Herojska epopeja Plavljana i Gusinjana

Uskoro će iz štampe izaći roman Tvrđava slobode, autora Avde Metjahića. Ovo je Metjahićev peti roman u kojima je udefterio važne historijske događaje, previranja i ličnosti iz svog zavičaja Plava i Gusinja, te drugih djelova Sandžaka, Bosne, Kosova, Albanije, CG pa do daleke Turske. Na romanu Tvrđava slobode, Metjahić je radio više od dvije godine, istražujući i koristeći materijale iz arhiva Turske, CG, Albanije i druge izvore.

Jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca akademik prof. dr. Ferid Muhić, napisao je recenziju “Herojska epopeja Plavljana i Gusinjana” koju u cjelosti objavljujemo i najavljujemo izlazak novog romana Avde Metjahića.
Avdo Metjahić (76) rođen je, kako voli reći, u plavsko-gusinjskoj ljugi. U mladosti je živio i na Kosovu, a već 54 godine sa svojom porodicom živi i stvara u tuđini, u SAD, gdje je napisao sve svoje romane u kojima je afirmisao svoj rodni kraj i trgao od zaborava brojne događaje i ličnosti od rodnog kraja i šire.

HEROJSKA EPOPEJA PLAVLJANA I GUSINJANA

Avdo Metjahić, Tvrđava slobode

Avdo Metjahić, po vokaciji pisac, po životnoj sudbini, kako sam naglašava – muhadžir – kroz cijeli period od preko 50 godina koliko živi u SAD, sačuvao je intenzivan interes za svoju rudnu grudu, za svoj plavsko-gusinjski vatan. Ni jednog trenutka nije to bio pasivni sentimentalni interes koji može zadovoljiti vijest o tome šta se tamo dešava, ili nostalgična sjećanja obnovljena u razgovoru sa nekim prijateljem iz davnina. Njegova vjernost duhovnoj tradiciji i idealima svog naroda, prerasla je u trajan, autentično patriotski interes, koji je Avdo realizirao kroz sistematsko istraživanje arhivske građe, historijskih podataka, svjedočanstava očevidaca i svih dostupnih podataka, da bi u književnoj formi pouzdano rekonstruisao historijsku istinu o dramatičnim zbivanjima u svom vatanu i objasnio njihov pravi smisao. Do sada je objavio četiri romana u kojima je otrgao od zaborava mnoge nepoznate događaje i afirmisao desetine znamenitih ljudi i slavnih ličnosti, svojih zemljaka, zlonamjerno oklevetanih ili namjerno zaboravljenih i izbrisanih po nalogu vladajućih režima.

Iako i ova najnovija, peta po redu knjiga Avda Metjahića, Tvrđava slobode, na prvi pogled sugeriše da je riječ o još jednom romanu, pažljivijem razmatranju ne može promaći da je, i ako u kontekstu iste tematske preokupacije, po neposrednoj tekstualnoj realizaciji, pred nama autentična i izuzetno značajna monumentalna književno-historijska epopeja. Sve je u ovoj dramatičnoj epopeji monumentalno: i mjesto, i vrijeme, i radnja, odnosno zbivanja.

Mjesto zbivanja je cijelo područje Južnog Sandžaka koje se, u svojim tadašnjim granicama, danas prostire na teritoriji tri države: Crne Gore, Albanuje i Kosova, u kom su gradovi Plav i Gusinje vjekovno gravitacijsko središte. Vrijeme zbivanja nije svedeno na kratki, konvulzivni splet i tragični rasplet okolnosti odigran u jednom danu, čak ni na latentnu napetost koja što tinja mjesecima ili cijelu godinu, nego je to stihija tragičnih događaja koja traje praktično cijelo jedno stoljeće – od vremena prije Balkanskih ratova, preko Prvog i Drugog svjetskog rata, sve do raspada SFR Jugoslavije. Monumentalna su i tragična zbivanja koja nisu zadesila jednog aktera, čak ni žitelje jednog grada, nego beskrajni lanac tragedija koje su se sručile na cijeli jedan narod – autohtone Bošnjake muslimane, i Albance od pamtivijeka nastanjene na ovom vrletnom, veličanstvenom i slobodarskom području.

Karakter herojske epopeje ovoj tragediji daje njena dramaturška konstanta: borba za održanje, ali ne golog života, nego borba za održanje kolektivnog ntegriteta dostojanstva i slobode Bošnjaka muslimana oduvijek nastanjenih u ovom dijelu Sandžaka, s jedne strane kao duhovne zajednice u cjelini, s druge strane, kao lične borbe svakog pojedinca koji dijeli sudbinu svog naroda. U tom smislu, knjiga Avde Metjahića Tvrđava slobode predstavlja autentičnu herojsku epopeju konretnih ličnih iskušenja i podviga mnogih nepravedno zaboravljenih junaka, kojima je poštovanje duhovnog identiteta, tradicije i aksioma života sopstvene zajednice bila najviši cilj, a nepokolebljiva odbrana ličnog dostojanstva i časti, njihova moralna obaveza.

Već od prvog svog romana potvrđen kao darovit pripovjedač, rođen i odrastao u epicentru ovih tragičnih zbivanja (Plav), svoj među svojima, autor Avdo Metjahić je potvrdio da poznaje svaku stopu ovih planina, svaki izvor, sve ljetnje stanove stočara i sve pašnjake, svaku kuću u svim zaseocima, i da ljude o kojima piše poznaje u dušu, toliko dobro da im, što se kaže, zna i ono crno pod noktima. Sve te prednosti neposrednog iskustva, povezane sa talentom pisca i habitusom rođenog hroničara čijoj pažnji ne promiče ni jedan podatak, ali u čiji tefter ulazi samo pouzdano provjeren podatak, kulminirale su u ovoj potresnoj, snažnoj i izuzetno inspirativnoj knjizi – bolje rečeno, u ovom faktografski argumentiranom, književno uvjerljivo realizovanom prilogu malo poznatoj i sistematski prikrivanoj istini o vjekovnoj herojskoj borbi ljudi plavsko-gusinjske oblasti za slobodu i opstanak na svojim ognjištima. Posebno vrijedan književno-estetski kvalitet predstavlja činjenica da je ovu tragičnu i veličanstvenu epopeju, Avdo Metjahić pretočio u izuzetno uzbidljivu i čitljivu formu, gotovo u čisto dramski tekst. Dok čitamo, zahvaljujući preciznim opisima topografije, čini nam se da vidimo planinske vrleti i beskrajne zelene pašnjake, da čujemo žubor potoka i šum krošnji stoljetnih stabala; zahvaljući dinamičnim opisima akcije i postupaka svih aktera, događaji se odvijaju kao pred našim očima. Priča teče psihološki uvjerljivo, književno motivisana i efektno oživljena kroz evociranje prelomnih događaja, tragedija i trijumfa, kako glavnih tako i sporednih učesnika, najvećim dijelom ispričana kroz dijaloge i monologe neposredno, njihovim riječima, autentičnim i živopisnim lokalnim bosanskim jezikom kojim se govori u ovom području.

Svaka stranica ove sjajne i neprocjenjivo vrijedne knjige jeste priča o tome kako rodna gruda i domovi Bošnjaka muslimana i Albanaca plavsko-gusinjskog područja, postaju jedinstvena i neosvojiva Tvrđava slobode! Braneći tu svoju imaginarnu a jedino stvarnu Tvrđavu slobode, oni brane svoj narod i posebno – sebe. Bez obzira na sva stradanja i žrtve, svjesno biraju da odbrane ono najvažnije, ono što ih čini narodom i ljudima kakvi jesu, odbijajući da to više ne budu, na šta ih, kroz prisilna pokrštavanja i genocide nagone vladajući režimi u prelomnim historijskim okolnostima! Njihovo herojsko i patriotsko geslo je: “Bolje da nas naša djeca mrtve pamte, nego da nas žive zaborave!“

Trajno opsjednuta od nesrazmjerno nadmoćnijih i brojnijih neprijatelja, kojima ne smetaju toliko opsjednuti branioci ove Tvrđave, koliko im smeta to što su oni muslimani. Sva nesreća i svo zlo koje im se dešava i koja vodi tragičnom ishodu, proizlazi iz činjenice da su muslimani i da neće ni po cijenu života da se odreknu onog muslimana u sebi, koji je i glavni razlog njihove zle sudbine i stradanja. S jedne strane, u očima njihovih neprijatelja opsjednutih vjerskom mržnjom, Bošnjaci su sami krivi jer uporno čuvaju onog muslimana u sebi, a time i svoju nesreću i svoja stradanja, umjesto da ga se odreknu i da time označe kraj njihovih stradanja. S druge strane, Bošnjaci vide tog muslimana u sebi kao svoj najveći blagoslov i sreću. Ako bi se njega odrekli, odrekli bi se sebe.

Zasnovana na nesumnjivo autentičnom materijalu jednog ili više svjedoka kolji su ove događaje zapisivali i koji je autor morao imati na raspolaganju, ova najnovija knjiga Avde Metjahića je značajna već i kao dokument. Krcata podatcima, ona nudi precizan prikaz cijelog ovog područja, pouzdan i predočen do najsitnijih topografskih detalja, dok je, situirana u vremenski kontekst naznačen hronološki preciznim i jasnim tokom, njegov demografski aspekt, prisutan jednako minuciozno i pouzdano. Uz stotine kulturološki i etnografski značajnih autentičnih podataka u ovoj dragocjenoj knjizi navedena su imena svih aktera, sa informacijama o njihovom regionalnom, nacionalnom, vjerskom, porodičnom porijeklu, socijalnom statusu, sve do njihovih društvenih i političkih funkcija i vojnih činova, ova knjiga je neiscrpan arhiv podataka, sa materijalom očigledno decenijama brižljivo zapisivanim od jednog ili više autentičnih svjedoka. Istovremeno, herojska epopeja iz pera Avda Metjahića, Tvrđava slobode, predstavlja i relevatno historijsko svjedočanstvo, i – zahvaljujući njegovom pripovjedačkom daru, naglašeno individualiziranim likovima, moralno oštro razgraničenim i psihološki uvjerljivo portretisanim, uz izuzetno vrijedan i rijedak kvalitet autentičnog bosanskog jezika kojim govore ljudi ovog područja – uzbudljivo književno djelo koje će u starijima ojačati a u mladima probuditi patriotsku svijest, poštovanje moralnih vrijednosti i hunanističkih ideala.