Jedan je Muhammad Ali

Sa ovom predstavom smo željeli na ‘Almirov način’ u jednim jednostavnim, emotivnim, toplim, pametnim jezikom progovoriti o onim temama koje nas uznemiravaju, koje nam bude sentiment i melanholiju.
Jedan je Muhammad Ali: Predstava koja će vas nokautirati!_65b444ddb1f31.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Narodno pozorište Sarajevo zadnjih dana je bilo poprište rada na dramskoj predstavi Jedan je Muhammad Ali, autora Almira Imširevića, u režiji istaknutog reditelja Dine Mustafića. Svjetla pozornice će se upaliti u subotu, 27. januara u 19:30 sati, a publika će imati priliku doživjeti izuzetnu izvedbu koja obećava emotivan, topli, i inteligentni jezik.

Uz impresivan ansambl, predstavu čine Ermin Sijamija, Slaven Vidak, Vedrana Božinović, Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Dino Bajrović, i talentirani muzičar Ratko Zečević. Rezultat njihove zajedničke magije na sceni će biti dostupan publici nakon praizvedbe na reprizama 31. januara, 1. i 23. februara, te 4. i 25. marta.

Predstava donosi priču koju su oblikovali ne samo talentirani glumci, već i vrhunski kreativni tim. Dramaturginja Vedrana Božinović, scenografkinja i kostimografkinja Lejla Hodžić, kompozitor Damir Imamović, te koreografkinja Ena Kurtalić, doprinose stvaranju vizualnog i zvučnog iskustva koje obećava proživljavanje priče na potpuno novi način. Video dizajn potpisuje Zlatan Filipović, dodatno doprinoseći bogatstvu predstave.

Povodom nadolazeće praizvedbe, ansambl je održao press konferenciju, dijeleći s novinarima entuzijazam i radost zbog projekta, ali ne otkrivajući detalje u želji da na što ljepši i posebniji način doživimo predstavu. Tekst nismo imali priliku čitati, jer nije još objavljen. Pisac Almir Imširević nam je rekao kako će ga uskoro Festival MESS objaviti, tako da su detalji na press konferenciji čuvani kao stroga tajna, pozivajući publiku na posebno iskustvo.

Dino Mustafić, reditelj predstave, prvi put je radio na tekstu Almira Imširevića 1996. godine u projektu Playback sevdalinka. To je bio prvi ex – jugoslovenski projekt nakon raspada nekadašnje države u kojoj je pet mladih pisaca sa pet reditelja preuzelo jedan svojevrsni teatarski omnibus. Ovaj put opet stupa na pozornicu s ovim piscem koji se hrabro bavi teškim temama.

– Od te naše prve profesionalne saradnje, pa do ove praizvedbe u subotu prošlo je cijeli jedan život i mi mo sarađivali na nekim drugim projektima u različitim ulogama, a ona koja je meni bila uvijek njdraža jeste da režiram Almirove tekstove. Reditelj sam koji je malo težak na izboru dramskih tekstova, puno promišljam zašto nešto treba raditi, kada, razmišljam o publici, kontekstu. Moram reći da je malo bh. pisaca koji kroz svoje dramske rukopise odgovaraju na refleks vremena. Jedan od onih koji se uvijek hvatao sa teškim temama je bio Almir Imširević, zbog toga ima nešto blisko u njegovom pismu, ne samo zbog stila nego i zbog opsesivnih tema koje dominiraju njegovim djelima Smatram da je ovo jedan od najbolje napisanih tekstova u posljednjoj dekadi naše dramaturgije.

Pravo je uživanje bilo raditi na ovom tekstu. Sa ovom predstavom smo željeli na ‘Almirov način’ u jednim jednostavnim, emotivnim, toplim, pametnim jezikom progovoriti o onim temama koje nas uznemiravaju, koje nam bude sentiment i melanholiju, a u isto vrijeme govore o budućnosti koja može biti neizvjesna ako se mi kao ljudi zaboravimo nazvati ljudskim bićima, tj. ako dovzvolimo da ovaj svijet doživi aktove bezumlja i civilizacijskog sunovrata bez borbe, a to borba je zaista ona borba u kojoj se borite za mir za solidarnost i za humanizam u kojem nemate pravo na šutnju, u kojoj morate reći i tragati za istinom ma koliko ona bila bolna. Sve ovo je u 70 minuta predstave koju ćete vidjeti sutra, rekao je reditelj predstave, Dino Mustafić.

Narodno pozorište Sarajevo, pod umjetničkim vodstvom Vedrane Božinović, pokazuje svoju posvećenost domaćem stvaralaštvu, a Jedan je Muhammad Ali predstavlja četvrtu praizvedbu u tri sezone Narodnog pozorišta, četiri puta su prvi put postavljali neki domaći tekst na sceni.

– To je i zadaća Narodnog pozorišta između ostalog, ali ne možete insistirati na nečemu, ako toga nečega nema. Tekst je bio od samog početka bio u nekom mom prvom planu. Znala sam da u Kući imam reditelja, imala sam jako dobar tekst, koji ima senzibilitet da jedan takav tekst postavi na scenu, znala sam da u ansamblu imam glumca koji je dovoljno jak da bi iznio jednu takvu ulogu, a u isto vrijeme jako emotivan da joj da boju koju ona mora imati. Tako da jako sam željela da mi budemo ti koji će prvi prikazati tekst. Kao dramaturginja sam se potrudila, svi moji zahvati su urađeni tako da se ničim ne naruši gusto tkanje teksta, koji je u isto vrijeme i jedna tanana emocija koja prolazi ovu priču. Moram reći da je ovo tekst koji me nasmijao. Na kraju kad vam se ta slika konačno sklopi kad je konačno vidite, ona vas zaista udari kroše Muhammada Alija, istaknula je Vedrana Božinović.

Almir Imširević je noć prije premijere pronašao u nekim svojim papirima našao monolog koji je napisao prije ravno 10 godina. Tekst koji je više prozni, nego dramski, objavljen je u časopisu Život, a koji se ispostavilo da je nekako sjeme ovog teksta.

– Tekst je putovao, išao od ruke do ruke, od pozorišta do pozorišta i sretan i siguran da je tekst došao u prave ruke. Siže drame nije velika tajna, ali da vam ne bismo kvarili užitak gledanja predstave, neću vam pričati ono što trebate sami vidjeti. Sutra ću i ja zajedno s vama vidjeti prvi put šta je to Dino napravio sa svojim ansamblom, a vjerujem da je napravio sjajnu stvar, bar sudeći prema šaputanjima koja do mene dolaze. Ono što vam mogu otkriti je to da je ovo prije svega priča o milosrđu. Tu riječ više koriste neki ljudi koji odlaze u neke druge institucije, a ne u pozorište, ne primjenjuju je toliko u životu, ali o njoj govore. Pogledao sam šta o toj riječi kažu neke vjerske knjige i bilo mi je zanimljivo kako se kršćanstvo i islam na neki prelijep način dodiruju, onako kako i treba. O milosrđu na isti način govore. jedno od milosrđa je da nahranite gladnog i napojite žednog, a to davanje vode žednom znate iz raznih priča u hrišćanstvu, a i islamu. To spada u tjelesno milosrđe, a u duhovno spada ono što radi pozorište. Kad se govori u knjigama o duhovnom milosrđu to jesu razne vrste opomene, utjehe, pouke i ja se nadam da to pozorište radi. Znam da ovo sad zbunjuje sve one koji ne znaju tekst i psebno se radujem danu koji dolazi nakon predstave, kad ćemo moći razgovarati. Radujem se susretu s vama na premijeri, i budućim igranjima i razgovorima o ovoj temi. Sad nešto što će zvučati kao potpuno luda digresija, ali razumjet ćete sutra. Kad zabodete šestar u sredinu Sarajeva i povučete krug od 3000 km, vidjet ćete da se u tom krugu od 3000 km nalaze i Oslo i Moskva i Gaza. I onda shvatite kako tih 3000 km zaista nije neka prevelika udaljenost. Nažalost, koliko god mi pričali na društvenim mrežama o tome, često smo svjedoci da brzo zaboravljamo tu činjenicu da nam je svijet blizak i blizu i da smo i mi tom svijetu bliži nego nam se čini, kaže Almir Imširević.

Priča ove predstave oživljava se u svjetlu scenografije i kostima Lejle Hodžić, dok muzika Damira Imamovića i plesna koreografija Ena Kurtalić doprinose jedinstvenom doživljaju. Kako nisu željeli sve do samog kraja predstave otkriti samu suštinu teksta i kostimografkinja Lejla Hodžić je imala probleme kako uraditi kostime. Stvaranje kostima za ovu predstavu bilo posebno izazovno, jer je trebalo zadržati publiku u napetosti do samog kraja.

– Ovo je jedan primjer predstave u kojoj se prožima muzika sa pokretom i vizuelnim dijelom i to je zaista predstava u cjelini kao jedno zajedničko umjetničko djelo. Na prvi pogled izgleda svedeno, a na kraju se spajaju svi pikseli, koje možete vidjeti i na vizuala predstave, kaže Lejla Hodžić.

Ermin Sijamija, koji igra lik Ibrahima u novoj predstavi, izrazio je svoje uzbuđenje što je treći put imao priliku raditi na praizvedbi teksta Almira Imširevića.

– Za mene je to praznik. Raditi nešto prvi u svijetu, posebno kad radiš nešto od pisca koji je genijalan. Za mene je ova uloga potpuno dugačija od svega onoga što sam do sad radio, samim tim to je sve bilo mnogo teže. Ekipa s kojom sam sarađivao je mala ekipa, ali ekipa kojoj sam vjerovao. Mislim da smo napravili jednu jako lijepu i dobru predstavu. I kako reče Vedrana, u jednom kratkom vremenu sa scene zadamo mnogo blažih udaraca  onda na kraju dođe taj teški nokaut, rekao je Ermin Sijamija.

– Ovo su meni blisku ljudi i tek sam sinoć osvijestila da do sad ni sa Vedranom ni sa Dinom nisam igrala. Ogromno mi je iskustvo na više planova to što prvi put igram u predstavi koju režira Dino Mustafić. Nije bio jednostavan glumački zadatak, ali mi je bilo lijepo, narasla sam uz ovu predstavu. Bilo je lijepo gledati Dinu Bajrovića, koji je talentovan i odgojen i nadam se da ćemo svi skupa u Narodnom nastaviti raditi lijepe priče, rekla je Sanela Krsmanović-Bistrivoda.

Narodno pozorište Sarajevo, kroz ovu predstavu, pokušava približiti svijet blizak i blizu, podsjećajući nas na važnost međusobne povezanosti i humanosti. Očekuje se da će Jedan je Muhammad Ali ostaviti snažan dojam na publiku, ostavljajući prostor za razgovor i razmišljanje nakon izlaska iz pozorišta.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.