Islamski ummet je bolestan, a Gaza će mu biti gorki lijek

I iako smo fizički daleko od ambijenta Gaze i onoga što proživljavaju muslimani Gaze, mi živimo i dijelimo njihove brige, osjećaje i iskušenja kroz koja prolaze kao da smo zapravo sa njima.
Ilustracija: Elkliani Maliuna
Ilustracija: Elkliani Maliuna
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Uzvišeni Allah, objavio je: ”A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: ‘Ovo je ono što su nam Allah i Poslanik Njegov obećali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!’ – i to im je samo učvrstilo vjerovanje i predanost. Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili – da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je. Allah je nevjernike pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli – i vjernike je Allah borbe poštedio – Allah je, uistinu, moćan i silan – a sljedbenike Knjige, koji su ih pomagali, iz utvrda njihovih je izveo, i strah u srca njihova ulio, pa ste jedne pobili, a druge kao sužnje uzeli, i dao vam je da naslijedite zemlje njihove i domove njihove i bogatstva njihova, i zemlju kojom prije niste hodali – Allah sve može.” (El-Ahzab, 22.-27.)

Ova sura i ovi ajeti objavljeni su povodom Bitke na Hendeku ili Bitke ”El-Ahzab”, kada su mnogobošci zajedno sa Jevrejima Medine i drugim saveznicima, te munaficima iz muslimanskih redova, opsjedali Medinu s ciljem da ubiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove ashabe, i da utrnu svjetlo islama.
Agresija na Gazu i genocid koji cionistička tvorevina provodi nad muslimanima Gaze uz pomoć kršćanskog Zapada i izdaje islamskog Istoka, tjera nas da iznova proučavamo suru El-Ahzab i da njezine ajete i poruke razumijevamo u kontekstu trenutne opsade Gaze.

Zašto? Zato što se ispravno razumijevanje – kako kažu mufesiri Kur’ana – i smisao značenja ajeta, ne mogu postići osim ako neko od nas živi atmosferu i ambijent ajeta kao što su ga živjeli ashabi, ili događaje koji su bili povod za objavljivanje jednog ili više ajeta.

Dakle, da bismo u potpunosti razumjeli ono što se sada dešava u Gazi, potrebno je samo ponovo pročitati suru Al-Ahzab, i projicirati neke od njenih ajeta na različite scene koje svakodnevno vidimo u Gazi.
Ashabi su u to vrijeme razumjeli spomenute ajete čim su objavljeni jer su ih živjeli. I mi danas možemo mnogo bolje i jasnije razumjeti ove ajete jer živimo, vidimo i čujemo šta se dešava u Gazi uživo, iz sata u sat, kao da smo u danima opsade Medine. I iako smo fizički daleko od ambijenta Gaze i onoga što proživljavaju muslimani Gaze, mi živimo i dijelimo njihove brige, osjećaje i iskušenja kroz koja prolaze kao da smo zapravo sa njima.

Događanja u Gazi vidimo kao ponovljene scene i prizore opsade Medine od strane saveznika. Iste snage i sile zla – paganske, cionističke i krstaške, potpomognute munaficima iz muslimanskih redova – koje su se ujedinile uprkos njihovim doktrinarnim razlikama i različitim interesima, i koje su došle u prošlosti da iskorijene islam u njegovoj domovini, danas žele postići isti cilj, iskorjenjivanjem muslimanskog otpora u ponosnoj Gazi.

Zatim, vjerovatno se svako od nas, dok je učio i čitao suru El-Ahzab, čudio nekim scenama, kao što je scena sa muslimanima koji su tražili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da ih oslobodi bitke i da im dopusti da odu svojim porodicama, jer su, kako su govorili, bile nezaštićene. Sigurno se svako od nas u tom trenutku pitao: ”A šta je sa ostatkom porodica ashaba koji su bili u pripravnosti? Zašto samo ova skupina želi da napusti pripravnost i borbene položaje s namjerom da zaštiti svoje porodice kad su sve porodice bile u istoj situaciji i nisu bile nezaštićene?”
Zato što se radilo o munaficima kojima je zaštita domova bila izgovor za bijeg, kao što neki danas rade sa Gazom. Arapsko-muslimanski, ali i drugi muslimanski vladari, nisu htjeli da se petljaju u probleme sa cionistima – ili se tako tvrdi i razumije – pa su se sustegli od direktne podrške braći muslimanima u Gazi, jer njihovim državama (njihovim domovima) je bila potrebna zaštita od mogućeg cionističkog napada, upravo onako kako su munafici tražili od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Druga situacija s licemjerima jeste kada su saveznici došli sa svih strana pred Medinu i kada su se okupile sile zla u prizoru koji je bio nepoznat Arapima do tada, pa je munafike zahvatila panika i strah. I ne samo da ih je zahvatila panika i obuzeo strah, već su odigrali ulogu koja je, ako smijemo tako kazati, podmuklija i od samog munafikluka, a to je širenje očaja među muslimanima, kao što se navodi u ajetu: ”Kad su licemjeri i onī bolesna srca govorili: ‘Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad su nam obećavali!’” (El-Ahzab, 12.)

Tako isto rade munafici i danas, bilo unutar Palestine ili izvan nje. Neki od njih su ponavljali fraze izdaje i zavjere, i govorili da Hamas nije napao cioniste ne bi se desilo ovo što se dešava i druge gluposti. Dakle, munafici su, bez obzira na vrijeme i mjesto, isti soj ljudi, isti mentalitet sa istom bolesnom psihologijom.
Međutim, iako agresija na Gazu pokazuje neopisivu količinu neprijateljstva i patološke mržnje prema islamu i muslimanima, i zastrašujuću okrutnost koju cionistički zločinci i njihovi saveznici nose u svojim srcima, te spremnost da unište islam i muslimane u Gazi, isto tako ona pokazuje odlučnost muslimana Gaze i prizore nesvakidašnje požrtvovanosti, hrabrosti, ponosa, postojanosti i iskrenosti, koji nas vraćaju prvoj generaciji muslimana i njihovoj postojanosti u vjeri i spremnosti na žrtvu u ime Allaha.

Naime, veličanstveno se doima prizor dječaka iz Gaze dok govori: ”Nećemo odustati! Ja sam šehid i sin šehida!”, kao i starca koji, usred zastrašujućeg razaranja Gaze i sijanja smrti, izgovara riječi prepune mudrosti, optimizma i nade: ”Islamski ummet je bolestan, a Gaza će mu biti gorki lijek zbog ovoga što mu se sada dešava.”
Stoga, i pored naizgled bezizlazne situacije i teških iskušenja kroz koja prolaze naša braća i sestre u Gazi, mi smo, u ostalom kao i oni, optimisti da će se, uz Allahovu pomoć, događaji u Gazi odvijati kao što su se odvijali prilikom opsade Medine, i da će Uzvišeni Allah dati da i u Gazi gledamo prizor poput puhanja jakog vjetra koji je rastjerao savezničke vojske i natjerao ih da prekinu opsadu, i spuštanja nebeske podrške u vidu vojski meleka, kako bi se razbio zločinački savez i kako bi doživio potpuni poraz i poniženje.

Sumnjivcima koji odmahuju glavama i cinično pitaju: ”A kad će to biti?”, odgovaramo Allahovim riječima: ”Reci: ‘Možda ubrzo!”’ (El-Isra’, 51.)

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.