Početak palestinskog egzodusa iz Gaze

Kada je nastupio Prvi svjetski rat, Gaza je bila predodređena da postane bojno polje za zaraćene vojske.
2602195 British Patrols enter Gaza; (add.info.: World War 1 - November 7th, 1917, the second stage in Sir Edmund Allenby's victorious advance was the capture of Gaza, Beersheba, during the campaign in Palestine, having seen secured on October 31st.  British Patrols enter Gaza after the final successful attack.); Universal History Archive/UIG.
2602195 British Patrols enter Gaza; (add.info.: World War 1 - November 7th, 1917, the second stage in Sir Edmund Allenby's victorious advance was the capture of Gaza, Beersheba, during the campaign in Palestine, having seen secured on October 31st. British Patrols enter Gaza after the final successful attack.); Universal History Archive/UIG.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Kada posjetite stari grad Gazu, nećete nužno pronaći drevne građevine osim nekolicine razbacanih ostataka, kao što su džamija El-‘Umeri, Pašina palača, tržnica Kajsarija i još neke historijske građevine, džamije i crkve.
Na prvi pogled, stvar izgleda zbunjujuće, budući da je Gaza jedan od najstarijih gradova na svijetu. Međutim, profesor moderne historije na Univerzitetu ”Al-Aksa” u Gazi, dr. Jusuf Omer, objašnjava nedostatak starih historijskih građevina u gradu zbog razaranja koje je pretrpio tokom Prvog svjetskog rata od strane britanske vojske. Grad je bio izložen općem vandalizmu, rušenju i uništavanju njegovih građevina i ostalih dobara, a svi njegovi stanovnici u to vrijeme bili su prisiljeni napustiti Gazu.

Užasne bitke

Historičari se slažu da je padom Gaze u ruke Britanaca tokom Prvog svjetskog rata, Balfourova deklaracija postala primjenjiva i da je pad Gaze doveo do pada cijele Palestine, a zatim je počelo uspostavljanje cionističkog projekta.
Međutim, pad Gaze nije bio tako lahak, jer je osmanska vojska porazila britansku vojsku u dvije uzastopne bitke u martu i aprilu 1917., poznate kao Prva i Druga bitka za Gazu. Gubici britanske vojske u dvije bitke su bili veliki, 4.785 poginulih i 7.291 ranjenih vojnika, a s druge strane, prema brojnim referentnim historijskim izvorima, ubijeno je 3.470 osmanskih vojnika.

Nakon poraza u drugoj bitkii, Britanija je zamijenila komandanta svojih snaga, Archibalda Murraya, sa generalom Edmundom Alenbijem, koji je promijenio vojnu taktiku i dobio ogromne zalihe naoružanja i municije.
Alenbi je napao Gazu tako što je napravio proboj iz grada Beeršebe ili Be’er-Sheva, 31. oktobra 1917. Opkolio je osmanske snage sa istoka i uspio je ostvariti pobjedu u tzv. Trećoj bici za Gazu.

Sistematsko uništavanje grada

Rat je izazvao ogromna razaranja u Gazi, koju su njeni stanovnici potpuno napustili. Palestinski historičar Arif el-Arif (1891-1973), u svojoj knjizi Historija Gaze, veli: ”Gaza je pretrpjela velika razaranja kao rezultat ovih bitaka, sve dok više od trećine grada nije uništeno i dok njeni stanovnici nisu u potpunosti napustili grad.”

Iz raznih historijskih dokumenata i novina objavljivanih u periodu britanske okupacije (1917-1948) jasno je da su stanovnici Gaze zahtijevali da im Britanija nadoknadi štetu za uništenje kuća i imovine.

S tim u vezi, 4. oktobra 1925. godine, novine Al-Yarmouk objavile su vijest da je tadašnji guverner ili gradonačelnik Gaze, Omer Sourani, zatražio od britanskog visokog komesara Herberta Plumera (1925-1928) da obnovi Gazu. Plumer je odgovorio Souraniju: “Uvjeravam narod Gaze u svoja saosjećanja prema njima i pomoć koju ću im pružiti.”

Iz druge vijesti koju je objavio list ”Mir’āt al-Sharq”, sedam godina nakon prethodne vijesti (30. marta 1932.), jasno je da Plumer nije ispunio svoje obećanje, jer spomenuti list navodi da je gradonačelnik Gaze Fehmi el-Huseini, zahtijevao da tadašnji visoki komesar Arthur Grenfell Wauchope, 24. marta, 1932. godine, uključi i rekonstrukciju i izgradnju grada.
El-Huseini se obratio Wauchopeu, rekavši: ”Prije Prvog svjetskog rata, Gaza je bila u stanju lagodnosti i prosperiteta. Ali kada je nastupio Prvi svjetski rat, Gaza je bila predodređena da postane bojno polje za zaraćene vojske.”

Zatim dodaje: “Njeni stanovnici bili su primorani da emigriraju i da se raziđu po raznim zemljama, i izgubili su svo svoje pokretno bogatstvo. Artiljerija zaraćenih vojski također je usmjerila svoje bombe i granate na grad, uništavajući ga i ostavljajući ga u ruševinama. Na našu veliku žalost, sve ove vlade su odbile da nam pomognu i mi ostajemo zaglavljeni u ruševinama.”

El-Huseini svoje pismo završava riječima: ”Da je naš grad, Gaza, bio jedan od gradova u Belgiji koji je uništen tokom rata, nesumnjivo bi bio obnovljen, i to u boljem stanju nego što je bio, a mi bismo bili obeštećeni za naš imetak i oslobođeni plaćanja poreza.”

Raseljavanje stanovništva

Historičari se slažu da su svi stanovnici Gaze napustili grad tokom Prvog svjetskog rata. S tim u vezi, El-Arif u Historiji Gaze kaže da je osmanska vojska odlučila da evakuiše stanovnike Gaze kada je engleska vojska planirala napasti grad.
El-Arif dodaje: ”Guverner grada, Mu’in-beg el-Mar’abi, okupio je starješine i čelnike grada i obavijestio ih o naredbi za iseljavanje, što je bilo obavezujuće na osnovu odluke osmanske vojske. Kao rezultat toga, 28.000 ljudi je otišlo iz Gaze, a samo 18.000 njih se vratilo u Gazu nakon završetka rata.”

El-Arif ističe da se stanovništvo Gaze postepeno povećavalo nakon završetka rata sve dok 1943. nije dostiglo 33 hiljade stanovnika, a oni koji se nisu vratili, ostali su u Homsu, Hami, Haifi i Jafi.

Šejh Osman el-Taba’i (1882-1950), u svojoj knjizi Ithafu-l-e’izze fi tarihi Gaza, nudi mračnu sliku stanja Palestinaca nakon njihovog odlaska iz grada, pa kaže: ”Svi ljudi iz Gaze su u stanju slomljenog srca otišli u sela u okolini Gaze, nadajući se da će se uskoro vratiti u nju, i ostavili su većinu svoje pokretne i nepokretne imovine.”

Vjerovatno mnogi od sadašnjih stanovnika Gaze nemaju dovoljno informacija o tragediji koja je zadesila njihov grad 1917. godine i o izgnanstvu njihovih predaka u to vrijeme, ali nesumnjivo i dalje pate od njegovih posljedica do danas.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.