući mu se do zadnje kapi krvi. Oni su Istina svijeta koja postepeno ali uporno raskrinkava laž suvremene medijske slike zapadne civilizacije. Oni su djeca koja u ovom trenutku nose svijet na svojim leđima.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.