Kolašin ili Gaza?

Da su te zgrade bar ambijentalno usklađene, pa prosti jadi. Ali nijesu. Kolašin se od jednog potencijalno elitnog grada, varoši ili naselja, pretvorio u urbanističku Gazu današnjice bez ijedne bombe.
Fotografija: Boris Pejović
Fotografija: Boris Pejović
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Tekst se ne preporučuje đeci i osobama mlađim od 18 godina. Radi se o čistoj pornografiji.
Svratih u Kolašin poslije dužeg vremena. Decenijama pričam o njemu kao prilici za elitno naselje poput nekih iz Austrije koja su blizu ski centrima. Svratih na najbolji burek na svijetu i u Sarajevu. I na moju žalost odlučih da prošetam do Smailagića polja, uđoh i u zonu iza Policije i vratih se donjim putem do centra.
Bolje da nijesam! Kolašin je Budva sjevera CG.

Sada na čelu ministarstva prostornog planiranja, urbanizma (dodao bih i renesanse) i državne imovine imamo ministra Odovića, koji onako šeretski izjavi da nije imao pojma šta je Prostorni plan Crne Gore, ali znao je da preuzme resor – iz neznanja. Kad je iz neznanja nije grijeh – reći će vam svaki duhovnik.  Kao što reče jedna na ispovijesti, na pitanje svještenika – da li si bila u intimnim odnosima s muškarcima prije braka? Jesam Oče … iz neznanja…

Ministar Odović za Kolašin nije kriv, ali će očevidno biti za mnoge druge zone uništenja Crne Gore. U Crnoj Gori, zemlji đe na žalost nema više ni srama ni stida, moguće je prihvatiti bilo koji resor iz neznanja. Bog to prašta.
Prostorni plan CG, kog još uvijek nemamo par godina, je nakon Ustava najvažniji dokument jedne države. To je apsolutna vizionarska vizija razvoja jedne zajednice u narednih 20 godina. Od Mjesne zajednice do Države Crne Gore kao cjeline. Ne Republike.

Potpuno pogrešna percepcija onih koji odlučuju je neznanje i apsolutno nemanje svijesti da ne mogu da sagledaju razliku između potpuno različitih pojmova – da li smo cijena ili vrijednost? Evo skoro pa četiri decenije smo samo cijena, a ne vrijednost. Cijena znači roba. Kao kada platite seksualnu uslugu recimo, a vrijednost je kada sretnete ženu svog života i cijeli svijet onda ne postoji osim nje.

Imamo potencijal za vrijednost, ali smo izgleda spremni da budemo samo cijena. Za jednokratnu upotrebu. Kao kondom s ukusom bilo kojeg voća, kao da znamo samo kompot da pravimo.

Da se vratim Kolašinu kao novoj Budvi, koja s Markovića izgleda kao karijes.

Kolašin više ne postoji. Jebali su mu „planeri“ sve po spisku. Tamo su nove zgrade sa septičkim jamama. A svaka urbanistička parcela u ovoj Državi bi trebala da bude kao vez za jahtu, sa već spremnom infrastrukturom – a ne da pravimo zgrade bez cilja, koje će kupiti stranci – jer smo mi najljepši i najbolji. Ovakva filozovija – ovo je prilika da tresnemo pare sebi u džep, jer niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore je put da se raj pretvori u pakao. I Boga smo šokirali!

Da su te zgrade bar ambijentalno usklađene, pa prosti jadi. Ali nijesu. Kolašin se od jednog potencijalno elitnog grada, varoši ili naselja, pretvorio u urbanističku Gazu današnjice bez ijedne bombe.
Osim što smo dati da se posprdnemo drugima – doći ćemo u poziciju da se samo sebi možemo posprdnuti. E to nam donose naši, u neznanju, nazočni ministri. A struka ćuti!

Umrla je struka ovdje onoga dana kada je umrla njena posljednja odbrana – profesorica Jelisava Kalezić. Šćer narodnog heroja Miloja Dobrašinovića, koja jeste postrigla da ga po njoj poznaju. E to se zove uspjeh! Ne kaže se da je on njen otac da bi je poznali, nego se kaže to je ona! Njegovo ime nosi Gimnazija u Bijelom Polju. Ona je bila narodni heroj struke!
Sveli smo sve naše potencijale na samouništenje. Gaza se možda oporavi – mi nećemo nikada dok strukom budu upravljale neznalice. I dok struka bude ćutala, jer je sebe doživjela kao cijenu a ne kako treba – kao vrijednost živjećemo istoriski period koji se zove – ja imam talenat da uništim sebe.

Ili što bi rekla jedina „zelena“ partija u CG – moramo žrtvovati Mojkovac zbog rudika.
Nama ne trebaju neprijatelji – sami sebe uništavamo s kadrovima koji su gori od medicinskih sestara iz potkrovlja porodične stambene zgrade u Tutinu. Ne treba niko da nas bombarduje. Mi sebe uništavamo kao bombaši samoubice – a meta smo sami sebi.

E moja Branka (Šćepanović) što si gledala s Koma plava – gledala si. Samo vjetar zamotava – e njega ne možemo da pokvarimo. Nema više bijelih brava niz Komove kako jave – na svu sreću jave makar planinari iz cijelog svijeta dok i to ne uništimo.

Lakše bih podnio da smo Gaza danas… Onda bi neko drugi bio kriv…

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.