Osvajači nisu odustali. I budite sigurni – neće odustati. Dok god ne osvoje i potpuno ne podjarme sve autohtone narode. Do poslednjeg! Istorija čovječanstva je od početka do danas istorija osvajanja. Prva država nastala je osvajanjem i pripajanjem teritorija na kojima su živjeli autohtoni narodi. Tada su i prvi put podijeljene karte: osvajačima najjače, autohtonim narodima one slabije. Rimska Imperija je stvarana pokoravanjem autohtonih naroda i osvajanjem manjih i slabijih država. Iako su pred kraj njenog postojanja formalno svi žitelji ove ogromne imperije bili izjednačeni u formulaciji Populus que Romanus – Rimski narod, zna se da su samo žitelji Rima bili građani prvog reda.
Tako je i danas. Savremene države sve tri Amerike, nastale su osvajanjem teritorija autohtonih naroda. U svim tim državama vlada kultura i jezik osvajača, njihovi potomci su građani prvog reda, dok su potomci autohtonih naroda građani drugog reda. SAD i veći dio Kanade baštine kulturu i jezik anglosaksonskih osvajača; manji dio Kanade (Kvebek) – francuskih. Države Srednje i Južne Amerike usvojile su kulturu i jezik španskih osvajača, sa izuzetkom Brazila koji je utemeljen na kuturnoj tradiciji i jeziku portugalskih osvajača. U socijalnoj stratifikaciji svih država u svijetu na najvišoj ljestvici političke i ekonomske moći, te kulturnog uticaja, bez izuzetka stoje pripadnici osvajača. Na najnižoj, pripadnici autohtonih, indigenih naroda. Tipičnu ilustraciju predstavlja socijalna stratifikacija SAD. Na vrhu su potomci evropskih, primarno anglosaksonskih osvajača ( podrazumijeva se da su samo oni pravi “Amerikanci“ bez prefiksa i pridjeva), zatim tzv. “Afroamerikanci“, dok su na dnu ove ljestvice potomci autohtonih stanovnika “Indijanaca“ (Native Americans).
Po istoj logici konstituisana je i stratifikacijska ljestvica političke moći, ekonomskog bogatstva i kulturnog uticaja nacija koje danas žive na Balkanu. Pripadnici tri autohtone nacije – Albanci, Bošnjaci, Makedonci – po svom realnom položaju predstavljaju Indijance Balkana. Ove tri autohtone nacije, koje na Balkanu žive hiljadama godina prije nego što su se tu doselili Srbi, Hrvati i Bugari, danas su politički slabije, ekonomski siromašnije i imaju manji kulturni uticaj od osvajačkih nacija sa kojima žive na istim prostorima – Srba, Hrvata, Bugara – kauboja Balkana. Posebno je teška pozicija Bošnjaka i Makedonaca. Hegemonistička politika Srbije i Hrvatske osporava Bošnjacima ne samo status naroda i nacije, nego čak i pravo na sopstveno ime i jezik, dok sa svoje strane to isto Makedoncima čini hegemonistička politika Bugarske, uz svesrdnu podršku EU. Istovremeno, Republiku Kosovo, suverenu i državu od 2008 godine, naseljenu autohtonim većinskim Albancima, ustav Srbije i danas uporno definiše kao dio njene teritorije!?
Koliko je bahatost osvajača uzela maha svjedoči primjer nedavne proslave 28 septembra, Dana Bošnjaka, najznačajnijeg datuma u novijoj historiji Bošnjaka i BiH. Imao sam čast da na Univerzitetu Hadži Zeka u Peći prisustvujem svečanosti posvećenoj Bošnjacima Kosova. Istog dana vlada Republike Kosovo upriličila je svečano obilježavanje Dana Bošnjaka, uz posthumno dodijeljenu najvišu državnu nagradu istaknutom akademiku Aliji Džogoviću, Bošnjaku sa Kosova. Dan Bošnjaka svečano je obilježen i u Makedoniji, kao i u Crnoj Gori. Ali, pazite sada: ne i u Bosni i Hercegovini?? Dok svi narodi svuda u svijetu imaju svoj nacionalni Dan koji slobodno proslavljaju, Bošnjaci, autohtoni narod i apsolutno većinska nacija u Bosni, ne mogu zvanično obilježiti svoj najveći nacionalni praznik!
Logika osvajača svodi se na devizu: “Ako ga ne možeš pobijediti – pridruži mu se!“ To znači da se pridružiš svakome ko je jači, makar bio i nitkov najgore vrste. Poetika otpora s gnušanjem odbacuje taj bijedni pragmatizam. Nikada se nemojte pridružiti nitkovima, koliko god bili jači! Ako ih vi ne možete pobijediti, ni oni ne mogu vas pobijediti, jer vas ne mogu natjerati da im se pridružite. Budite oni koji ste oduvijek bili, oni koji jeste!
