Tu gdje i kamen plače

Ilustracija: Zharif Safian
Ilustracija: Zharif Safian
Kad bi imao pola srca i četvrt duše, možda ne bi tako podrugljivo žmirio na tuđe patnje.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ubojici:
Da si pogledao lice svoje žrtve i pažljivo razmislio,
možda bi se sjetio svoje majke u gasnoj komori,
možda bi se oslobodio predrasuda puške, i možda bi promijenio mišljenje.
Ne, to nije način da potvrdiš identitet
Zapisao je Mahmud Darviš
Riječi morbidne riječi opskurne riječi ekstremne riječi dirljive
Možda
Mislio je francuski izvještač
Ja mu odgovaram:
Kad bi pogledao u oči djece i
Čuo jecaje njihovih očiju bez suza
Što odjekuju našim noćima bez sna
Našim danima pomračenim od nemoćne tuge
Kad bi pogledao u nagomilane leševe na zemlji čiji se miris širi
Zemljom jednako slijepom i gluhom poput tebe
Kad bi vidio da tu i kamenje plače razvaline ječe i leševi vape za provalijom
Kad ne bi bio papagaj u službi dolara i laži
Kad ne bi mislio na vrhunac slasti što ti pruža tvoja jadna
Flute de champagne
Kad bi digao pogled iznad svog automobilčića svoje sićušne slave i moći
Kad bi vidio što se odvija iza zida
Najvećeg logora pod otvorenim nebom
Kad bi imao pola srca i četvrt duše
Možda ne bi tako podrugljivo žmirio na tuđe patnje
Možda bi ti se zgrušala suza u glasu
Možda bi ti ispravila kičma
Možda bi rekao
Stop
Klaonici
Gdje i kamen plače a ti se cerekaš
Klaonici u koje pravo ljudsko
Oko nemoćno zuri
Gledajuć oči ranjene djece
Napuštene od cijele Planete
Čiji nijemi krici odjekuju našim noćima
Bez sna našim
Danima pomračenim od tuge
Možda ne bi rekao velikom pjesniku to što kažeš
Ko zna
Možda bi postao stvarno
Čovjek
Ovako
Lica preplavljenog cerekom
Bjedniji od ubojice
Opasniji i od bombi što zasipaju
Djecu na uzoranim gradovima
(Gdje i kamen plače a ti se kreveljiš)
Djecu bez ruku i nogu bez vode i hrane kupanu u vlastitoj krvi
Bez oca i majke od kojih ostaše tek udovi razbacani po crnom pijesku na kom se ori
osvetnički pir
Djecu čije suze odjekuju u našim noćima
Bez sna
U našim zaprepaštenim danima
Pomračenim od nemoćne tuge
Da nisi to što jesi
Nikad ne bi rekao velikom pjesniku to što kažeš
I možda bi ipak postao
Čovjekom
Ovako za tebe
Nema ni imena
Ni riječi
Samo gnušanje
Licemjerni
Glasonošo
Zla.

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.