Crnogorsku javnost je ovih dana potresao pravi mali skandal: petsto trideset i tri maturanta su na maturskom ispitu iz maternjeg jezika dobili ocjenu nula!
Predstavnici Državne ispitne komisije su na konferenciji za novinare objasnili da su petsto trideset i tri eseja međusobno ličili kao petsto trideset i tri jajeta jedne iste koke nosilje! „Prepisivali su“ – rekao je bijesno komesar, „što se stručno kaže cut, copy, and paste! U časnoj i poštenoj Crnoj Gori to no pasará! Ili na srpskom neće da može!
Među prisutnim novinarima je nastao žamor.
– Koja tema eseja je bila postavljena? – zanimalo je jednoga.
Komesari su se počeli pogledivati i snebivati, šuškati jedan drugom nešto na uho, pa se predsjedavajući oglasi:
– Klasična tema iz naše književnosti.
– Koja konkretno? – uporan je novinar (kao i svaki novinar, je li tako).
Opet je počelo konfuzno ponašanje komersanata, pa će predsjedavajući:
– Što vam je to važno sada? U pitanju je kriminal, koji će naš Ispitni centar riješiti po službenoj dužnosti i kazniti vinovnike. Jasno je, da je Internet omogućio ovakav skandal, zbog kojeg se pred licem Evropske Unije sramimo!
– Svejedno recite kako je glasio naslov eseja! – novinar se nije dao predriblati.
Na bini komešanje. Predsjedavajući oholim glasom objasni:
– Gorski vijenac.
– Molim puni naslov zadatka!
Komesar ljutito odmahuje glavom, pa se lati listanja papira ispred sebe i najzad glasno pročita:
– Gorski vijenac kao luča naše budućnosti!
Sada među novinarima nastade komešanje i rasprava na rubu svađe. Kad se smiriše začu se glas iz prvog reda:
– U čemu je problem?
– Problem je što se ovdje radi o udruženom zločinačkom poduhvatu dijela pomahnitale omladine, sa ciljem da se sruši jedan od centralnih ankera naše kulture i naše filozofije, a to je Gorski vijenac i njegova ideja. Naše maturante su očigledno zavele tajne službe Berlina, Vatikana i Rijada, pa su se drznuli napisati da je Gorski vijenac arhaično djelo jednog ostrašćenog guslara-popa, koje nikako ne bi smjelo biti dio naše – niti bilo čije! –, obavezne lektire. Naše nezahvalne maturantice i naduveni praznoglavi maturanti su u jedan glas napisali i to, da „djelo, koje je zasićeno mizoginijom tipa „Kazuj, babo, jesi li vještica!“, i nakon bezdušnog prebijanja psihički oboljele ženske osobe pjeva „A ozdravi snaha Anđelija“… ne zaslužuje niti pažnju a kamoli slavu, već obrnuto – javni prezir!“ Ja vam kažem: malo je ovakvo pisanje ocijeniti nulom! I pitam vas: u kojem našem udžbeniku stoji ovakva recenzija slavnog Gorskog vijenca? Nećete je naći sve dok hodamo po zemlji mi, koji smo kult Gorskog vijenca naslijedili i dodatno uzdigli do najviših literarnih visina! Kako će neformalna grupa od petstotinjak narcisoidnih pubertetlija negirati tomove i tomove recenzija naših najuglednijih doktora književnosti svih konfesija, Srba i Turaka?
Evo vam još jedno pitanje: Kako je moguće da u ovoj prljavoj raboti kao jedan nastupe srpčad i turčad – od Ulcinja do Pljevalja i od Tivta do Rožaja? Dovoljno ste zreli i pametni, pa znate da to nije moguće bez jakog neprijateljskog uticaja sa truhlog Zapada. I Interneta, naravno!
Mi smo kao krajnje demokratsko društvo savjetovali svim profesorima maternjeg jezika, kao i đacima i studentima, da javno i naglas ne deklamiraju stihove iz Gorskog vijenca u kojima se podstiče na ubijanje muslimana i rušenje njihovih bogomolja, jer taj spjev ima dovoljno milozvučnih stihova o islamu – i o Stambolu čak –, koji mogu zadovoljiti potrebe naše braće muslimana po žudnji za islamom. I vuk sit i sve koze na broju, nije li tako. Isto tako smo im preporučili da u recitacijama izostave veličanje genocida u stihovima tipa „ne ostade oka za svjedoka“, jer živimo u dvadesetprvom vijeku, ljudi božji.
A naši nezahvalni maturanti će sada čudesno postati pametniji od nas i pljunuti na našu svetu knjigu!
Neće proći!
Nula im je u glavi; nula im je i ocjena eseja!
A oni se hvale da su postupili čojski i junački, zaključi konferenciju predsjedavajući komersant.
