Politička zakletva na vjernost

Neki su svoju ličnu promociju pretpostavljali interesima svog naroda i Bosne i Hercegovine.
632D3C86-6008-41EA-86F8-0F3EA4BE7D5F
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Politička zakletva na vjernost, a ne samo vjersku je temelj duhovnog razvoja ličnosti i zajedničkog života i rada ljudi na njihovim radnim mjestima. Na tim radnim mjestima i izvan njih se gradi lična i zajednička sigurnost i zaštita. Govoriti o moralu, obavezama političara – Bošnjaka jednih prema drugima, o bratstvu i jednakopravnosti bez utemeljenja političke zakletve na vjernost – jednako je zalijevanju bašče u kojoj nije sjeme zasijano, jer je zakletva na vjernost – sjeme moralnosti, pa i vjerske povezanosti i jedinstva.

Ukoliko konstituisanje bošnjačkih političkih stranaka nije utemeljeno na zakletvi na vjernost, a posebno zbog države Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, onda će država i Bošnjaci biti slabi ikoji će najmanji problem i nesuglasice biti plijen onima koji će državu izvana, izunutra razarati, a neprijatelji će u tome pobjeđivati po kriterijima svojih ideologija Bošnjake dijeliti.

Bio jedan mudar čovjek koji je na samrti zatražio od svojih sinova da mu donesu po jedan štap. Sastavivši ih u snop reče im da ga slome. Oni pokušaše, ali to nisu mogli učiniti. Zatim im reče da svaki od njih uzme svoj štap i da ga proba slomiti. Kada to učiniše, njihov otac im reče: „Ovakvi ćete biti vi poslije mene. Bićete nepobjedivi dokle god ste skupa, a ako se razdijelite, vaši će vas neprijatelji slomiti i pobjediti.“

Od kada u Bosni i Hercegovini „umre“ mudar čovjek, od tada mnogi nemaju ni svoj štap, ni svoj stav, pa od čega i kako da naprave snop i slogu?

Vremenom i ljudi i štapovi nisu više tako krhki i salomljivi, ali jesu savitljivi i elastični kao federi, pa su za univerzalnu upotrebu, možeš ih ugrađivati u svaku političku mašinu.
Odstupanje od svog štapa i stava ima posljedicu i razdjeljenosti političara – Bošnjaka na veliki broj frakcija, opterećenih međusobnim „ćafirenjem“ i sukobima. Mnogi političari – Bošnjaci se više niušto ne zaklinju, čak ulaze u stranke iz kojih onda bježe, jer se nisu nikome i niušto zaklinjali, a kamo li na vjernost.

Prošlost nam govori o raznim mogućnostima, koje smo propustili, daje mnoge odgovore na pitanja i nudi rješenja kojima se osvjetljava i razumjeva sadašnjost. Nije valjda ovosvjetski interes da ljudi u Bosni i Hercegovini žive od danas do sutra, da im život bude samo puko preživljavanje, uz prisustvo stalne neizvjesnosti, straha i iščekivanja da li će s nama neko sa Zapada baviti, a političari – Bošnjaci koji nas „zastupaju“ žive u izobilju i faraonski.

Ne smijemo gubiti iz vida „dvoličnjake“, a kojih je sve više i više, kaoi njihovih partija koji o svojoj pripadnosti vjeri i politici imaju visoko mišljenje. Najviše „dobrih i lijepih riječi“ imaju „dvoličnjaci“ oni bez ikakvog utemeljenja daju političku zakletvu na vjernost, pa i dušmanima, a to nije ništa drugo nego zloupotreba i vjere i politike.

Neki su svoju ličnu promociju pretpostavljali interesima svog naroda i Bosne i Hercegovine. Neki sebe identificiraju sa Bosnom i Hercegovinom i svojim narodom i dan danas se vodi borba oko toga ko je imao takve zasluge, ko je imao najveće zasluge, ko se je prvi i jedini borio protiv dušmana i ko je učinio ovo ili ono za naš narod i Bosnu i Hercegovinu.

Koje su to i kakve zasluge stranaka i njihovih lidera u situaciji kada još uvijek imamo borbu za goli opstanak i države i naroda i kada nam stanovništvo bježi iz Bosne i Hercegovine, jer ne mogu više sve to durati.

Mi ćemo uvijek biti na početku naše borbe za sebe i svoju domovinu, svoj jezik, imovinu, sve dok nam političari zbog fotelje i ličnih ambicija formiraju vlast sa našim vjekovnim dušmanima i dušmanima Bosne i Hercegovine.

Dušmani su 90-tih s puškom, tenkom, avionom, kamionom, tupom kamom, toljagom u brk nam govorili i prijetili da će Bošnjaci nestati kao da su magla, a Bosnu i Hercegovinu bez njih biti međusobno podijeljena. Kada im to nije uspjelo, danas koriste drugu isto tako opasnu metodu, sa matičnim državama i nekim saveznicima iz svijeta koriste olovku i i gumicu da bi ostvarili svoj vjekovni plan. Dok to dušmani rade udruženo i javno i tajno političari – Bošnjaci se razjedinjuju, prepiru, ko je veći, a ko je manji patriota u zemlji koja bi mogla i nestati, a sa njom i oni sami.
Više se u Bosni i Hercegovini ne govori o njenom suverenitetu nego o „narodnom suverenitetu“. Srbi i Hrvati su nametnuli tezu da svaki narod suvereno vlada prostorom na kom živi i pogotovo ako se potpuno oslobode prisustva drugih da sa njima raspolažu slobodno pa i državnom imovinom, a to znači da se mogu priključiti matici Srbiji i Hrvatskoj. Pitam se da li bi oni sa sobom odveli i političare – Bošnjake koji sa njima prave koalicije?

Budući da su u Bosnu i Hercegovinu duboko zagazile moćne zemlje svijeta, a uz njih i zemlje iz komšiluka koje su izvršile agresiju i genocid, ne bi trebalo da zbog pozicija u vlasti političari – Bošnjaci tako ponašaju. Umjesto da komšijama u Hrvatskoj i Srbiji energično kažu da ne mogu imati nikakav uticaj u Bosni i Hercegovini i neće im dozvoliti da se miješaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine kao suverene i nezavisne države, oni se dijele i po entitetima, učestvuju na dodatnim dijeljenjima Bosne i Hercegovine i Bošnjaka.

Političari – Bošnjaci kao temeljni narod Bosne i Hercegovine nemaju pravo dozvoliti podjelu zemlje ma ko da to pokuša dijeliti. Nije logično praviti politička ujedinjenja sa onima koji u svom programu imaju podjelu Bosne i Hercegovine, samo zbog puke vlasti. Ako političari – Bošnjaci nisu naučili ili upoznali svoje političke saveznike kroz prošlo burno i agresivno vrijeme onda će učiti o tome dok su živi, ali će izaći iz politike kao – glupi.

Svi političari u Bosni i Hercegovini vladaju narodom dekorisanim političkim lažima, jer je u politici sve dozvoljeno, pa zašto da ne bude i laž. Ima izreka: „Ako vlast nije u rukama naroda, onda je narod u rukama vlasti.“

Izlaz iz ovog vrtloga je, ne birati „dvoličnjake“, vraćanje demokratskim principima, bez toga je teško zamisliti stvarni preporod i popravljanje stanja u kojem se nalazi i Bosna i Hercegovina, a i sami Bošnjaci.

Ovo sam napisao bez one izreke: „Čast izuzetcima!“, jer znam da ima časti, ali nema izuzetaka, a pogotovo u politici. Politika truje duše, a vjera dušu liječi. Zato bi bilo dobro da su Bošnjaci dobri političari, a još bolji vjernici onda bi znali cijeniti zakletvu na vjernost.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.