Ta manite se

Pa ne da ne slušaju, nego i ne čuju dobro, a čitaju još slabije, naročito ih zbunjuje sastavljeno i rastavljeno pisanje reči.
Fotografija: Ivana Tutunović Karić
Fotografija: Ivana Tutunović Karić
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Je l’ vidite vi sa kakvim ljudima predsednik Srbije mora da radi. Pa ako ga oni ne nateraju da sebi skrati mandat, niko neće, čak ni ono toliko pominjano konopče. To, bre, sve na svoju ruku, to samo gleda svoj interes, to sve radi šta ko hoće. Evo, najbliži saradnici iz stranke i kabineta osnivaju pokret iako im je bivši predsedik lepo rekao da će on osnovati svoj u kojem će biti mesta za sve. Šta je sledeće, da postanu zaštićeni svedoci?

Ili ovaj Radoičić, s neba pa u rebra. Tol’ke mu pare pale sa neba a on uzeo da sam samcijat započne rat na Kosovu. Ali, sam pao, sam se ubio. Daleko bilo da se ubio, ubijeni su neki drugi, ostali su ubijeni u pojam, a i Srbija je odavno na izdisaju.

Da stvar bude gora, ništa nisu bolje ni glavešine ostalih samouprava. Predsednik Srbije, iako mu to nije nadležnost, mora da raspisuje i lokalne izbore svuda (osim u Vojvodini, njih čuva za pokrajinske) ne bi li naterao svoje ljude da uteruju glasačke listiće za vanredne republičke. To, bre, neće da se potrudi za stranku ukoliko mu i lična fotelja nije u procepu.

A vi im se izrugujete da su partijski poslušnici. Pa ne da ne slušaju, nego i ne čuju dobro, a čitaju još slabije, naročito ih zbunjuje sastavljeno i rastavljeno pisanje reči. Kažeš im: ta, manite više to Kosovo, oni razumeju: tamanite. Valjda zato što su danima slušali kako moraju da tamane parizer, đavo bi ga znao. Ne vredi, to sve nepismeno, kažeš im da čitaju između redova, oni razumeju između rovova.

I nije to prvi put da ne shvate naređenje pa da Srbiji naprave neki belaj. Još onomad kad im je predsednik Srbije kazao da hoće da mu se na svako izborno mesto nacrta bugarski voz, oni uzeli pa iscrtali srpski voz ikonama i poslali ga na Kosovo. Srećom pa su putnici poiskakali još u Topčideru te je voz mogao da prođe kao Lutajući Holanđanin, mada ne i da prođe administrativnu granicu.

A i kad mu daju podršku – to sve nekako mlako. Ništa slike vukova ovaj put, ništa bakljade (osim na sahrani!), ništa dogodine kojekude, niko od dežurnih objašnjavača ni da primeti kako je Njujork bukvalno poplavljen posle istorijskog govora u Ujedinjenim nacijama (pa zar nije mogao bar naslovčić „Posle njega potop“ pitam ja vas).

U najtežih sedam dana u poslednjih 15 godina kako ih je nazvao (masovna ubistva u maju su bila samo dva dana te se ne računaju) svi junaci nikom ponikoše, desna ruka mu se švrćka po Izraelu, leva pravi terevenke, treća mu iza leđa gomila vojsku na južnoj granici pa on mora da je povlači kad Amerika zapreti.

Stvarno zadnje vreme došlo, kad ne može čovek više da se osloni ni na suparnike, kamoli na saradnike.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.