Izabrane pjesme palestinskog pjesnika Mahmouda Darwisha iz zbirke “Stanje opsade”
Ovdje na padinama brežuljaka, prije sumraka
Na kapijama vremena,
Nadomak vrtova slomljenih sjena,
Činimo sve ono što čine zatočenici,
I ljudi dokoni:
Gajimo nadu.
…
Pred samu smrt, on govori:
Nemam šta izgubiti.
Slobodan sam, tako blizu potpunoj slobodi.
Budućnost mi je u rukama…
Uskoro ću kročiti u svoj život.
I slobodan roditi se bez roditelja.
A za ime ću izabrati slova azurna…
…
Vojnici mjere razdaljinu između bitka i nebitka
Durbinima s tenkova.
Mi mjerimo razdaljine između naših tijela i granata… pomoću šestoga čula.
…
Vi, koji stojite na pragovima, uđite,
Popijte arapsku kafu s nama.
(Osjetit ćete da ste bića poput nas)
Vi, koji stojite na pragovima naših kuća,
Napustite naša jutra,
Da se uvjerimo da smo i mi
Ljudska bića poput vas!
…
Kada zamaknu avioni nebom lete jata golubova
Bjeličasta i snježna.
Umivaju nebeske obraze
Svojim slobodnim krilima, vraćaju sjaj i vlast
Vazduhu i razigranosti.
Visoko ponad neba
Lete jata golubova, bjeličasta i snježna.
Eh kad bi samo ova nebesa bila stvarna
(Kaza mi neki prolaznik u pauzi između dvije granate).
…
(Ubici:) Da si se ikad zamislio nad licem svoje žrtve,
Sjetio bi se svoje majke u gasnoj komori,
Odustao bi od logike oružja i promijenio bi mišljenje:
Ovo nije način da povratiš svoj identitet!
…
Ja sam jedan od posljednjih pjesnika koji noćima ne spavaju
Zbog istog pitanja što muči njihova dušmanina:
Da nije možda ova zemlja bila previše tijesna
Ljudima
I božanstvima?
…
(Smrti:) Znamo iz kojeg si tenka
Glavu pomolila, i znamo šta ti je želja najveća.
Vrati se zauvijek kratkih rukava.
Izvini se vojsci i oficirima
I reci im:
Spazilo me dvoje mladenaca,
Pa sam se pokolebala i vratila nevjestu njenim roditeljima
Sva u suzama!
Bože moj! Dragi Bože moj! Zašto si me napustio? Još uvijek sam dijete, a nisi me na kušnju stavio?
…
Prvoga jutra kada se završi ova opsada
Djevojka će požuriti svome dragom,
U vezenoj košulji i sivim hlačama.
Njen će duh biti proziran poput behara kajsija
Sred marta: Ovaj cijeli dan je naš,
Potpuno naš, dragi moj, stoga nemoj mnogo zakasniti
Da na moje rame ne sleti gavran crni.
Dok priziva nadu, zagrist će jabuku
Očekujući svoju ljubav
Koja se možda i najvjerovatnije neće pojaviti.
…
Na mojim ruševinama rastu zelene sjene
Vuk drijema na runu moje ovce
I snatri poput mene
Snom pravednih meleka
Da život je ovdje
A ne tamo…
…
(Čitatelju:) Ne vjeruj pjesmi,
Toj kćeri odsutnosti,
Ona nije intuicija
Niti mišljenje
Nego slutnja ponora.
Pisanje je malo štene koje laje na ništavilo
Pisanje je rana koja ne krvari.
…
Mir je krotak i blag dan koji nježno teče
I ne prijeti nikome.
Mir je voz u kojem se stapaju putnici koji dolaze
S onima koji tek odlaze na izlet u krajeve vječnosti.
…
Mir je kada se otvoreno prizna istina:
“Šta ste uradili s duhovima žrtava?”
Mir je da se posvetiš svome vrtu:
“Šta bi trebali sada zasaditi?”
Napisano u januaru 2002. godine u gradu Ramallahu
S arapskog jezika preveo: Mirza Sarajkić
