Nema nikakve sumnje ‒ u Palestini, na prostoru malene enklave Gaza, dešava se genocid, velika tragedija apokaliptičkih razmjera u kojoj su žrtve 2 miliona i 300 hiljada ljudi. Njih na najsvirepiji način kontinuirano ubijaju izraelske oružane snage. Ovakav monstruozan zločin nije zabilježen od nacističkih progona Jevreja prije 90 godina. Nekadašnja žrtva nacističke politike danas je sadistički dželat epskih razmjera. U Gazi je upotrijebljena sva sila oružja, osim nuklearne. Poznato je da Izrael raspolaže sa nuklearnim naoružanjem, ali ga još ne koristi, jer bi to direktno naštetilo jevrejskoj državi pošto je njen oblik veoma uzak. Nemojte misliti da to Izrael ne bi uradio, jer događaji iz Gaze govore kakve namjere ima ova militantna država koja je usmjerila čitav svoj razvoj na proizvodnju zastrašujuće ratne tehnologije. Zasad nedostaju samo plinske komore da bi se Izraelci, dželati modernog doba, potpuno izjednačili sa svojim ubicama, njemačkim nacistima. Smijemo li šutjeti na ovo varvarstvo i nezabilježeno nečovještvo? Odgovor je: ne smijemo! Moramo odlučno tražiti kažnjavanje ratnih zločina kao što je u Bosni tražena pravda poslije Srebrenice.
Izrael podržan od zapadnih vlada, kojima prididodajem Mađarsku i našeg susjeda Hrvatsku, a na istoku Ukrajinu i uz punu podršku SAD, Velike Britanije, Francuske, Italije, Austrije i naročito Njemačke, terorizira palestinski narod kojeg želi potpuno zbrisati sa lica zemlje. Hajde da „razumijemo“ osramoćenu Njemačku, koja je je od 1933. do 1945. proganjala milione Jevreje. Ona se danas svim silama trudi da pokaže kako ima sasvim drugačiju, obratnu politiku prema Jevrejima. Samo postavlja se pitanje da li je i odabrani način dobar. Moje mišljenje je da se ovdje radi o katastrofalnoj politici koju vodi premijer Olaf Scholz. Slično je i sa drugim zapadnim vladama koje podržavaju „pravo Izraela na samoodbranu“…
Cijeli svijet za prekid rata, samo 14 zemalja protiv
Prilikom glasanja za rezoluciju Arapske lige koju je službeno pred Generalnu skupštinu podnio Jordan poziva se na trenutno, trajno i održivo humanitarno primirje koje vodi do prekida neprijateljstava. Za rezoluciju je glasalo 120 država Ujedinjenih nacija od 193 države, a samo 14 je bilo protiv rezolucije, i to sljedeće zemlje: Austrija, Hrvatska, Češka, Mađarska, Izrael, Maršalova Ostrva, Fidži, Tonga, Mikronezija, Nauru, Papua Nova Gvineja, Paragvaj, Gvatemala i Sjedinjene Američke Države. Od utemeljenja Izraela sve do danas administracija u Washingtonu bila je najodaniji prijatelj cionističke države.
Apsolutno nijedna rezulucija, deklaracija, izjava ili nešto slično kontra Izraela nisu nikada dobile američku podršku. Ne čudi glasanje konzervativne vlade u Zagrebu, koja je rukovođena interesima na Balkanu i posebno u BiH bila uz SAD, iako je to izazvalo političku buru u samoj Hrvatskoj. Glasanje je nazvano sramotnim, kao što i jeste. „Objašnjenje“ hrvatske vlade bilo je da su glasali protiv rezolucije zato što u njoj nije pomenut Hamas, koji se u zapadnim krugovima kvalificira kao teroristička organizacija. Jedina „olakotna“ okolnost službenom Zagrebu je ta što su u ne tako davnoj prošlosti zločinci Ante Pavelića i tzv. NDH provodili genocid protiv Jevreja, Srba i Roma.
Autoritarna Mađarska na čelu sa Viktorom Orbánom (Jevrej) vodi krajnje reakcionarnu politiku što se vidi najbolje na primjeru Bosne i Hercgovine. Češku je, pak, američki State Department zadužio. Prije nekoliko mjeseci odobrio je prodaju vojnih mlaznjaka F-35 toj zemlji. Sve su to razlozi zbog kojih male države moraju „slušati“ i respektirati podignuti prst iz Washingtona i drugih centara moći na Zapadu. Naprimjer, za zemalje tipa Mikronezija, Nauru, Tonga, Maršalova ostrva, vrlo vjerovatno većina čitatelja nije nikada čula niti zna da uopće postoje. One su „vječiti“ američki saveznici kod glasanja u međunarodnim organizacijama.
Ne treba valjda objašnjavati zašto ovi „pijuni“ današnjice sa punopravnim glasom u UN-u glasaju kako Amerikanci hoće i traže. Uzdržavanje arapskih zemalja poput Tunisa i Iraka da podrže humanitarnu rezoluciju za Gazu i koji bi po logici stvari morale biti čvrsto uz Palestince, govori o njihovim nestabilnim vladama nakon „arapskog proljeća“, a posebno bagdadski režim koji je ustoličen nakon američke invazije na Irak i likvidacije predsjednika Sadama Huseina. U situaciji potpunog istrebljenja palestinskog naroda ovakvo glasanje arapskog svijeta i njihov posve blag stav prema izraelskom uništavanju Gaze izaziva prezir i gađenje.
Iako su Nijemci apsolutno uz Izrael o čemu svjedoči i ekspresna posjeta premijera Scholza jevrejskoj državi, ipak je Berlin ostao uzdržana prilikom glasanja u Generalnoj skupštini UN-a. Nijemci su znali da glasajući protiv neće spriječiti donošenje ove humanitarne rezolucije. Scholzov kabinet se „suzdržao“ u New Yorku svjestan da Njemačka ima jaku islamsku zajednicu koja bi mogla negativno reagirati na njemačko protivljenje. Francuska je opet glasala za rezoluciju jer ima najbroniju islamsku zajednicu u Evropi kao i povijesne veze na Bliskim istokom, posebno u Libanu i Siriji.
Suđenje Natenyahuu i ratnim zločincima
Španija, pak, gaji izuzetno dobre odnose s Arapima i Palestincima i ne treba da čudi zalaganju premijera Pedro Sancheza na sastanku vlada EU da Unija zahtijeva trenutni prekid vatre. Tome su se usprotivile neke zemlje. Ljevičarski političari u španskoj koalicionoj vladi optužili su Izrael za sudjelovanje u “genocidu” nad palestinskim narodom, a ministrica za socijalna prava Ione Belarra zatražila je izvođenje Izraela pred Međunarodni krivični sud zbog “ratnih zločina“ i drago mi je da nisam bio sam u tome. Osim toga, proteklih dana smo svjedočili o zalaganju jevrejskih humanista za mir na skupovima u SAD koji su govorili izraelskoj destruktivnoj politici i pozvale na momentalni prekid vatre i obustavu izraelskih napada na Gazu.
Ovdje otvoreno treba reći da je izraelska vlada provodi zločinačku politiku prema Palestini, otvorno podržava genocid pod firmom „napadnuti smo i moramo se braniti“ pri čemu su nesrazmjerno upotrebili ratnu silu i izveli možda najteža bombardovanja u historiji ratovanja. Svijet mora da se probudi odmah, bez čekanja izraelskih izbora na kojima će vrlo vjerovatno narod kazniti ratnu politiku Benjamina Netanyahua, kojemu je ovaj rat dobro došao u zataškavanju korupcionaših afera. Potpuno sam uvjeren da Netanyahu mora odgovarati pred Međunarodnim krivičnim sudom. Ovo ne oslobađa odgovornosti ostale političke vođe u Izraelu. Progresivna javnost svijeta morat će jasno kazati da to što radi Izrael je ratni zločin i genocid.
Oni koji su zemlju uveli u zločin nad Gazom, morat će odgovarati i za višedecenijsku okupaciju palestinske zemlje koju izraelske vlasti provode ignorantski hladno i potpuno mirno uz američku podršku. Javno izgovorena riječ turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u Istanbulu 28. oktobra ima posebnu težinu. Izraelska država čini zločine ‒ rekao je sasvim jasno. „Izraele, u svijetu ćemo te proglasiti ratnim zločincem!“ i dodao „radimo na tome“. Ovaj genocid kojemu javno svjedočimo mora se zaustaviti, a najprije treba uvesti ekonomsku blokadu, slično onoj kako je međunarodna zajednica učinila prema Rusiji i Putinu. Kao drugo, svijet mora uvesti emabargo na oružje jednoj zločinačkoj sili čiji lideri podsjećaju na iste ili slične likove u nacističkoj Njemačkoj, a njihova politika na vrijeme u kojem je jevrejski narod platio slobodu sa 6 miliona žrtava.
U svijetu sve više sazrijeva uvjerenje da Hamas nije teroristička organizacija nego političko-vojna grupacija koja se bori za prava ugnjetenog palestinskog naroda, što je rekao i predsjednik Turske Recep T. Erdogan. Politika appeasmenta (nagodba i popuštanje) Zapada prema politici Izraela je krajnje nemoralna i zaslužuje svaku osudu. Zapad je danas ako ne direktni izvršilac genocida nad stanovnicima Gaze ono svakako indirektni pomagač i podstrekač ovog zločina nad narodom Palestine koji je brutalno istjeran iz svoje zemlje, izguran u geta, i pretvoren u najveće beskućnike modernog vremena, sve sa ciljem da se omogući Izraelu da na „svetoj“ zemlji pravi svoju državu. Posebna odgovornost za ovo leži na Velikoj Britaniji, ali o toj prevarantskoj politici pisaću narednih dana i vidjećete razmjere laži. Velika sramota svijeta.