U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava predstavljamo vam Mensuru Adrović-Rastoder.
Mensura Adrović-Rastoder, rodjena je u Beranama 28.m januara 1987. godine. Pisanjem poezije se bavi od djetinjstva. Objavila je zbirku pjesama ,,Kapa od mahovine.” Živi i radi u Luksemburgu.
VOJNIKU
Vjetre pružam ti ruke
stavi me na list
I odvedi
Da vidim kako kamenju
Stoje
Kape od mahovine
Kako pjevaju rijeke
Kao vojnik
Kad dolazi iz rata
Da čujem
Dozivanje planina
I frulu daleku
Koja priziva
Izgubljeno stado
BURNA NOĆ
Strah je svuda
Oko mene
Vuku me u mrak
Ruke nepoznate
Kosti niču iz zemlje
Iz vulkana lobanje
Na sve strane
Lobanje koje govore
Da žele da se vrate
Da spokojno plove
Svojim mirnim morem
DA LI ĆE SVANUTI
Pružam dlanove
Pune rana
I lažnih linija
Života i sreće
Vezali mi omču
Oko vrata
Govore boljeti neće
I ne znam gdje sam
Ni ko sam
Ni da li su ovo oči moje
Ni da li je ovo život moj
I da li je ovo
Java ili san
NJENE OČI
Da li ti nedostaju
Te tople noći
Te usne i njene oči
Nedostaje li ti
Nježan šum rijeke Lima
I prodor rumenih
Planinskih zora
Njen pogled
Nalik zvijezdi
I odsjaj sunca u njenoj ruci
Nedostaje li ti
Njen osmjeh
Koji liči na iskrenost
I te sjajne njene oči
GNIJEZDO
Ostavljena
U ruševinama svoje duše
Lutala bez
Igdje ikoga
Kada sam izgubila nadu da ću pronaći
Gnijezdo toplo svoje
Nađoh tebe tada
I ti si sada gnijezdo moje
I nikad više lutati neću
Nikad nikad više.
