Francuske škole

Ministru obrazovanja je izgleda promaklo da se sekularizam zasniva na ideji da ne postoji državna vjera, već da građani imaju pravo da vjeruju u šta hoće i da slobodno prakticiraju svoju vjeru, pod uvjetom da ne vrijeđaju i ne nanose štetu drugima.
Ilustracija: Adilah Yuan Nofista
Ilustracija: Adilah Yuan Nofista
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Prošle sedmice su škole u Francuskoj otvorile svoja vrata, ali ne za sve učenike. Naime, zemlja ljudskih sloboda, kakvom se predstavlja, odlučila je da zatvori vrata svojih škola za učenice koje nose hidžab. Policajci su stajali na kapiji škola kako bi sproveli odluku ministra obrazovanja Gabriela Attala koji je homoseksualac i živi u tzv. građanskoj zajednici sa svojim partnerom, inače savjetnikom francuskog predsjednika, Stéphaneom Séjournéom.

Ako je takva situacija na vratima škola, šta se onda dešava unutar škola?! Ako država poput Francuske vrši pritisak i diskriminaciju zbog komada tkanine na glavi, šta mislite čemu onda uči um koji je u glavi?!

Smiješno je i žalosno da je ministar obrazovanja ovu rasističku odluku opravdao rekavši da se radi o očuvanju sekularnog identiteta države. Ministru obrazovanja je izgleda promaklo da se sekularizam zasniva na ideji da ne postoji državna vjera, već da građani imaju pravo da vjeruju u šta hoće i da slobodno prakticiraju svoju vjeru, pod uvjetom da ne vrijeđaju i ne nanose štetu drugima.

Pa gdje je onda sekularizam u ovoj odluci?! To je jednostavno rat protiv islama i ništa više. Država koja tvrdi da štiti slobode i smatra ih svetim – čak i kada su te slobode odvratan i uvredljiv prikaz poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojeg slijedi blizu dvije milijarde ljudi -, okrenula se protiv sebe i zabranila hidžab u svojim školama iako hidžab nikoga ne vrijeđa.

Zamislite šta bi rekli mediji u Francuskoj kada bi neka muslimanska zemlja vratila časnu sestru sa aerodroma i spriječila je da uđe, jer nosi odjeću časnih sestara, kako bi sačuvala identitet muslimanske države. Bez sumnje bi ovu odluku opisali kao rasizam, nazadnost i ekstremizam.

A što se tiče djevojaka kojima se uskraćuje školovanje jer nose hidžab, to zovu zaštitom društva, pa po čemu je to hidžab muslimanke opasan, i šta bi rekli francuski mediji kada bi neka arapska zemlja odlučila da spriječi ulazak u škole učenicama i studenticama bez hidžaba kako bi očuvala identitet društva?!

Na Svjetskom prvenstvu su nas optuživali za ekstremizam, rasizam i zaostalost jer smo spriječili manifestacije izopačenosti, a uskraćivanje obrazovanja djevojčicama pod hidžabom nazivaju civilizacijom i progresom.

A naš (arapski) narod i dalje odlazi sa svojom djecom u tu državu, misleći da je to sigurna oaza i utočište koje će ih primiti, dati im kuću, mjesečnu platu i mir, a zapravo prodaju svoju djecu za smještaj i komad hljeba. Musliman koji je u mogućnosti da živi u svojoj zemlji, makar i s mukom, izdao je emanet ako ode sa svojom djecom u Francusku u potrazi za luksuzom.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.