Mjesec dana agonije

Već nepun mjesec dana, kao 90-tih godina u Bosni i Hercegovini, gledamo kako jedna zemlja propada, kako jedan narod nestaje. Dvadeset osmog dana rata između Palestine i Izraela ubijeno je 9.488 Palestinaca, od kojih 3.900 djece, 2.326 žena, 32.000 je ranjenih, a 2.600 od kojih 1.150 djeca su pod ruševinama i vode se kao nestali. Spacioci kopaju golem rukama i pokušavaju doći do njih. U posljednim napadima je preko 200 ubijenih. Napadaju se bolnice, škole, ribarski čamci… Sve što se kreće ovom ispaćenom i izmučenom zemljom. Na Zapadnoj obali je ubijeno 144 a ranjeno 2.100 palestinskih građana.

Obzirom da Izrael pri ulasku na teritorij Gaze sa tenkovima i teškom naoružanjem koristi “nultu strategiju ratovanja” broj žrtava na strani Izraela (nakon 7. Oktobra kada ih je ubijeno 1.400 a zarobljeno preko 250) je oko 1700.

Svakoda dana na stotine bijelih ćefina u koje su sve češće zamotana djeca podsjeća na more bijelih nišana posijanih od Prijedora do Srebrenice, širom Bosne i Hercegovine.

Izrael odbija sve pozive za primirije. Vođen ideologijom premijera Netanyahu Izrael želi istrijebiti Hamas, protjerati Palestince iz Gaze u Sinaj, pročistiti Zapadnu obalu i napraviti Veliki Izrael. Od kada su počela ratna dejstva u Gazi se umire svaki minut, svaki sat, svaki dan…i tako već 28 dana. Nije to samo rat, to je ubijanje, a po mnogima i genocidno zatiranje cijelog jednog naroda. Gore nego horor u nastravičnijim filmovima. Niko nike pošteđen. Ni žene na porođaju, ni djeca u bešiki, ni bolesnik u bolničkom krevetu, ni izbjeglica u izbjegličkom kampu. Do sada je ubijeno preko 30 novinara, od kojih su 24 Palestinci. Prema izvještajima reportera u Palestini nema života. Palestinski narod u suzama i krvi umire. Uprkos tome Palestinci poručuju – Mi odavde ne idemo, ubijte nas! A željeli su i 75 godina samo žele da na svojoj zemlji sa svojim porodicama žive u miru i slobodi.

Gaza je u smrtnoj agoniji

Gaza je u smrtnoj agoniji. Ne samo da se masakr provodi nad Palestincima na sjeveru Gaze, već se napadaju i masakriraju kolone prognanika koje se pod pritiskom Izraela kreću autoputom sa sjevera na jug…Nastavlja se i deportacija radnika koji su bili zaposleni i radili u Izraelu… Već nekoliko napada izvršeno je na izbjeglički kamp Jabalia, u kojem je ubijeno preko 200 stotine. Napadi i racije nastavljene su na skloništa i izbjeglički kamp u Jeninu…A nisu pošteđeni terora ni anticionistički Židovi u Izraelu koji protestuju protiv ovog rata.

Izraelske snage su opkolile Gazu. Kopnena invazija nije samo osveta. Nastavlja se razaranje i nulto etničko čišćenje sjevernih dijelova Gaze, a ubijaju se Palestinci na Zapadnoj obali i svugdje gdje se kriju i kreću…Cilj Izraela nije samo uništiti Hamas, kako se ističe, već stvaranje Velike države Izrael sa Gazoom, Golanskom visoravni, Zapadnom obalom…Jučer se oglasio vođa libanonskog Hezbollaha i za sve što se događa u Gazi optužio SAD.

U pojasu Gaze izvedeno je preko 280 napada na zdravstvene ustanove, od kojih je 16 potpuno onesposobljeno za rad. Nemaju struje, ni vode, ni lijekova, ni mjesta za ranjene koje neprestano dovoze.

Broj Palestinaca u izraelskim zatvorima je sve veći. Noćni napadi, hapšenja, mučenja zatvorenih su sve rigorozniji.

Taoci u Gazi, koje je Hamas zarobio prilikom napada izvedenog 7. oktobra, su još zatočeni i Izrael “ne žuri” da ih oslobodi dok ne postigne vidljivije u osvajanju, svjestan da njihovi životi neće biti dovedeni u pitanje.

Dvije trećine Gaze je pod ruševinama. Potraga za preživjelim se nastavlja. Žene i djeca živi zakopani, a preživjeli umiru pod ruševinama, jer goloruki spasioci ne mogu do njih doći. Nema vode, hrane, goriva… Nema sigurnog skloništa… Svuda mrtvi i ranjeni…Žene trče, vrište, pokušavaju naći siguran kutak na zemlji ili pod zemljom…I djeca nose ranjenu djecu, a tijela vise i krvare. Od 35 bolnica u pajasu Gaze već 16 je van upotrebe. Bolnice koje još rade pune su ranjenika, koji leže po hodnicima. Izrael ne štedi ni izbjegličke kampove. Već nekoliko napada izvješeno je na najveći izbjeglički kamp Jabalia, u kojem je ubijeno 195 a 120 se vodi nestalim.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu odbio je i zahtjev američkog državnog sekretara Antony Blinkena da se privremeno obustavi vojna ofanziva na Gazu, kako bi se mogla dostaviti humanitarna pomoć stanovništvu, sve dok Hamas ne oslobodi sve taoce.

U Gazi nestaje i Međunarodna zajednica

U Gazi ne nestaju samo Palestina i Palestinci, već se ruši i nestaje sve što je međunarodna zajednica vođena Ujedinjenim narodima uspjela do sada stvoriti. Pune četiri godine UN-i dopuštali su srpskom i kasnije hrvatskom agresoru da razara njenu članicu državu Bosnu i Hercegovinu i ubija goloruki muslimanski narod, kao što se sad ubijaju Palestinci, a saučešćem u Srebreničkom genocidu 1995. ozbiljno su narušile svoj ugled i uticaj i zbog veta povlaštenih članica omogućile vođenje rasnih ratova od Afganistana preko Iraka, Sirije do Ukrajine.. Zbog veta na koje ima pravo pet velikih UN-a ni sada se ne mogu zaustaviti i spriječiti dalja razaranja i ubijanja nevinih…Nije se daleko od uvjerenja da se sistem na kojem funkcioniraju UN-i svjesno potkopava, finansijski slabi, pokušava učiniti impotentnim. UN-i sve teže ostvaruju i ne mogu ispuniti svoju ulogu, što izaziva razočarenje i nezadovoljstvo.

Generalni sekretar UN-a Antonio Guterres je odmah nakon napada Hamasa osudio napad, ali je istakao da se “nije dogodio u vakumu” i da “napadi na Izrael ne mogu opravdati kolektivno kažnjavanje palestinskog naroda”. Iako Generani sekretar UN-a za ono što čini Izrael u Gazi ne koristiti riječ genocid, dok se genocid ne dokaže, genocidna namjera Izraela je očita i nije je teško dokazati, jer se dokazi sve vidljiviji i očigledniji.

Sve veći broj slobodoumnih građana misli da ovakve Ujedinjene nacije ne trebaju više nikom. Za koga i radi čega postoje? Nisu imale adekvatnog odgovora za stradanje bošnjačkog naroda u BiH 90-tih, a nemaju ga ni danas za 75 godina satanizacije palestinskog naroda. Jer agonija u Palestini nije od napada Hamasa 7. Oktobra o.g. već traje od nastanka države Izrael.

Izrael je odbio Blinkenov prijedlog o prekidu rata. Ovo u Palestini nije borba između dvije armije, između dvije države, ovo je zvjersko osvetničko trijebljenje jednog naroda. Ako UN-i ne mogu ili ne žele zaustaviti ovo bjesomučno ubijanje svega što se kreće ovom izmučenom zemljom onda zaista postaje upitno i njihovo postojanje.

Palestini na njenoj zemlji treba samo trajno održiv mir

Za Rezoluciju UN-a o primirju glasalo je 120 zemalja, 45 je bilo uzdražano (među njima Srbija, Njemačka), a 14 je bilo protiv ( SAD, Izael, Mađarska, Austrija, Češka…ali i Hrvaska). Ni ova, kao stotine ranijih rezolucija ne daju rezultate, jer ih Izrael ne poštuje. Svi koji su glasali protiv prekida krvoprolića u Palestini, moraju se ozbiljno o sebi zabrinuti. Svaki glas protiv mira je otvorena podrška onima koji čine stravične zločine, od kojih se diže kosa na glavi. Palestina treba trenutno trajno humanitarno primirje.

Palestini treba trajno održiv mir. Ali ni SAD ni vodeće zemlje Zapada ga još ne žele. Umjesto da se založi za mir Američki predsjednik Biden poziva na humanitarne pauze u Gazi, kako bi se doprijenila humanitarna pomoć. Tek nakon 15 dana agonije u Gazu su počeli stizati kamioni humanitarne pomoći sa osnovnim potrepštinama, vodom, lijekovima i konzervama hrane. Ovih dana Iz Turske su opremljena tri aviona pomoći, a najavljuju se i nove pošiljke.

SAD vojno i finansijski pomažu Izrael. Prije dva dana Predstavnički dom američkog kongresa odobrio je vojnu pomoć Izraelu u iznosu od 14,5 milijardi dolara, potrebnu Izraelu da se odbrani i oslobodi taoce koje drži Hamas. Za takvu odluku potrebna je saglasnost Senata, koja je upitna, jer prevlast u Senatu imaju demokrate.

Podrška Palestinskoj borbi sve je veća

Bezrezervnu podršku Izraelu do sada pružaju samo SAD i neke vodeće zapadne zemlje, UK, Njemačka, Francuska,.. Iako se i u tim zemljama sve više protestuje protiv terora koji Izrael provodi u Palestini.

Podrška pravednoj borbi Palestinskog naroda stiže iz cijelog svijeta i sa protestnih skupova u Americi, kojih je sve više. U subotu 4.11. na proteste izlaze građani Burlingtona, najvećeg grada američke države Vermont, u kojoj živi nekoliko hiljada Bosanaca. A protestovalo se u New Yorku, Londonu, Barseloni, Lisabonu, Beču, Ženevi, Rimu, Berlinu, Ankari, Istanbulu, Atini…Uprkos zabrani, protesti su održani u Parizu,…Protestuje se u gradovima BiH i zemljama bivše Jugoslavije. Održani su u Prištini, Goraždu, Zenici, Mostaru, Velikoj Kladuši…a jučer su po drugi put održani u Novom Pazaru.

Mnoge zemlje najavljuju prekid diplomatskih odnosa sa Izraelom, a ovih dana prekid su najavile i južnoameričke zemlje Bolivija, Kolumbija…

Iako su protesti podrške pravednoj borbi palestinskog naroda sve veći, još nemaju dovoljno snage da zaustave zahuktalu ratnu mašineriju Izraela i spriječe dalja ubijanja nedužnih civila.

Od velikog značaja je posrednička uloga Turske i drugih zemalja, prije svega Katara, koji je pomogao da se iz Gaze kroz granični prelaz Rafa izvuku u Egipat teški ranjenici i oko hiljadu amerčkih državljana.

Nema jedinstvenog stava arapskih zemalja

Arapske zemlje moraju bliže stati uz Palestinu i dati podršku koja se od njih očekuje. U svijetu živi preko 400 miliona Arapa, ali su spreminiji finansijski pomoći nego ratovati. Ali svi ne misle isto. Dok Saudijska Arabija zauzima srednji kurs, Egipat i Jordan pažljivo prate događanja, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati još osuđuju Hamas. Iran se još drži po strani. Jordanski kralj je otkazao susret s Bidenom, koji se trebao odžati tokom Mirovnog samita u Egiptu, na kojem nije bilo jednoglasja o sukobu.

Postoji uvjerenje da dalji tok rata i njegov ishod neće odlučiti snaga palestinskig naroda, već sve veći otpor građana Izraela ovom jezivom ubijanju, koji znaju da svaki ovakav tok događaja ima i drugo poluvrijeme…

Državni sekretar Antony Blinken rekao je da Amerikanci žele govoriti o trajnom miru. SAD žele zaštitu civila i trajan mir. Traže kratke prekide vatre da humanitarci mogu ući.

Poruka američkog predsjednika Bidena je da se nakon ovog treba vratiti rješenju dvije države. A to je i zvanični stav UN-a, koji je zaobiđen i po mnogima neostvariv, a predviđao je uspostavu Palestinske države sa glavnim gradom Jerusalemom.

Može li svijet ovo dalje mirno gledati?

Sukob Izraela i Palestine traje od 1940-te i uprkos dugogodišnjim naporima MZ-e do sada nije postignut mirovni sporazum. Glavni problem je pravo Palestinaca na povratak i status Jerusalema koji obe strane smataraju svojim.

Ovaj sukob najviše odgovara Rusiji, jer skreće pažnju sa onog što se događa u Ukrajini, ali odgovara i nekim drugim. Odgovara Kini, jer dovodi do podjele Zapada.

Sukob SAD sa Kinom započet tokom Obamina mandata se produbljuje. Kini odgovara svaki sukob koji vodi do podjela i pokazuje nemoć Zapada. A vlade arapskih zemalja se više boje pubune svog naroda.

Izrael se ponaša kao Kiklop u pećini i bira gdje će i kada koju od arapskih zemalja destabilizirati.

Može li svijet ovo dalje mirno gledati? Šta se može i mora učliniti? Svako mora postaviti sebi pitanje kako sam može pomoći i doprinijeti da se zaustavi ova smrtna agonija palestinskog naroda. Može izaći na proteste i protestovati. Može finansijski pomoći. Može preko medija širiti istinita saznanja i jasno se opredjeliti za pravu stranu. Može iznošenjem argumenata vršiti pritisak na javno mnijenje i medije. Može početi nositi Palestinku- palestinsku maramu, koja je simbol otpora, snage i istrajnosti Palestinaca i neslužbena zastava Palestine.

Već od osnivanja države Izrael 1948 g. Izrael je zaposjeo 78% palestinske zemlje i protjerao 700.000 Palestinaca. Pod presijom Cionističkog režima, bombardovanjem palestinskih naselja, Palestinci su tjerani da bježe, a onda im ni do danas nije dozvolio da se vrate na svoje. U Jafi je tada ostalo samo 30 palestinskih porodica. Kako tada, tako do danas.

U Grčkoj i širom svijeta su ostaci starih gradova i tvrđava, kamene zidine koje su bile zaštita i odbrana od najezde neprijatelja. Sve to bilo je uzalud, zidine su rušene a gradovi padali. I u ovom vremenu podižu se žičane i betonske ograde, I Izrael se pokuša ograditi i zaštiti od Palestinaca kojima je oteo zemlju i njih protjerao. Oteto je prokleto i ni oni ga neće moći sačuvati, kao ni drugi prije njih.

Trajni mir, zasnovan na dvije države, većina Izraelaca i Palestinaca smatra najboljim rješenjem. Posljednji mirovni plan ponudile su SAD kad je Donald Trump bio predsjednik. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu nazvao ga je “dogovorom vijeka”, ali je bio jednostran i nikad nije zaživio.

Izraelsko-arapski sukobi traju od stvaranja države Izrael 1948, do nanas. Mjesec dana smrtne agonije Palestine se nastavlja. Izrael neće stati. Njegov cilj je ovladati Gazom i cijelim područjem Zapadne obale i stvoriti Veliki Izrael.

Svijet se dijeli, etničko čišćenje i genocid traje, a još jedan muslimanski narod u suzama i krvi nestaje.