Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Zar ima bolje i svečanije prilike, ovih svečarskih dana, proslave naših građanskih lijeih dana i šahovskih susreta sa prijateljima na ova 64 polja?
Bosna i Hercegovina je naša jedina i voljena domovina, a grad Konjic kao domaćin ovih susreta je njen biser u svakome pogledu, u dolini smaragdne i divne rijeke Neretve.
Sama činjenica, da nam je i naš voljeni i svjetski poštovani državnik drug Tito, podario ispod ove slavne planine Igmana i mnoge kolosalne objekte; kao tvornicu namjenske industrije “Igman” svoj sigurnosni i veoma atraktivni “Titov bunker” koji obilaze brojni turisti, te svojom ličnom igrom šaha na 64 polja, ostavio u amanet i našim šahovskim prijateljima grada Konjica, da nastave i čuvaju ovu nada sve lijepu životnu tradiciju.
Ako je za mnoge, a jeste, “šah i život, ili život i šah” istaknuto geslo našeg zajedništva u sreći, zabavi i ljubavi: “GENS UNA SUMUS” zašto ga želimo i nastojimo očuvati trajno, ako već nismo uspjeli sačuvati i njegovu tradicionalnu, genijalnu i životnu idilu “čuvanja bratstva i jedinstva, kao zjenicu oka svoga”.
Kako to izreče i jedan čuveni šahovski velemajistor: “Žalim svakoga čovjeka koji nije spoznao ljubav, muziku i šah”.
Upravo u svoj svojoj harmoniji i dostojanstvenog suživota građana svih različitosti, u ovome divnome gradu Konjicu, zahvaljujući i njegovom prethodnom i sadašnjem rukovodstvu grada, kao i našim prijateljima šahistima, šahovski klub “Igman” baštini svu slavu ovoga regiona i šire, te redovno organizuje, kao i ovaj značajni 13-ti po redu internacionalni turnir “Konjic open 2024” što je ponos i dika, ne samo učesnika i organizatora, već i brojnih građana ovoga grada.
Kao neposredni, još uvijek matori osamdesetogodišnjak, živi svjedok brojnih događaja ovih aktivnosti u dosadašnjem periodu, radi prisjećanja, čini mi čast i zadovoljstvo da sam kao Savezni parlamentarac u Skupštini SFRJ, kao član finansijske komisije imao i znatnog doprinosa obezbjeđivanja finansija za namjensku industriju, kao i druge radove, nepoznate našim građanima u periodu njihove gradnje. Isto tako,ispred ove Skuštine sam bio delegiran za otvaranje Šahovske olimpijade u Novom Sadu, te 1989. godine, gdje sam imao prilike upoznati i brojnu svjetsku šahovsku elitu.
Ponosan sam kao visoki intelektualac i profesor koji je obrazovao generacije stručnjaka, a svojim učenicima kroz redovne simultanke donosio zadovoljstvo i spoznaju svih vrlina i pozotivnih mogućnosti, ove nadasve lijepe životne igre.
Isto tako, ponosim se i kao stručnjak svoga poziva da sam gradio šest kolosalnih industrijskih objekata u našoj lijepoj Jugi, a šahovska igra mi je trajno bila i ostala najveća znalačka i prijateljska družina i u ovim poznim osamdesetim godinama.
Moji stručni angažmani i šahovska igra, omogućili su mi i da postanem i ostanem i istinski čovjek širih razmjera, poliglota sa znanjem više stranih jezika i sa brojnim prijateljima širom planete, ali mi je lično uvijek bila i najveća želja i prilika da se nađem sa mojim šahovskim prijateljima Konjica i da kroz ovaj grad odem do bisera njegove okoline Boračkog jezera, kao zaljubljenik i aktivista karatea i izviđačkog djelovanja, poslije susreta sa mojim gradskim prijateljima šahovske igre.
Šah je diljem svijeta popularna igra koja se igra već stoljećima, a na svojoj aktualnosti nikada nije izgubila. Što više, igrali su je i mnogi sveci koji nisu krili svoje oduševljenje i ljubav prema šahu.
Šah su igrali i mnogi državnici, kao i naš veliki i dragi drug nam Tito sa ljepotom i nadahnućem slobodarskoga kova, strateškom borbom protiv svih poriva, nacionalističke i nacističke ideologije, protiv svih neprijatelja.
Biti i ostati na njegovom putu, vrlina je i svojina i mnogih naših šahista u svakodnevnom odmjeravanju snaga sa protivnicima, u zajedničkom organizacionom druženju, te poštovanja i tolerancije, sa drugim i drugačijim, kao ideala i njegovog poimanja igranja na 64 polja.
Svijetli naši primjeri su se zadržali u Konjicu i organizovanom sistematskom radu sa takvim vrlinama, kod njihovih organizatora, gradske uprave sa Gradonačelnikom i brojnim šahistima, ispod slavnog Igmana, te njihovim uspjesima koji afirmišu i Titov put u realizaciji očuvanja njegovih ideala.
Zato i slijedi iskrena i velika zahvalnost šahistima i organizatorima, šahista Konjica sa rukovodstvom, u trajnom očuvanju idealnih i naslijeđenih poruka igre, života, druženja i dostojanstvenog odnosa i međusobnog poštovanja.
Uz iskrene pozdrave svim ulesnicima ovoga prestižnoga internacionalnog turnira, kao i povodom prazničnih dana voljene nam domovine Bosne i Hercegovine, zahvaljujem se i organizatoru na pozivu, uz žal i tegobe ličnoga zdravstvenog stanja, da i pored velikih želja i nastojanja da svojim pristupom uveličam ove veličanstvene trenutke i susrete sa brojnim znalcima i prijateljima.
Ako Bog da, biće prilika u narednim godinama, na ovome začaranom i trajno željenom putu da se susretnemo i poželimo jedni drugima i svima samo sreću, zdravlja i lične uspjehe, na ovome divnom i magičnom mozaiku crno bijelih polja, sa svom armadom i našom “konjicom” u lijepom i istorijskom gradu Konjicu.
