Šta je i kako se tretira agorafobija? 

Onda se razvija strah da će se to neprijatno iskustvo ponoviti, da će se ovaj put nešto loše i ozbiljno zaista desiti, da neće moći da se spase, da neće imati ko da joj pomogne i/ili da će se osramotiti.
Ilustracija: Nick Sadek
Ilustracija: Nick Sadek
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Šta su fobije?

Mnogi strahovi sa kojima se tokom života srećemo nisu funkcionalni i ne štite nas od neke realne, neposredne opasnosti (što je zadatak straha kao emocije) već se javljaju kao posledica našeg subjektivnog tumačenja nekog okidača kao opasnog, a bez dokaza da nas on zaista ugrožava. Takve strahove nazivamo iracionalnim. Kada je iracionalni strah od nekog mesta, objekta, životinje ili situacije prenaglašen i ometa funkcionisanje, onda se radi o nekoj specifičnoj fobiji. Fobije spadaju u anksiozne poremećaje jer su, između ostalog, i praćene intenzivnom anksioznošću, panikom ili užasavanjem.

Šta je agorafobija?

Agorafobija je jedna od fobija koju često srećemo u praksi. Kod žena je nešto zastupljenija nego kod muškaraca. Prvi znaci agorafobije ispoljavaju se najčešće pre 25. godine života (u najvećem broju slučajeva tokom tinejdžerskog perioda).
U bukvalnom prevodu, pojam agorafobije se odnosi na strah od otvorenog prostora, tačnije trgova (agora – trg, fobija – strah). U konkretnijem smislu, odnosi se na intenzivan iracionalan i preplavljujući strah osobe od situacija i mesta koja procenjuje kao nebezbedna jer smatra da bi joj bilo otežano da odatle pobegne ili da joj se ukaže pomoć ukoliko joj pozli.

Osoba se najčešće plaši:
– Mesta na kojima je gužva – prometnih ulica, mostova, tržnih centara, bioskopa, koncerata…;
– Čekanja u redovima – u banci, pošti, prodavnici, kod lekara…;
– Javnog prevoza – autobusa, vozova, aviona.

Osoba ima doživljaj da nema kontrolu nad takvim situacijama (i to je užasava), da ne može brzo i lako da ih napusti, da ne može da dobije adekvatnu pomoć ako joj se nešto loše desi, ili da će svi okolo videti da nešto nije u redu sa njom i misliti da je izgubila razum. Buka i zagušljivost često dodatno utiču na tu percepciju nekog mesta kao opasnog, ugrožavajućeg.

Agorafobiju, kao i svaki strah, prate i telesni simptomi, poput ubrzanog rada srca, bola i stezanja u grudima, vrtoglavice, mučnine, preznojavanja, drhtanja tela, i to ne samo kada se osoba nađe u situacijama koje vidi kao opasne, već i kada samo razmišlja o njima i o tome da im se izloži.

Agorafobija i panični poremećaj

Razvoju agorafobije, u najvećem broju slučajeva, zapravo, prethodi jedan ili nekoliko paničnih napada ili panični poremećaj. Osoba doživi panični napad praćen neprijatnim telesnim simptomima koje pogrešno protumači kao srčani udar, umiranje, gubitak svesti, razuma, gubitak kontrole nad sobom. Onda se razvija strah da će se to neprijatno iskustvo ponoviti, da će se ovaj put nešto loše i ozbiljno zaista desiti, da neće moći da se spase, da neće imati ko da joj pomogne i/ili da će se osramotiti.

Zatim sledi nastanak brojnih izbegavajućih i sigurnih ponašanja koja značajno umanjuju kvalitet života. Recimo, osoba prestaje da bilo gde ide sama, uvek joj je potreban pratilac, to jest neko uz koga se oseća bezbedno. Zatim, može izbegavati da se udaljava previše od svoje kuće i kraja u kom živi, na vrlo kratke relacije može početi da ide taksijem, ide uvek u istu prodavnicu u vreme kada zna da nema gužve, izbegava putovanja, i slično. Sve postaje podređeno strahu, to jest, izbegavanju mogućnosti da se on doživi.

Ukoliko se problem ne prepozna i ne tretira, može dovesti do toga da se osoba oseća sigurno jedino u svojoj kući i maksimalno izbegava da je napušta.

KBT i agorafobija

Agorafobija će se brže i lakše prevazići ukoliko se blagovremeno prepozna. Kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT) daje dobre rezultate u tretiranju svih anksioznih poremećaja, pa tako i agorafobije. Kognitivni deo podrazumeva da osoba osvešćuje i modifikuje svoje iracionalne obrasce mišljenja i ponašanja, kao i da razvija toleranciju na neprijatne emocije i simptome koji ih prate. Bihejvioralni deo se odnosi na primenu novih obrazaca mišljenja i ponašanja u praksi, kroz postepeno izlaganje situacijama koje je osoba procenjivala kao opasne. U nekim slučajevima, potrebno je i uvođenje medikamenata.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.