Preslagivanje Balkana

I budala zna da je bilo matematičkog redanja „poslušnih“ Bošnjaka, koji objektivno nisu pobijedili na izborima.
CE3945BC-C85F-48E7-BDBA-D6DBFBC513FF
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Nesreća koja je zadesila muslimane Bosne i Hercegovine traje oko 300 godina, a Bošnjaci, nažalost, još nisu shvatili razmjere katastrofe i da ona nepogrešivo traje sve do naših dana. U to se uvjeravamo svakodnevno, a posljednja opomena stigla je iz dvora nekrunisanog kralja BiH Nijemca Christiana Schmidta, koji uz pomoć američkog faktora i prikrivenu podršku određenog broja zapadnih diplomata koncentriranih u institucije Evropske unije, rade na destruiranju bošnjačkog nacionalnog bića, koje je najbrojnije, ali u političkom smislu najnespremnije za izazove trenutka.

Na početku agresije na suverenu Bosnu i Hercegovinu govorio sam u mojim komentarima pisanim za bh štampu, radio i televiziju, da nas Evropa nikako ne želi u svom dvorištu. Pri tom, nikada od evropskih političara niste mogli čuti da treba uništiti muslimane u BiH, ali oni su istovremeno puštali srpske jedinice a kasnije i hrvatske postojbe da rade svoj posao istrebljenja muslimana ne sprečavajući ih u tom suludom naumu. Kada su vidjeli da su se Bošnjaci pod silinom terora i neviđenog zločina digli na opštenarodni ustanak kako bi odbranili svoje elementarno pravo na život i da su ih zaustvatili, umiješali su se da spasu što se može spasiti i da snagama ove kršćansko-hrišćanske koalicije (koja se slaže da su muslimani zajednička opasnost), bez obzira na njihove „svađe“ da novu priliku, ako ne za uništenje muslimana ono njihovo svođenja na politički beznačajnu mjeru.

Oni su uvereni da su Bošnjaci danas na putu da budu eutanizirani uz pomoć Zapada. Uostalom, mnogo puta sam iz perspektive savjetnika predsjednika BiH r. Alije Izetbegovića mogao naslutiti njihov naum, a od nekih prijatelja iz diplomatskih krugova sam saznavao za njihove namjere koje sam opisao na početku teksta. Zar o tome nije ilustrativno govorio visoki srpski državni službenik Dragan Čavić, koji je obavljao dužnost predsjednika republike srpske.

Američki bijeg iz Kabula 2021. godine

– „Mi smo silom dobili republiku srpsku, a to je sad vrlo upitno kako smo je dobili pred samim vojničkim porazom. To je najbolje rekao Daniel Serwer neki dan u Beogradu, a meni Jacques Klein prije 15 godina. ‘Znate vi Srbi znate zašto ste dobili republiku srpsku, zato što Zapad ne želi da u srcu Evrope ima islamsku enklavu, da ima Iran i Saudijsku Arabiju. Jer, ostaviti Bošnjake odnosno muslimane, u srcu Evrope da imaju čistu etničku državu je najveća opasnost za Evropu. To mi je Jacques Klein rekao prije 15 godina“- rekao je javno Dragan Čavić, Srbin iz BiH pred TV kamerama u prorežimskoj Ćirilici. A meni je u Pekingu nakon jednog prijema poslije razgovora sa potpredsjednikom Državnog savjeta Qian Qichen-om, dok sam bio u službenoj posjeti NR Kini kao specijalni izaslanik predsjednika BiH Alije Iztebegovića, rekao tadašnji visoki funkcioner te zemlje Liu Guchang da mu je isti „zapadnjak“ Jacques Klein napomenuo da je on ustvari šef države BiH i da se s njim trebaju konsultirati.

Promjena američke politike

Kao što se vidi iz ovih primjera Bosna i Hercegovina je u rukama njenih protivnika. Kako će Bošnjaci odreagirati na očigledne pokušaje da ih se „politički“ neutrališe, vidjećemo narednih mjeseci. Najveća bošnjačka prodržavna stranka SDA zasada je u knockdownu, ali daleko od uništenja. Sa njenog broda, za koji misle da će potonuti, počela je bježanija visoko rangiranih kadrova i ulagivanje ovim „drugim“ Bošnjacima, koji su nekada bili „esdeaoci“ a sada, eto, kao više nisu. Posipanjem pepelom kamče se pozicije u vlasti. Da je proces ukalupljivanja muslimana, Bošnjaka, već uveliko počeo vidi se iz aviona, kroz skandalozno oktroiranje izbornog zakona i ustava u izbornoj noći a onda i nametanja federalne vlade, a prije toga sklepano je Vijeće ministara BiH. I budala zna da je bilo matematičkog redanja „poslušnih“ Bošnjaka, koji objektivno nisu pobijedili na izborima.

Haotično bježanje Amerikanaca i njihovih vijetnamskih saradnika iz Saigona 29.4.1975.

Najmalobrojniji narod, Hrvati, dobili su važne ovlasti i oni su postali ključ za bosansku bravu. Schmidt je očigledno skoro potpuno destruirao „Dayton“, premda se stranci kunu u njegovo slovo. Svima je jasno da je Daytonu očitano opijelo građanskoj BiH. Za „Dayton 2“ niko više nema volje. Sada su u opciji druge stvari. Nije suluda tvrdnja njemačkog časopisa Die kleine Zeitung da traje razgradnja BiH i novo definiranje politike SAD-a. U toku je novo preslagivanje američke politike, jer je očigledno propala njihova politika na Balkanu. Prije svega, destruiran je američki koncept kontroliranja Srba u BiH, koji su se u međuvremenu oteli i jasno se priklonili Rusiji. Amerikanci se sada zalažu za ograničavanje političkog uticaja Bošnjaka, u čemu su uspjeli. Barem za sada. Zaključili su da u BiH, pa ni na Balkanu još nema pobjednika i da ga vjerovatno još dugo neće biti. Oni ne mogu ignorirati činjenicu da je u BiH najviše Bošnjaka, kao ni to da ih se ne može unišiti.

Zapleli su se, međutim, u vlastitu kučinu iz koje ne znaju da izađu. Mijenjanjem kursa oni Bošnjake pokušavaju svesti na zanemariv, beznačajan politički narod. Računaju da će tako otpetljati i razmrsiti ovaj Gordijev čvor. Washington griješi i nikako da se opameti nakon poraza u Vijetnamu, lekcije u Somaliji i vlastitog bezglavog bijega iz Afganistana 2021. godine. Amerikanci radi na političkom neutraliziranju Bošnjaka, koje gledaju kao na potencijalnu opasnost za Evropu i Zapadni svijet. Ovo je američka i britanska konstanta, koju je uspijevao neutralizirati prvi predsjednik BiH. Njegovi nasljednici nisu. Na djelu je nikad objavljena ali ni demantirana priča o „srpsko-hrvatsko-albanskom svetu“. U prilog tome idu politička pomjeranja SAD-a u više pravaca. Prvo, presing na premijera Republike Kosovo g. Albina Kurtija, od kojeg traže uspostavljanje zajednice srpskih opština kojima žele zaokružiti srpski uticaj u ovom dijelu Balkana. Na istom tragu je potez Christiana Schmidta u izbornoj noći. On je nametnuo skandalozni izborni zakon i ustavne promjene, a da pri tom Srbe u drugom dijelu BiH nije smio ni pogledati. Ovi su nastavili da ga pljuju i posramljuju, kao uostalom i američkog ambasadora M. Murphya.

Činjenica da su Amerikanci pustili niz vodu predsjednika CG Milu Đukanovića stvorila je pledoaje za globalna preslagivanja u korist srpskog sveta na prostoru: republika srpska, dakle pola BiH, plus Crna Gora u kojoj su i na parlamentarnim i na predsjedničkim izborima pobijedile prosrpske snage, i još su ostale sjeverne srpske opštine (kosovska „rs“). Hrvatska bi pak uzela pod svoje Federaciju BiH. I, napokon, po ovoj formuli albanski uticaj je „rezerviran“ za najveći dio Republike Kosova (bez srpskih opština), kao i za dijelove Crne Gore i Makedonije, u kojima živi albanska većina.

Ali, to je teorija, koja iako je skuhana u političko-obavještajnim kuhinjama Washingtona i Langley, kao i na drugim tajnim mjestima u Evropi, mora da računa na svoje manjkavosti. Svjedočanstva iz Sajgona, Somalije, Kabula, i sa drugih mjesta, umalo da zaboravim Kubu, govore o američkim pogrešnim procjenama. Amerikanci su podržavali puna dva desetljeća diktatorske režime u Vijetnamu, a najduže Nguyen Van Thieua. Srušili su Vijetnam i ekološki ga skoro potpuno uništili, ali nisu pobijedili, ni tu ni u Kambodži ni u Laosu. Poginulo je 58.000 američkih vojnika.

Posljednji put Ameri su bježali iz Afganistana prije dvije godine. Poslije bezuspješnog pokušaja održavanja u životu političkih marioneta Hamida Karzayia i Mohammad Ashraf Ghania, koji su služili nečasnim kolonijalnim interesima SAD, morali su ekspresno pobjeći iz Kabula. Scene američkog bijega neodoljivo su me podsjetile na dan kada su 29. aprila 1975. u haosu napuštali Saigon pred nadirućom oslobodilačkom vojskom Vietkong. Iz Vijetnama, jučer brodovima, a nedavno iz Afganistana – avionima. Ali, sve se svodi na isto. Vrijeme je da Ameri iz ovih poraza nešto i nauče.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.