Zašto su umjetnička djela na meti klimatskih aktivista? 

"Ljudi gladuju. Ljudi se smrzavaju. Ljudi umiru. Nalazimo se u klimatskoj katastrofi i sve čega se bojite je juha od rajčice ili pire krumpir na slici".
Ilustracija: Veronika Hosťovecká
Ilustracija: Veronika Hosťovecká
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Torta bačena na Mona Lisu, supa od paradajza na Van Goghovu sliku, Monetovi “Stogovi sijena” pokriveni pire krompirom, “Djevojka s bisernom naušnicom” pokrivena crvenom bojom, opet Mona Lisa na koju je bačena supa.

Niz se nastavlja. Klimatski aktivisti godinama ciljaju umjetnost u znak protesta zbog klimatskih promjena.

Zašto?

Posljednji slučaj, kada su dvije aktivistice iz francuske organizacije Riposte Alimentaire (Odgovor na hranu) bacile supu na Da Vincijevu Mona Lisu, ponovno je izazvao brojna pitanja o opravdanosti ovakvih poteza klimatskih aktivista.

Grupa je dio pokreta A22, koalicije klimatskih aktivističkih organizacija, poput Extinction Rebellion i Just Stop Oil, poznatih po sličnim istupima.

Dvije žene su nakon što su izvele čin u pariskom Louvreu vikale: “Šta je važnije: umjetnost ili pravo na zdravu i održivu ishranu?”

U objavi na X (bivši Twitter), novoimenovana francuska ministrica kulture, Rachida Dati, osudila je vandalizam Riposte Alimentairea, izražavajući podršku povijesnom umjetničkom djelu i osoblju Louvrea.

“Mona Lisa, poput naše baštine, pripada budućim generacijama”, napisala je.

Srećom, slika nije oštećena. Mona Lisa je iza sigurnosnog stakla od 1950-ih, nakon što ju je vandal polio kiselinom. Godine 2009. jedna Ruskinja – očigledno uznemirena odbijanjem njenog zahtjeva za državljanstvo – bacila je šolju na sliku, razbivši samo šolju.

Mladić se 2022. prerušio u stariju ženu, kako bi se mogao približiti dovoljno da razmaže tortu po staklu, uzvikujući “misli na planetu”.

U oktobru 2022., demonstranti Just Stop Oil-a bacili su supu od paradajza na “Suncokrete” Vincenta van Gogha u Nacionalnoj galeriji u Londonu. “Šta vrijedi više – umjetnost ili život?” povikao je jedan od aktivista. “Da li vas više brine zaštita slike ili zaštita naše planete i ljudi?”

Nijedno od ciljanih djela nije imalo trajnu štetu jer su mnoga prekrivena staklom.

Čini se da klimatski aktivisti ciljaju na najpoznatija djela ne kako bi ih oštetili, već kako bi skrenuli pozornost medija na trajnu štetu klimatske krize, piše Guardian.

Bacajući boju i hranu na staklenu vanjštinu koja štiti poznate slike, aktivisti kažu da prenose snažnu poruku – umjetnost ne može postojati na uništenom planetu.

“Umjetnička djela su osjetljiva”

Bez obzira na to što djela uglavnom nisu oštećena, tokom 2022. godine direktori oko stotinu galerija i muzeja širom svijeta upozorili su na sve češće napade na umjetnička djela, kazavši da klimatski aktivisti koji ciljaju na remek-djela nisu u potpunosti svjesni koliko su umjetnička djela osjetljiva.

Tokom te godine zabilježeno je više takvih incidenata koji uključuju njemačku skupinu za zaštitu okoliša koja je bacala pire krumpir na sliku Claudea Moneta u muzeju u Potsdamu, aktiviste iz organizacije Just Stop Oil koji su bacali supu na Suncokrete Vincenta van Gogha, grupu koja je supom od graška prskala van Goghovo remek-djelo u Rimu, aktivisti Pobune protiv izumiranja koji su ciljali Picassovu sliku u Melbourneu i aktivisti koji su se lijepili na umjetnička djela Botticellija, Boccionija, Van Gogha i drugih starih majstora.

“Muzeji su mjesta gdje se ljudi iz različitih sredina mogu uključiti u dijalog i koja stoga omogućuju društveni diskurs”, poručili su direktori.

“U tom smislu, temeljne zadaće muzeja kao institucije – prikupljanje, istraživanje, dijeljenje i očuvanje –sada su relevantnije nego ikad”, stoji u izjavi koju su između ostalih potpisali čelnici Metropolitan muzeja, Muzeja modernih umjetnosti i Guggenheim muzeja u New Yorku, Louvrea, Bilbao muzeja i brojnih drugih.

“Nalazimo se u klimatskoj katastrofi”

Noseći neonske narandžaste prsluke, dvoje klimatskih aktivista poprskalo je pire krumpir po zaštitnom staklu koje prekriva Monetove “Stogove” u muzeju Barberini u Potsdamu. Zatim su zalijepili ruke za zid ispod slike i počeli govoriti:

“Ljudi gladuju. Ljudi se smrzavaju. Ljudi umiru. Nalazimo se u klimatskoj katastrofi i sve čega se bojite je juha od rajčice ili pire krumpir na slici”.

Stephen Duncombe, suosnivač neprofitnog Centra za umjetnički aktivizam koji obučava ljude za kampanju za promjene, rekao je za New York Times da se pita je li ova strategija učinkovita.

“Govore li o hrani koja se baca na umjetnost ili govore o tome kako će goriva na bazi ugljika uništiti život na planetu? Ako je poruka koja se prenosi da aktivisti rade lude stvari, pomaže li to cilju ili ne?”, pita se Duncombe.

I sufražetkinje su ciljale umjetnost

S druge strane, Alex De Koning, glasnogovornik Just Stop Oila, za Euronews je ranije rekao da je grupa inspirirana prošlim nenasilnim građanskim pokretima otpora.

“Ogroman otpor je način na koji su žene dobile pravo glasa, kako su Afroamerikanci dobili glas, kako smo dobili zakone o zdravlju i sigurnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao i prava homoseksualaca.”

Sufražetkinje su rezale slike i prilično ih nasilno uništavale, dok mi samo bacamo supu na staklo, ali i dalje pokušavamo prenijeti poruku na isti način i natjerati ljude da preispitaju svoje zone udobnosti”, rekao je De Koning.

On govori o incidentu iz 1914. godine kada je sufražetkinja Mary Richardson došla na naslovnice tako što je u Nacionalnoj galeriji u Londonu satarom za meso razrezala sliku iz 17. vijeka Diega Velazqueza.

Incident je izazvala u znak protesta zbog hapšenja sufražetkinje Emmeline Pankhurst. Pankhurst je sa svoje dvije kćeri osnovala Žensku socijalnu i političku uniju, a uhapšena je tokom marša 1914. koji je organizirala kako bi potaknula žene da dobiju pravo glasa.

Richardson je nakon incidenta novinarima rekla: “Pokušala sam uništiti sliku najljepše žene u mitološkoj povijesti kao prosvjed protiv vlade što je uništila gospođu Pankhurst, koja je najljepši lik u modernoj povijesti.”

Koja je svrha umjetnosti u globalnoj krizi?

Aktivisti kažu da idu u velike muzeje, djelomično zato što te kulturne institucije ne pričaju te priče, piše National Geographic.

Zapravo, muzeji poput Američkog prirodoslovnog muzeja i amsterdamskog Van Goghovog muzeja posljednjih su godina bili pod pritiskom da smanje sredstva koja dobivaju od kompanija za fosilna goriva, koje najviše pridonose globalnom zagađenju ugljikom.

“Funkcija umjetnosti je da ljudi mogu razumjeti svijet u kojem žive i razmišljati o ljudskom stanju, ali velika umjetnost ne ispunjava tu funkciju”, rekao je Shayok Mukhopadhyay, glasnogovornik Extinction Rebellion grupe iz New Yorka.

“To je razlog zašto smo u muzejima: da kažemo ljudima da smo usred hitne situacije i da je sada vrijeme da se vi suočite s tom hitnom situacijom.”

Miranda Massie, osnivačica i direktorica Muzeja klime u New Yorku, nije zabrinuta zbog mogućih prosvjeda protiv svoje institucije. “Ako se muzeji žele zaštititi od ovih intervencija, onda to mogu učiniti vrlo učinkovito aktivnim uključivanjem u klimatsku krizu u svojim programima”, rekla je.

Ona podržava aktiviste i frustrirana je lošim izvještavanjem koji prati njihove akcije.

Jedno istraživanje objavljeno u novembru 2022. godine sugeriralo je da bi javna potpora klimatskim protestima mogla pasti nakon demonstracija u kojima se ciljaju umjetnička djela.

Veći skup podataka sugerira da bi protesti u muzeju umjetnosti mogli biti učinkovit poziv na akciju, napisao je National Geographic prošle godine.
Dylan Bugden, docent sociologije okoliša na Sveučilištu Washington State, istražuje način na koji ljudi tumače društvena kretanja.

Svaki pokret je drugačiji, što stvara izazove za davanje generaliziranih izjava, ali Bugdenovi nalazi su pokazali da mirni, nenasilni protesti mogu imati odjeka kod ljudi koji vjeruju u klimatske promjene. Nije siguran da bi to bio slučaj s nečim tako remetilačkim kao što je bacanje supe u muzeju, ali ne vjeruje ni da bi takvi postupci naškodili.

“Kada govorimo o aktivizmu protiv klimatskih promjena i strategiji društvenog pokreta, ono što je stvarno važno nije jednokratni protestni događaj i privlačenje pozornosti ljudi tu i tamo”, rekao je Bugden.

“To je izgradnja osnovnog aktivizma i organizacija koje mogu mobilizirati ljude da glasaju, prosvjeduju, poduzmu akciju. Izgradnja takve vrste koalicije je ono što će biti potrebno da se nešto učini u vezi s klimatskim promjenama.”

Ciljevi se razlikuju

Iako slično izvedeni i sa sličnom porukom, aktivisti imaju različite i precizirane zahtjeve kroz svoje incidente.

U Njemačkoj su potezi bili usmjereni na zahtjeve da se smanje ograničenja brzine na autocestama u zemlji na 100 kilometara na sat i da se javni prijevoz učini pristupačnijim.

Povećanje korištenja javnog prijevoza i smanjenje ograničenja brzine za osobna vozila smanjilo bi emisije iz vozila i potrošnju goriva.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, tokom mandata bivše premijerke Liz Truss, poruke aktivista kretale su se oko povećanja troškova energije zbog rata u Ukrajini koji je podigao cijene fosilnih goriva i poteza britanske vlade kako bi omogućila naftnim i plinskim tvrtkama pristup novim lokacijama za bušenje u Sjevernom moru, za koje tvrdi da bi poboljšalo energetsku sigurnost zemlje.

“Kriza troškova života dio je troškova naftne krize”, vikala je Phoebe Plummer u Nacionalnoj galeriji nakon što je polila supom Van Goghovu sliku. “Gorivo je nedostupno milionima promrzlih, gladnih obitelji. Ne mogu si priuštiti ni podgrijavanje limenke supe.”

Zaključak, incidenti su svakako dosad kroz godine potaknuli razgovore i aktivistima je ta pažnja važna.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.