– Novinari bi nazivali Sinead tužnom, debelom, šokantnom, ludom… ali ne danas! Muzički izvršni direktori koji su joj ljubazno osmijehivali dok su je odbijali za svoju listu izvođača sada se utrkuju da je nazovu ‘feminističkom ikonom’, 15-minutne slavne osobe i đavolske štetočine, te diskografske kuće stiskaju se na Twitteru kako bi vodili svoje beznačajne razgovore… baš VI ste uvjerili Sinead da odustane… jer je odbijala biti etiketirana i bila je ponižavana, kao što su uvijek poniženi oni rijetki koji mijenjaju svijet.
Za Morrisseyja, nagla smrt Sinéad O’Connor nažalost nije iznenađenje – ističe kako je ista sudbina zadesila mnoge pale ikone u Hollywoodu i muzičkoj industriji uopšte.
– Zašto je IKO IZNENAĐEN što je Sinead O’Connor mrtva? Ko je dovoljno brinuo da spasi Judy Garland, Whitney Houston, Amy Winehouse, Marilyn Monroe, Billie Holiday? Gdje da odeš kad smrt može biti najbolji ishod? Je li ta muzička ludost vrijedna Sineadina života? Ne, nije, napisao je Morrissey. Ona je bila izazov, i nije se mogla ugurati u kutiju, i imala je hrabrosti govoriti kad su svi drugi ostali sigurno šutjeli. Bila je zlostavljana samo zbog toga što je bila ona sama. Njene su oči naposljetku zatvorene u potrazi za dušom koju bi mogla nazvati svojom.
Čitav post možete pročitati ovdje.
U trenutku kada su mediji izvještavali, uzrok smrti Sinéad O’Connor bio je nepoznat, ali prema informacijama BBC-a, njena smrt nije tretirana kao sumnjiva. Dodatni detalji i informacije o okolnostima koje su dovele do njenog odlaska mogli su biti objavljeni kasnije.
