Rezervoari drevnih Maja

Vlasti Maja osnažile su svoj status zahvaljujući sposobnosti da stanovništvo opskrbe vodom.
Ilustracija: World domination arts
Ilustracija: World domination arts
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Novi naučni rad sugeriše da rezervoari drevnih Maja, u kojima su koristili vodene biljke za filtriranje i čišćenje vode, mogu poslužiti kao arhetipovi za prirodne, održive sisteme koji bi podmirili buduće potrebe svijeta za vodom.

Maje su gradile i održavale rezervoare koji su bili u upotrebi više od 1000 godina, napisala je profesorica antropologije Lisa Lucero sa Univerziteta Illinois u radu objavljenom u Proceedings of the National Academy of Sciences. Ti su rezervoari osiguravali pitku vodu za hiljade do desetine hiljada ljudi u gradovima tijekom godišnje, petomjesečne sušne sezone i u razdobljima dugotrajne suše.

“Većina velikih južnih nizinskih gradova Maja su se pojavila u područjima u kojima je nedostajala površinska voda, ali su imali dobra poljoprivredna tla”, rekla je Lucero. “Kompenzirali su to izgradnjom sistema rezervoara, prvobitno malih, a zatim složenijih i kompleksnijih rezervoara.”

S vremenom su Maje izgradile kanale, brane, odvode i berme za usmjeravanje, skladištenje i transport vode. Koristili su kvarcni pijesak za filtriranje vode, koji su ponekad dopremali s velikih udaljenosti u ogromne gradove poput Tikala u današnjoj sjevernoj Gvatemali. Analiza jezgre sedimenta iz jednog od Tikalovih rezervoara otkrila je da su koristili i zeolitni pijesak u njegovoj izgradnji. Prethodne studije pokazale su da ovaj vulkanski pijesak može iz vode filtrirati nečistoće i mikrobe koji uzrokuju bolesti. Zeolit je također morao biti dopremljen sa područja udaljenih oko 30 kilometara.

“Tikalovi rezervoari su mogli držati više od 900.000 kubičnih metara vode”, napisala je Lucero. Procjene pokazuju da je oko 80.000 ljudi živjelo u gradu i njegovoj okolici u kasnom klasičnom razdoblju, otprilike 600. do 800. godine n.e. Rezervoari su opskrbljavali vodom ljude i usjeve tijekom sušne sezone, pojašnjava Lucero.

Vlasti Maja osnažile su svoj status zahvaljujući sposobnosti da stanovništvo opskrbe vodom.

“Čista voda i politička moć bili su neraskidivo povezani, što pokazuje činjenica da su najveći rezervoari izgrađeni u blizini palača i hramova”, navodi dalje Lucero. Kraljevi su također izvodili ceremonije kako bi stekli naklonost predaka i boga kiše Čaka (Chaahk).

Ključni izazov bio je osigurati da stajaća voda u rezervoarima ne postane ustajala i nepitka, a za to su se Maje vjerojatno oslanjale na vodene biljke, od kojih mnoge i danas naseljavaju močvare Srednje Amerike, kaže Lucero. To spadaju rogoz, šiljovke (šaševi i šiljevi), trska i druge. Neke od ovih biljaka identificirane su u sedimentnim jezgrama iz rezervoara Maja.

Ove biljke filtrirale su vodu, smanjujući zamućenost i apsorbirajući azot i fosfor, navodi Lucero.

“Maje su morale prekopavati rezervoare svakih nekoliko godina… (i) sakupljati i obnavljati vodene biljke”, napisala je autorica. Tlo i biljke pune hranjivih tvari koje bi uklonili iz rezervoara mogli su koristiti za gnojidbu urbanih polja i vrtova.

Najpoznatija vodena biljka koja se povezuje s drevnim Majama je lopoč, Nymphaea ampla, koji uspijeva samo u čistoj vodi, kaže Lucero. Polen lopoča je pronađen u sedimentnim jezgrama iz nekoliko rezervoara Maja. Lopoči su simbolizirali “klasično kraljevstvo Maja”, navodi dalje Lucero.

“Lopoči ne podnose kisele uslove ili previše kalcija poput vapnenca kao ni visoke koncentracije određenih minerala poput željeza i mangana”, napisala je ona.

Kako bi lopoč održali živim, upravitelji vodnih rezervoara morali su oblagati rezervoare glinom. Također je bio potreban sloj sedimenta za korijenje biljaka. S druge strane, lopoči te drveće i grmlje posađeni u blizini rezervoara stvarali bi sjenu iznad vode, održavajući je hladnom, te su sprječavali rast algi, stoji u radu.

Maje generalno nisu gradile prebivališta u blizini rubova rezervoara, tako da nije dolazilo do kontaminacije kroz kraški teren.

Lucero napominje da će trenutni klimatski trendovi zahtijevati mnoge slične pristupe koje su koristile Maje, uključujući korištenje vodenih biljaka za prirodno poboljšanje i održavanje kvalitete vode.

“Izgrađena močvarna područja pružaju mnoge prednosti u odnosu na konvencionalne sisteme pročišćavanja otpadnih voda”, napisala je. Ona pružaju energetski ekonomičniju, prirodniju, i jeftiniju tehnologiju za održavanje izvora vode.

Osim što osiguravaju čistu vodu, izgrađene močvare također podržavaju vodene životinje i mogu biti izvor hranjivih tvari za obnavljanje poljoprivrednih tla, poručuje Lucero.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.