Svjetlo istine u mraku laži

Ilustracija: Šukrija Meholjić
Ilustracija: Šukrija Meholjić
Danas svjedočimo da nam međunarodna zajednica nudi embargo na demokratiju i poštivanje osnovnih ljudskih prava, pomirujuće dogovore i planove koji u konačnici vode ka potpunoj razgradnji bh. društva sa izvjesnom podjelom zemlje kao krajnji rezultat.
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Da. Bio sam svjedok istine o učešću vojnih i paravojnih snaga iz Srbije u oruzanoj agresiji na moju domovinu Bosnu i Hercegovinu (BiH). Naime u zapadnom pogranicnom dijelu Srbije u mjestu Ljubovija, 16 km udaljenom od Srebrenice, vidio sam svojim očima 13. aprila 1992. godine toliko srpskih vojnika na ulicama da sam se ekstremno zabrinuo. Tri dana poslije napadnuta je Srebrenica od istih tih srpskih vojnih snaga a uz pomic srpske jedinice tzv. “Arkanovici” (Srpska dobrovoljačka garda) koji su potpuno opljačkali grad, a 8. maja zapalili desetine kuća u kojima je izgorjelo 12 Bošnjaka i ubijeno još 18 u centru grada. Istog dana je u okolnim selima ubijeno 30 ljudi. U periodu od aprila 1992. do aprila 1993. godine je u Podrinju (Bijeljina – Srebrenica) ubijeno isto toliko Bošnjaka koliko i u genocidu u Srebrenici 1995. Samo na školskom igralištu ispred Osnovne i Srednje škole u Srebrenici je 12. aprila 1993. godine od granata ispaljenih sa srpskih položaja ubijeno 74, a ranjeno oko 100 Bošnjaka, najviše djece, iz Srebrenice i Podrinja. (Za ovaj masakr još niko nije odgovarao!) Usporeni genocid je započet dakle 1992. godine kad i agresija na BiH, i to ne samo u regionu Srebrenica nego istovremeno u mnogim gradovima širom BiH, počevši od Prijedora pa do Višegrada. Taj unaprijed planiran i detaljno organizovan monstruozni genocid kulminira u Srebrenici u julu 1995. godine, kada su vojne i paravojne jedinice Srpske vojske i Policije Republike srpske i Srbije izvrsile, pred ocima svijeta u tzv. “Zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica”, masovnu likvidaciju preko 8000 nedužnih Bošnjaka Srebrenice i okolnih opština, među njima i mog brata sa dva sina i sina moje sestre. Srpske vojne jedinice na čelu s zloglasnim komandantom Ratkom Mladićem su s lakoćom izvele finiš planetarnog zločina – brutalni zločin genocida, jer su znali da mirovne snage UNPROFOR-a neće reagovati. Zašto? Neko zna odgovor, odnosno dogovor!

Međunarodni sud pravde u Hagu je 2007. godine presudio da je u Srebrenici izvršen genocid za koji su odgovorni Vojska i Policija Republike srpske, a da je Srbija, simbolično, odgovorna samo za to što nije spriječila taj genocid. Politički i vojni vrh Srbije je znao da je istina drugačija od one u presudi, koju su sve do maja ove godine vješto skrivali. Sad kada Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u Hagu donosi, nakon 20 godina dugog sudskog procesa, pravomoćnu presudu Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, bivšim čelnicima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije kojom ih proglašava krivim i određuje im je zatvor od po 15 godina, srpski vlastodršci konačno moraju prihvatiti sudski presuđenu istinu. Dokazano je da su Stanišić i Simatović bili dio Udruženog zločinačkog poduhvata, dio plana za počinjenje stravičnih zločina, medju kojima nasilno uklanjanje i progon nesrpskog stanovnistva iz BiH. To nisu bile nikakve paravojne jedinice, što su Beograd i Banja Luka godinama tvrdili, nego jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, odnosno Državne bezbjednosti, koji je dio tog Ministarstva. Pravni eksperti će, siguran sam u to, analizom ove historijske presude, koja mijenja percepciju karaktera rata u BiH, praktično dokazati da se radi o agresiji Srbije na BiH i negirati svaku priču o građanskom ratu i tzv. nesretnom sukobu. Presuda Stanišiću i Simatoviću ima poseban značaj jer vraća, nama preživjelim žrtvama, dignitet i vjeru u međunarodno pravo i pravdu. Očekujem da će, nakon ove presude, Srbija biti proglašena odgovornom za Međunarodni ratni zločin i direktno učešće u genocidu u Srebrenici te krivično odgovarati za agresiju na BiH. Da je Međunarodni sud pravde u Hagu, kad je 2007. godine odlučivao po tužbi BiH protiv tadašnje Socijalističke Republike Jugoslavije za genocid, imao ovu presudu, sigurno bi donio drugačiju odluku. Majke Srebrenice već spremaju tužbu protiv Srbije i bosansko-hercegovačkog entiteta Republika srpska.

Žalosno je da dio međunarodne zajednice blagonaklono gleda na projekat “Srpskog sv(ij)eta”, koji je nastavak projekta “Velike Srbije”. Presuda bivšim šefovima Službe državna bezbjednosti Srbije je konačna pravna osuda projekta “Velike Srbije”, iza kojeg su devedesetih stajale obavještajne strukture Srbije, kao i presuda aktuelnom projektu tzv. “Srpskog sv(ij)eta”, iza kojeg, također, stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije.

Presudom Stanišiću i Simatoviću, kao i ranijom presudom u predmetu Prlić i ostali kojom je utvrđena agresija Hrvatske na BiH, pravno se definiše karakter minulog rata kao dvostruka agresija na BiH. Kao preživjela žrtva iz Srebrenice se pitam da li će se i poslije ovih pravosnaznih presuda i dalje nastaviti sa negiranjem genocida, relativiziranjem ratnih zločina i glorificiranje presuđenih ratnih zločinaca? Zastrašujuća je izjava presuđenog ratnog zločinca Darija Kordića koji nedavno reče, i dobi aplauz, da bi sve opet ponovio, a robijao je za zločine i ubistvo 116 Bošnjaka u Ahmićima kod Viteza! Strašno! Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Dragan Čović, stranke čiji je Kordić također član, šuti i time odobrava budući zločin i oživljava Tuđmanovu ideju o Velikoj Hrvatskoj!? Ja, kao žrtva, ne ću i ne mogu da šutim, jer me se tiče, i ne samo mene. Ipak ohrabruje činjenica da je Tužilastvo BiH već formiralo predmet protiv ratnog zločinca Darija Kordića zbog izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti među konstitutivnim narodima i nacionalnim manjinama u BiH.

Danas svjedočimo da nam međunarodna zajednica nudi embargo na demokratiju i poštivanje osnovnih ljudskih prava, pomirujuće dogovore i planove koji u konačnici vode ka potpunoj razgradnji bh. društva sa izvjesnom podjelom zemlje kao krajnji rezultat. Visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH Christian Schmidt naziva genocid u Srebrenici «Situacijom u stilu genocida», dakle ne priznaje ga, a na višegodisnju antidejtonsku, opasnu i štetnu separatističku retoriku i prijetnje odcjepljenjem od BiH predsjednika entiteta Republika srpska Milorada Dodika reaguje tako blago da autokrat, ultranacionalist i okorjeli nekaznjeni negator genocida u Srebrenici, Milorad Dodik, ovih dana javno na sastanku psuje genocid u Srebrenici! Kakvo vrijeđanje žrtve?! Kakav srpski vođa-mrzitelj nesrba?! Kakav (ne)čovjek?! Ovakav Dodik, koji inače ne priznaje ni instituciju OHR-a, državu BiH i njen Ustav, neometano priprema korak po korak sve što mu je potrebno za iskorak iz BiH, pa tako nedavno javno izjavi: «U našem trezoru postoje spremni svi zakoni, uredbe i podzakonski akti da poslije sat i po skupštinskog zasjedanja Srpska postane nezavisna drzava». I nije lagao. Narodna skupština bh. entiteta Republike srpske je, na prijedlog Dodika, 27. juna o.g. donijela Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH kojim se suspenduje sprovođenje odluka Ustavnog suda na prostoru Rs-a, što je direktni udar na Dejtonski mirovni sporazum i Ustavno-pravni poredak BiH. Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt konačno reaguje upotrebom tzv. «Bonskih ovlasti» i poništava ovaj antiustavni zakon NSRS-a, a Dodik to ne prihvata i dodatno najavljuje referendum o statusu entiteta Rs-a, što će reči pripajanju Rs-a Srbiji. Očekuje nas veoma neizvijesno politički turbulentno ljeto. Ranije je Visoki predstavnik udovoljio zahtjevima predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića, a na uštrb prava Bošnjaka kao većinskog naroda kako u entitetu Federacija BiH tako i u cijeloj BiH. Dosadašnji oportunizam međunarodne zajednice po pitanju Dodikove, ali i Čovićeve politike, jeste ravno gašenju vatre benzinom. Dodik je više u Beogradu nego u Banja Luci, a često je i u Moskvi. Ali ipak dok Dodik odlikuje Putina, a Putin Dodika, dva američka bombardera B-1B Lancer vrše niski prelet preko Sarajeva i još nekih mjesta u BiH manifestirajuci cvrsto partnerstvo SAD i Oružanih snaga BiH.

Umjesto srpske katarze i pojave srpskog Willy Brandta koji bi mogao smoći snage da stane pred svoj narod i sve nas, te istinski prizna i osudi agresiju na BiH, pokloni se žrtvama sudski dokazanog i presuđenog genocida u Srebrenici, pokaje se, izvini i zatraži oprost za monstruozna nedjela koja su pripadnici srpskog naroda počinili nad nedužnim civilima, imamo oživljavanje Velike Srbije (s novim imenom «Srpski sv(ij)et»), avete povampirenog četništva i udruženog zločinačkog poduhvata. BiH je u fazi zamrznutog sukoba. Na djelu je, pred očima licemjernog Svijeta svakodnevna psihološka agresija na bošnjačku kulturu pamćenja, ponižavanje žrtve, pravosudne istine i autoriteta svjetskih sudova. Svjedočimo najvećoj političkoj i pravnoj krizi od zavržetka rata. Situacija je ekstremno napeta, nesigurna i neodoljivo podsjeća na stanje iz 1992. Na sceni je planski osmišljeno istrajavanje na ideološkoj kamuflazi stvarnosti i gruboj demontazi historijske istine. Pokušavaju nas ubijediti da je mlijeko crno, odnosno: nije bilo šta je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo. Snažan vjetar u leđa dobijaju ovakve politike bosanskih Srba i Hrvata od svojih bratskih «matica» Srbije i Hrvatske. Ne znam da li više boli daljina genocida ili blizina njegovog porićanja? Ko to gasi i zašto svjetlo istine o genocidu? Hoće li BiH opet krvariti? Hoće li nas opet voditi na klaonicu? Dokle ćemo biti taoci međunarodne zabrinutosti i nespremnosti Svijeta da nam istinski pomogne? Živim u nadi da su Schmidt i ostali međunarodni zvaničnici u BiH i van nje, konačno naučili lekciju i shvatili ko je Dodik i njegovi istomišljenici i da će ovog puta napraviti značajan iskorak iz te zabrinutosti te pravno valjano i ljudski odraditi zadaću svog mandata, kazniti rušitelje mira, sigurnosti i opstojnosti BiH i reći STOP ovom povampirenom političko-diplomatskom fašizmu.

Gradimo mostove među ljudima, a ne zidove! Ne zaboravimo Srebrenicu, ona je mjesto najveće boli- suza s bosninog lica i crna mrlja na savjesti čovječanstva! Svjetlo istine o gnusnom zločinu genocida u Srebrenici mora vječno sjati! Neka živi moj rodni kraj Srebrenica i moja domovina BiH!

SANDžaklija preporučuje

Šta naši urednici čitaju, gledaju i slušaju svake hefte. Prijavite se za Heftični Bilten i nikad više ne propustite velike priče.

Čitajte više

Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

Search

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.