Pitamo se:”Da li su šahisti pametniji od ostalih”?
Vječito pitanje je da li inteligentni ljudi igraju šah ili šah ljude čini pametnijima. Stručnjaci kažu da osobe s višim koeficijentom inteligencije više uživaju u ovom sportu, ali istraživanja pokazuju i da sama igra može da utiče na povećanje koeficijenta.
U toku partije šaha se aktivira dio mozga odgovoran za planiranje, samokontrolu i pravednost.
Dok ga igramo, kritički i strateški razmišljamo, što još u tinejdžerskim danima pomaže u razvoju prefrontalnog korteksa mozga, koji je važan za donošenje ispravnih odluka u svim aspektima života.
šah poboljšava vještine učenja, dok je studija objavljena u časopisu The New England Journal of Medicine otkrila da starija populacija koja igra šah ima manje šanse da oboli od Alchajmerove bolesti.
Šah je najljepša igra na svijetu, ali nije samo igra.Šah je i sport i umjetnost i nauka ? Šah je istovremeno i najveći ljudski problem čije riješavanje donosi mogućnosti riješenju istih problema u svim djelatnostima ljudskih aktivnosti u svakodnevnom životu odnosno njegovih pozitivnih efekata na donošenje racionalniih ili čak najracionalnijih odluka.
Možda je sve to, u najvećoj meri, sadržano u definiciji Ljubomira Ljubojevića: “Šah je iskonski ‘svet u malom’ i predstavlja život bez laži, koje često ostaju neobelodanjene u pravom životu. Kada dajemo energiju ili dušu svojim ‘mrtvim’ figurama automatski ulazimo u oblast umetnosti koja se, kroz borbu dve ličnosti ili karaktera, prenosi u sportski oblik gde rezultat i nagomilano iskustvo vekovne igre predstavlja nauku! Kao u životu, zar ne?”
Mnogo je definicija o tome šta je ustvari drevna igra, ali one govore u prilog mišljenju da je svakom čoveku potrebno da ovlada bar elementarnim znanjima najlepše od svih igara. To je na svoj način izrazio i veliki Taraš: “Uvek sam pomalo sažaljevao čoveka kome je šah ostao nepoznat. Šah, kao i ljubav, kao muzika, ima moć da čoveka učini srećnim”. S druge strane, analizirajući praktične vrednosti šaha, bivši svetski prvak Mihail Botvinik to je definisao drugačije:” Najveća vrednost šaha je što nas uči da rešavamo netipične, nešablonske situacije koje iskrsavaju u svakodnevnom životu: u saobraćaju, u vođenju poslova, u međusobnim komunikacijama…”.
Aljehin je iskreno govorio: “Pomoću šaha ja sam vaspitao svoj karakter. Šah nas pre svega uči da udemo objektivni. U šahu se može postati veliki majstor samo ako se poznaju svoje greške i nedostaci.” U knjizi “Psihologija šahovskog stvaralaštva” Nikolaj Krogijus piše: Visoka opšta kultura, znatno utiče na razvitak šahovskih osobenosti.
Istina je, da je mnogo toga izrečenog pozajmljeno od veoma stručnih i kompetentnih osoba iz šahovskoga svijeta, genijalac i svjetskih prvaka, ka oi od “ običnih “ šahovskih zaljubljenika il9i besmrtnika ?
Zato želim iznijeti i sopstveno životno iskustvo i svaku spoznaju kroz šahovsku igru ?
Kao veliki stručnjak svoga poziva, visoko obrazovani magistar tehničkih nauka- elektro struke, u svome radnome vijeku izgradio sam šest velikih kolosalnih industrijskih objekata, u našoj lijepoj i nezaboravljenoj Jugi ?
Sa šahovskom igrom i njenim figurama, započeo sam poznanstvo još u petoj godini, zahvaljujući mome dobrom komšiji Predragu, koji je sa otsluženja vojnog roka, donio svima nama u komšiluku jednu šahovsku garniture u ručnome radu.
Krenula su i prva saznanja o pravilima ove igre, zatim se počela koristiti i određena šahovska literature, a za mene lično ponajviše je uticao rad i postojanje šahovskog kluba “ Sarajevo “ sa glavnim domaćinom, gospodinom Franjom Meštrovićem, ocem našeg znanog šahiste Zvonka Meštrovića, upravo u prostorijama na prvom spratu, preko puta Saborne crkve ( pravoslavne ) u Sarajevu ?
Moj lični i prvi mentor i učitelj, u to vrijeme bio je znani doctor medicine i majistorski kandidat Halil ( Halko ) Udžvarlić.
Tako je intezivnije i krenulo moje šahovsko obrazovanje, prema sopstvenim mogućnostima, jer sam odrastao bez roditelja, a moja dobra tetka i nije baš imala dovoljno spoznaje i razumjievanja za ovu igru?
Prisjećam se, u mojoj 12-toj godini, krijući sam odlazio u klub na pionirsko šahovsko prvenstvo grada Sarajeva, te kao zaslužni prvak, ovom prilikom sam dobio na poklon i orginalnu šahovsku garniture, sa kojom sam bio ponosan i zadovoljan.
Odmah mi je i status, spoznaja i oduševljenje u školi, među mojim drugarima i profesorima na Vratniku, veoma poraslo u zahtjevima i čestim igrama ?
Ali sam ja lično, ipak krijući morao u kuću unijeti ovu garniture, kako to ne bi saznala i vidjela moja draga tetka, jer bih joj morao tumačiti i obrazložiti za sve moje tajne odlaske is. ?
Međutim, u daljim kontinuiranim obrazovnim procesima, završetkom gimnazije i studija Elketrotehnike na Beogradskom Univerzitetu,te brojnim radnim i porodičnim obavezama, nastavio sam prema mogućnosti pratiti i šahovsku literature, određena zbivanja u tome domenu, ka oi poneko učešće na šahovskim turnirima.
Radeći djelomično in a obrazovanju mojih tehničara u elektrotehničkim školama grada Mostara ( na lijevoj i desnoj obali Neretve ) u predmetu Mikroelektronika upoznavao sam učenike sa mogućnostima mikrokomponenti “ čipova id r. integralnih kola “ u informativnoj tehnologiji i kao sadržajnim elementima kompjuterske tehnike.
Dakle, kao stručnjak iz ove oblast ii vrsni iskusni poznavalac šahovske igre, sadržaj i suština moga intresovanja su postale io stale “ memorije “ kompjuterske i ljudske iz domena šahovske igre, njihov međusobnih odnos , sadržaji i mogućnosti, posebno sa aspekta velikih i svjetskih velemajistora i šahovskih prvaka ?
Sa pozicije funkcija i radnoga mjesta, koje sam svakodnevno obavljao, čestih putovanja po svvijetu u raznim zemljema istručnim specijalizacijama u velikom Sovjetskom Savezu, u Francuskoj, u Njemačkoj id . imao sam i prilike da se susrećem sa brojnim šahovskim velikanima i legendama šaha, od Bobija Fišera, Mihaila Botvinika, Spaskoga, Karpova, Kasparova, Petrosijana, Smislova, Talja, Najdorfa i svih domaćih veličina od Gligorića, Trifunovića, Ivkova, Ljubojevića, Vukić ai brojnih drugih ?
Sa ovim genijalcima sam igrao simultane partije, te uejdno koristio prilike u spoznaji njihovih memorijskih mogućnosti, što mi je docnije i omogućavalo prilike da kao stručnjak iz Mikroelektronike, osjetim, upoznam i ponešto napišem o odnosima i mogućnostima i jedne i druge memorije ?
Posebno mi je bilo interesantno i poželjno da ta brojna saznja i praktično i teoretski, prenosim redovno i mojim budućim tehničarima kroz redovnu nastavu, ka oi čestim odigravanjem simultanih partija u slobodnom školskom vremenu i prostorima škole ?
Važno je istaći i radi roditelja i šire javnosti, da je ovakav moj prikaz i pristup nastavi uvijek bio rado prihvaćen od mojih učenika, sa oduševljenjem, a mene danas u poznim penzionerskim danima, posebno obraduje svaki susret i pozdrav od brojnih mojih ranijih učenika, koji mi i pored dobrog pamćenja uvijek rado prenesu iz koje su generacije ?
Dakle, jedno iskreno šahovsko iskustvo, kao roditelja koji je odgojio svoju djecu i profesora koji je obrazovao generacije budućih stručnjaka ( danas su moji bivši učenici profesori na ovim mojim školama ), da spoznaju i primjenjuju sva saznanja i prednosti bavljenja šahovskom igrom svoje djece
Pravilno usmjerenje u obrazovanju svoje djece, uz temeljno i dobar roditeljski odgoj , svakako su pozitivna garancija i stvaranja čovjeka i ljudine, u svome najdražem i najbližem ljudskome rodu. Sretno!
