Kritika kapitalizma

Kako se uopće u današnjim društvima stječe legitimitet za kritiziranje kapitalizma?
Temat: Kritika kapitalizma_64dace63d7fd9.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ljevici je kritika kapitalizma u opisu posla. Kapitalizam, stara je lekcija, ne funkcionira po principu zadovoljavanja ljudskih potreba već se zasniva na realizaciji profita. U tom se raskoraku generiraju nejednakosti i brojni drugi društveni problemi. Bez obzira smatrali da su ti problemi rješivi unutar samog kapitalizma nekom vrstom intervencionizma i instrumentima snažne socijalne države ili bili čvrsto uvjereni da se mogu nadvladati tek nadilaženjem samog kapitalizma, ljevičari raznih profila su u proteklih gotovo pa 200 godina stvorili uvjerljive i razložne kritike kapitalizma kao ekonomskog sustava. Međutim, posljednjih desetljeća politička podrška takvim kritikama uglavnom izostaje. I to prvenstveno među onima, da se poslužimo žargonom književne teorije, implicitnim čitateljima te kritike – radničkoj klasi.

Dakle, lijeva teorija kapitalizma, od one načelne i apstraktne do analize konkretnih situacija i konjunktura, i dalje drži visoku argumentacijsku razinu, ali joj uporno nedostaje politički kredibilitet. Ne postaje li u takvim političkim okolnostima kritika kapitalizma intelektualni hobi onoga što se nekad zvalo poštenom inteligencijom? Ne predstavlja li takav “hobi” podlogu desnim prokazivanjima elitističkog karaktera suvremene ljevice? Kako se uopće u današnjim društvima stječe legitimitet za kritiziranje kapitalizma? Kako se formulira politika ljevice kojoj je cilj nadilaženje kapitalizma u političkoj atmosferi u kojoj taj cilj ne predstavlja „ozbiljnu” opciju i u većini društava nema ni antiestablišmentski status i ne predstavlja čak ni ispušni ventil? To su pitanja kojima ćemo se bavit u tematu u naredna dva tjedna.

Nedavni događaji poput pandemije i rata u Ukrajini aktivirali su cijelu lepezu povijesnih paralela kojima se nastojalo te događaje objasniti ili barem pripitomiti kako bi lakše s njima baratali. Te su paralele češće funkcionirale kao adaptacijski mehanizmi određenih političkih tradicija i teorijskih pristupa nego kao sredstva za preciznije tumačenje. Međutim, sva ta potreba za povijesnim paralelama govori nešto o suvremenom političkom trenutku i ideološkom ambijentu. Christopher Clark je u svojoj prilično zapaženoj studiji “Revolutionary Spring: Fighting for a New World 1848-1849” objavljenoj ove godine suvremeni politički trenutak u stanovitoj meta-paraleli usporedio s onim koji je prethodio revolucijama 1848. godina. Bio je to period u kojem su se ključne ideološke odrednice poput liberalizma, socijalizma i konzervativizma tek formirale, a politički pojmovi koji nam se danas čine vječnim tek stabilizirali svoje značenje. Politički metež u kojem živimo sugerira da se nalazimo u sličnoj fazi i da nam tek slijedi nova profilacija političkih ideologija. To ne znači da živimo u arbitrarnom svijetu i da kapitalizam i dalje ne diktira naše živote. Samo će se kritika morati formulirati iznova ako želi steći političku uvjerljivost među širim slojevima.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.