Političari, budite karakterni!

„Čovjek je po prirodi politička životinja.“ – Aristotel.
Ilustracija: Marcos Ramos
Ilustracija: Marcos Ramos
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ako je karakter plod dugog, upornog rada, plod samoodgoja, duge teške borbe sa samim sobom, plod mnogobrojnih odricanja. Ovo se ne stiče slučajno ili zgodnim trenutkom, ako je neko otišao u politiku iz koristoljublja.

Kaže se za čovjeka da je karakteran, ako se uporno, smjelo i bezkompromisno drži svojih načela, pa i onda kad ta stalnost iskazuje trpljenje. Karakterni ljudi postojani su uz svoje principe, svoje ideale, uvijek i svugdje. Za njih nema odstupanja, nema izdaje, nema bijega. Kao stijena, kao postojana hrid, stoje hrabro, čestito i časno uz svoja uvjerenja i svoja načela.

Većina naših političara iz reda Bošnjaka nemaju ove vanredne karaktere. Izgleda da su se i karaktera odrekli da bi ispunili svoje političke ambicije praveći političke većine sa onima bez karaktera. Ima ona narodna: „Sa kim si takav si!“

Pitamo se da li su političari iz reda Bošnjaka imalo upoznali islam i islamski poziv ka najdivnijim vrlinama, ka savršenstvu duše i da li može pretpostaviti kako blistav treba da bude karakter jednog istinskog sljedbenika vjere i kao takav da stane ispred svog naroda i kao vjernik, i kao političar?
U Bosni i Hercegovini preko tri decenije se piše i govori o političarima koji ne silaze sa vlasti i medija, a koji su: bogati, nepošteni, nemoralni, nesvjesni, nestručni, nevjerni, budžetari, foteljaši, bijelohljebci, preletači, hohštapleri, licemjeri, izdajice, kukavice, kriminalci, antidržavni, ekstremni, a nigdje se ne pominju kao karakterni političar u Bosni i Hercegovini, jer ih takvih nema.

Narod koji bira političare bez karaktera, liči na ovce koje sebi biraju mesare.
Osobine karakternog čovjeka su: vjeran, pouzdan, čvrst oslonac za prijatelja i druga. On ljubi pravdu i istinu. On je ljubazan, častan, smiren, plemenit, dobar. Hrabar je i odvažan. Ima jaku volju, koja ne zna za prepreke, koja slama sve nevolje. Iz kušnji izlazi bolji i jači. Poznato je, da se karakter oblikuje kroz običaj i naviku. Sve u početku izgleda kao morska pjena, bez snage, kao sitne kapi kiše, ili pahuljice snijega. Međutim, vremenom navika od morske pjene naraste u gigantski val, a kaplje kiše i pahuljice snijega pretvaraju se u snažne bujice i mećave.

Škotski publicist i politički aktivist Samuel Smiles je zapisao:

Posij Misao, požnjećeš Djelo,
Posij Djelo, požnjećeš Naviku,
Posij Naviku, požnjećeš Karakter,
Posij Karakter, požnjećeš Sudbinu.

Ako analiziramo političare iz reda Bošnjaka koji su decenijama na jaslama države i na grbači svog vlastitog naroda, koji radi najteže poslove, a plate koje zarade im kasne, a moraju plaćati obaveze i doprinose da bi se punio budžet (jasle) koje političari koriste da hrane svoj ego.

Ne možemo među tim političarima pronaći i utvrditi da imaju mrvu karaktera koji je ovdje opisan. Oni nemaju jaki karakter, oni nemaju obraz, ako ga i imaju on je kao đon, jer nisu beskompromisni u svom životu i kada su u pitanju karakterne vrline, oni ne blistaju u svom punom svjetlu. Kod njih jedino blistaju oznake na uveznim i skupim limuzinama, mobilnim telefonima, kredit karticama. Kod njih ništa ne dopire do najtamnijih niti života koji su kao tuneli bez svjetla i na početku i na kraju, kao što sunčana svjetlost dopire i do najudaljenijih prostora. Na sreću ima radnjih za koje se političari ne pitaju. Šta bi tek bilo da nam političari određuju kada je noć, a kada je dan, nama nikada ne bi svanulo.

Zbog političara i njihove tame u njima ljudi bježe u najudaljenije države svijeta, da im svane sunce slobode i sigurnosti. Da su u mlade dane učili iz povjesti i iz života o vrlinama, karakternosti i svoje vrline dovodili do najviših mogućih visina, koliko bi više sreće bilo u njihovim srcima!

Od pamtivjeka je ostalo da je pametno, da roditelji već od najranijih dana uče i poučavaju svoju djecu da budu karakterni uzori. I to su roditeljima izbili iz ruku svojim novim idejama, vrijednostima i zakonima. Mlade treba učiti i u vatri kušnji, kako bi se na toj vatri kalili i postajali pravi ljudi, pa i pravi političari. Stari Rimljani su govorili: „Palma pod teretom raste.“ Što veći teret, to veća palma! Što veći napor duha i tijela, to veći značaj, veći čovjek! Bilo je bošnjačke djece koja su ponekad išla u susret tegobama, agresije, rata, genocida, muhadžirstva i razočarenjima da bi iz njih izašli bolji i plemenetiji. Oni su svoja načela, hrabro trpjeli za njih – veliko je herojsko djelo.

Za kušnju u nevolji treba hrabrosti, treba vjere u sebe. Takvi mladići i djevojke koji su ustrajali i ostali kao hrdi postojani, predstavljaju stjegove vrlina. Oni su povjesna znamenja kao zvijezde blistave. Zvijezde nebo krase, a ti mladi su posijani širom svijeta kao da su sjeme žitarice posijane na poljima da niču i rastu, plodove daju, bez kojih nema života.

O njima se malo piše i govori, oni nisu djeca političara. Oni nisu u politici, prepunoj političara bez karaktera kojima je ustupljena država, njena imovina i sav medijski prostor. Postati dobar čovjek ljepše je nego postati loš političar. Mnogi političari su karakteristični po tome što su bez karaktera.
„Čovjek je po prirodi politička životinja.“ – Aristotel.

Pročitajte kako je o karakternosti divne stihove spjevao naš bošnjački pjesnik Hikmet Arif Rizvanbegović – Stočević (1839. – 1903.):

Ako hoćeš dići se visoko,
Na jednom stanovištu budi.
I tu stani poput čvrste stijene,
Znaš da nije običaj kod ljudi,
Mijenjati svoje uvjerenje!

Baci pogled u nebesa plava,
Pa ćeš vidjet zvijezde prethodnice,
Koje svjetla nikakva ne daju,
Dok svemirom zvijezde stajaćice,
Blagorodno svjetla prosipaju…

Poznata je istina: čovjekova žeđ za znanjem i vrlinama to je neugasivo kao zvijezde stajaćice, a tih vrlina čovjeku dobre volje i dobrih namjera nije nikada dosta bilo čime da se u životu bave pa i politikom za dobrobit svima u državi u kojoj se rodismo, živimo, umiremo, a zbog nužde iz nje i odemo, ali joj se opet vratimo.
Iza dobrih ljudi ostaje – svijetlost, iza loših političara ostaje – vatra.
Tamo gdje su ljudi bez karaktera tamo nema ni empatije ni simpatije.
Zato apelujemo: Političari, budite karakterni!

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.