Kako se nositi sa krizama?

Cilj ovog teksta je raditi na ispravljanju suočavanja s krizama, te preispitivanje načina i metoda koje koristimo u rješavanju naših kriza, bilo da su lične ili kolektivne.
Ilustracija: Graphomerty org
Ilustracija: Graphomerty org
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Još od ranog djetinjstva, dok smo usvajali prva znanja o poeziji i prozi, razgovarali smo o pitanjima i krizama kroz koje prolaze ljudi, odnosno narodi.

Prva kriza u ljudskom životu općenito bila je možda silazak Adema, alejhi selam, na zemlju, jer je to bilo iskušenje kojim smo bili pogođeni, a zatim ubistvo prvog sina Ademovog, kao što se navodi u kur’anskom kazivanju o tom događaju: ”I ispričaj im o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, pa kada je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: ‘Sigurno ću te ubiti!’ – ‘Allah prima samo od onih koji su dobri’ – reče onaj.” (El-Ma’ida, 27.)
Život je po prirodi protkan krizama, i kriza nije sporadična, neobična i neočekivana stvar, iako se njezina učestalost i intenzitet mogu smanjivati i povećavati.

Stoga se s krizama mora suočiti i o njima otvoreno govoriti, a što se tiče pokušaja bježanja od kriza i zadovoljavanja lažnim utjehama i laskanjem, upravo je to jedan od glavnih razloga našeg zaostajanja. Jer, trudeći se da umirimo svoje duše i savjesti, hvaleći naše uspjehe kao pojedinaca, grupa, institucija i država, zanemarili smo i zapostavili suočavanje s krizom koju živimo.
Sve nacije i narodi proživljavaju krize. Amerika, naprimjer, živi u vrlo velikim krizama, političkim, ekonomskim, vojnim itd. Cionistička država Izrael, koja je nasilno usađena u tijelo islamskog ummeta, također doživljava krize, ali razlika između naše i njihove krize je u tome što naše krize – krize muslimanskih naroda – proizlaze iz naše pretjerane slabosti, a njihove krize proizlaze iz njihove pretjerane snage.

Izrael, uprkos svojoj otuđenosti od onih koji ga okružuju i svog nedavnog nastanka, i uprkos njegovoj oprečnosti i različitosti u odnosu na okruženje u moralnom, vrijednosnom, historijskom i političkom smislu, ipak ima jednu šestinu arapskog nacionalnog proizvoda, a njegov prihod po glavi stanovnika kreće se od 16 do 18 hiljada dolara godišnje, dok je prosječan prihod arapskog državljanina samo 2.500 dolara.

Također, Izrael nadmašuje Arape više od deset puta po broju specijaliziranih naučnika, više od trideset puta po procentu potrošnje na istraživanja, studije i razvoj, sedamdeset puta u naučno-izdavačkom smislu i hiljadu puta u pogledu izuma.
Naše krize proizlaze iz naše vojne, političke, društvene, naučne i informacijske slabosti, dok je kod njih suprotno.

Cilj ovog teksta je raditi na ispravljanju suočavanja s krizama, te preispitivanje načina i metoda koje koristimo u rješavanju naših kriza, bilo da su lične ili kolektivne (nacionalne). Situacija zahtijeva jasnoću i iskrenost, jer se radi o situaciji i poziciji modifikacije i korekcije, a ne poziciji laskanja i pohvale.

Razgovor o krizama je ispravan korak na putu njihovog liječenja. Postoji nešto što je poznato kao šerijatska korist (masleha eš-šer’ijje), a ova korist se saznaje umom, tako da ne smijemo imati neprijateljski stav prema umu, ili misliti da se um i Šerijat međusobno isključuju. Naprotiv, razum je saveznik i pomagač Šerijata, i Allah nije naredio ništa a da razum nije ukazao na njegovu vrijednost i korist, niti je išta zabranio a da razum nije ukazao na njegovu štetu i ništavnost.

Kada čovjek ima više opcija za brak, kako će znati koja je najbolja?

Kada ima više opcija za učenje, kako će znati koja je najbolja?

Kada mu se nudi više vrsta poslova, kako će znati koji je od tih poslova najbolji i najprofitabilniji za njega?

On će to saznati kroz upotrebu uma, razmišljanja, iskustva i analogije. Čovjek mora shvatiti da je um vodič i da se sama emocija gubi bez uma, tako da uz sebe mora imati um koji će je urazumiti, obuzdati i ograničiti.

U našu korist je da se odgajamo na pozitivnosti a ne na negativnosti, da se odgajamo na izgradnji a ne na rušenju, da se odgajamo na povezivanju a ne na otuđenju i kidanju veza, i da se odgajamo na djelovanju i akciji a ne na reakciji.

Preveo i prilagodio: Abudusamed Nasuf Bušatlić

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.