Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Ponajviše zahvaljujući angažmanu prof. dr Isada Skenderovića, konačno će, nakon proteka pune tri decenije, biti organizovan medjunarodni naučni skup, za sada pod radnim naslovom “Bošnjaci u društveno-političkim procesima 90-tih godina prošlog stoljeća”. Planira se da mjesto održavanja skupa bude u Novom Pazaru, na Dan bošnjačke nacionalne zastave, 10. i 11. maja tekuće godine.
Tokom proteklog tridesetogodišnjeg perioda bilo je više indirektnih pa i diretktnih javnih “prozivki” upućenih bošnjačkim političkim strukturama, Nacionalnim vijećima, raznim udruženjima i sl. – zašto za svo ovo vriijeme nisu našli za shodno da u dnevni red svojih organa ili tijela uvrste ovo pitanje. Ne, nikada ga, barem javno, nisu ozbiljnije potencirali i tretirali, niti se ono može pronaći u dostupnim nacrtima njihovih političkih agendi. Kao da je ovo pitanje, skupa sa pitanjem samog imena i statusa Sandžaka, te rješavanja ustavno-pravnog i političkog statrusa Bošnjaka, naročito u crnogorskom dijelu, postalo tabu tema.
No obzirom da postoji dovoljna vremenska distanca i da koliko-toliko postoje povoljnije okolnosti, eto, konačno, došao je vakat da se ovo pitanje danas sasvim slobodno, zrelo, racionalno i potpuno “hladne glave” razmotri, analizira, aktuelizira, prije svega sa naučnog, ali i sa pravno-političkog, kulturološkog, sociološkog, civilizacijskog, i drugih aspekata. U tom smislu neizostavno je važno najozbiljnije se “osvrnuti” na policijsko-sudski progon, bolje reći državni teror i stravična stradanja Bošnjaka tokom cijelog trajanja rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do kraja 1995.godine. To stradanje i progon naročito pripadnika bošnjačkog naroda, ali i pripadnika albanskog i nekih drugih etniciteta, naravno njih u mnogo manjem broju, posebno je došlo do izražaja u toku hapšenja, pritvaranja i suđenja rukovodstvu i članovima SDA CG (21 lice) i SDA Sandžaka iz Novog Pazara (24 lica) u prvoj polovini 90-tih godina prošlog stoljeća. Bilo je i mnogo drugih stradanja i kršenja elementarnih ljudskih prava, etničkog čišćenja, ubijanja Bošnjaka iz Bukovice kod Pljevalja, kidnapovanja iz voza u Štrpcima, iz autobusa u Kukurovićima, hapšenja i izručivanja bosanskih izbjeglica vlastima Republike Srpske, stradanja kosovskih Albanaca u Kaluđerskom Lazu, i dr.
Treba spomenuti da je u proteklom periodu bilo izvjesnih reagovanja izvjesnih pojedinaca, nekih NVO, nekih bošnjačkih udruženja, Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava, bilo je i napisanih knjiga i članaka, što je za pohvalu, ali jedna sveobuhvatnija, takoreći institucionalna, prije svega naučno-stgručna analiza i sagledavanje slučaja kroz “sudbinsku” prizmu, prizmu ustavno-pravnih, zakonskih, političkih, statusnih rješenja, perspektiva razvoja i opstanka, očuvanja kulturnog, etničkog, nacionalnog, vjerskog identiteta i gole egzistencije, nije bilo.
Zato organizacioni odbor na čelu sa predsjednikom prof. dr Isadom Skenderovićem u pozivnom pismu koje će uputiti potencijalnim učesnicima skupa, smatra da okvirne teme skupa treba da budu:
– Bošnjačka politika i identitet Bošnjaka,
– 30. godišnjica od političkih procesa članova i simpatizera Stranke demokratske akcije (SDA) Sandžaka,
– Stradanja Bošnjaka u Sandžaku, Srbiji i Crnoj Gori, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (hapšenja i deportovanja bosanskih izbjeglica iz Crne Gore (Herceg Novog), etničko čišćenje i stradanje Bošnjaka u pljevaljskoj Bukovici, otmice i ubistva Bošnjaka iz Sjeverina i voza u Štrpcima),
– Stradanje kosovskih Albanaca na Kaluđerskom lazu,
– Ustavno-pravni položaj Bošnjaka u Crnoj Gori i Srbiji u XXI vijeku,
– Tokovi bošnjačke politike od uvođenja višestranačja,
– Putevi sandžačkih Bošnjaka u XX i XXI vijeku.
U pozivnom pismu Organizacionog odbora koje će biti upućeno potencijalnim učesnicima skupa, između ostalog stoji:
“U vremenu poslije rata i kršenja ljudskih prava bitno je izaći na kraj s naslijeđem nastalih posljedica ratnog sukoba. To se u prvom redu odnosi na rekonstrukciji zajednica, i to ne samo u materijalnom smislu, nego i u pogledu odnosa među pojedincima i skupinama u društvu. Izgradnja povjerenja u društvu i povjerenja pojedinca prema državnim institucijama kao i kažnjavanje inspiratora i učesnika tih nemilih događaja jedna je od bitnih pretpostavki za taj proces. Povjerenje je moguće graditi na temeljima istine, pouzdanih dokumenata i svjedočanstava o prijeratnom, ratnom i postratnom razdoblju. Trideset godina je prošlo od navedenih kao i mnogih drugih događanja progona bošnjačkog stanovništva, uništavanja privredne strukture i perspektiva razvoja, pristojna je vremenska (historijska) distanca da se ovi procesi fokusiraju u relevantnim naučnim krugovima. Samo neosporna historijska istina, koja bi proizašla kao rezultat naučnog istraživanja i prezentovanja, doprinijet će istinskom pomirenju i razumijevanju”.
NAPOMENA: Trideset godina od hapšenja članova SDA Sandžaka iz Novog Pazara, navršilo se prošle – 2023.godine, jer su se ta hapšenja dogodila u periodu od 20.maja, do 23. novembra 1993.godine. Trideset, pak, godina od hapšenja rukovodstva i članova SDA Crne Gore, navršava se ove 2024.godine, jer su se ta hapšenja odigrala u periodu od 25.januara, do 07.aprila 1994.godine.
PS. Namjera autora ovog teksta kao i predsjednika Organizacionog skupa, koji su takođe iskusili hapšenja i maltretiranja od strane ondašnjih crnogorskih policijskih i “pravosudnih institucija” bila je da na portalu Bošnjaci.net isti bude objavljen na samu tridesetogodišnjicu, odnosno u dane početka hapšenja ljudi iz SDA Crne Gore.
