Salih Selimović – teoretičar prasrpstva (GLOSA)

U tom naprezanju se često koristio dosjetki iz knjiga svog rođaka Meše, najslavnijeg Srbina islamske vjeroispovijesti.
Ilustracija: Sung Kyu Kim
Ilustracija: Sung Kyu Kim
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Deset milisekundi nakon Velikog praska Bog je stvorio Srbe, kojima je dao srpski jezik i vjeru pravoslavlje. Oni, dakle, prethodno nisu mogli govoriti nekim drugim jezikom i biti u nekoj drugoj vjeri, zato ih niko ne može niti tjerati niti natjerati da se odreknu bogomdanog pravoslavlja i vrate nepostojećoj vjeri svojih nepostojećih prababa i pradjedova. Oni su početak i prapočetak božjeg antropološkog djela.

Vremenom je Bogu iza leđa došlo do evolutivnih devijacija u razvoju srpstva na cijeloj teritoriji koju je Bog njima odredio, a to je areal oivičen linijom Virovitica – Karlovac – Karlobag – Ulcinj – Kavadarci – Smederevo – Subotica – Virovitica: dio njihovih odmetnutih sinova i kćeri je odbacio pravoslavlje i prihvatio novonikle lažne vjere, te se priključio isto tako lažnim narodima; ili se čak proglasio novim (lažnim) narodima! Slična pojava je inače u razvoju živih bića prisutna i poznata pod imenom evolucija živih bića, koja se odvija stihijski, i koja je dovela do izumiranja prvobitnih bića. Analogno bi se moglo desiti i sa srpstvom: da jednostavno lagano nestanu, odnosno nastave živjeti kao Srbi katoličke vjeroispovijesti, Srbi islamske vjeroispovijesti, Srbi-Crnogorci, Srbi-Makedonci… a to nije to! Čemu se onda Bog trudio i u svom početku stvarao Srbe! Srećom, on je svakako na srpskoj strani: stvorio je Srbe intelektualce, zadužene da isprave očigledne nedostatke svog antropološkog projekta i spase svoj narod od nestanka.

Spasioci srpstva su ozbiljno shvatili svoje poslanstvo, pa su u odbrambenom zanosu protiv svoje braće heretika koristili sve moguće metode: kad ubjeđivanje u povratak staroj vjeri nije davao rezultata, prelazilo se na radikalizam kao što su prozelitizam, protjerivanje, pa i genocid.

Jedan od najaktivnijih i najpoznatijih intelektualaca spasitelja egzistencijalno ugroženog srpstva je profesor istorije Salih Selimović, Sjeničak porijeklom iz Tešnja, koji je imao – i iskoristio –, priliku da širom Stare Raške generacije i generacije đaka rasvjetljuje prasrpstvom kao njihovim duhovnim izvorom. U tom naprezanju se često koristio dosjetki iz knjiga svog rođaka Meše, najslavnijeg Srbina islamske vjeroispovijesti.

Neumorni erudita Salih je sav svoj radni i privatni život posvetio dokazivanju da su Bošnjaci lažni narod i islam lažna vjeroispovijest. Argumente za svoju teoriju je vrijedno sakupljao hodajući po selima i tražeći što starije sagovornike, koji se izjašnjavaju kao Srbi muslimani, i sve to publikovao u svojim nebrojenim naučnim radovima i knjigama. Nije htio razgovarati sa mladima – što je njegova lična naučna metoda –, jer su mladi neiskreni. To mu je donijelo nagrade i slavu u „srpskom svetu“, koji je njegovo istraživanje srpskih muslimana visoko cijenio i nagradio Vukovom i Kočićevom nagradom.

Salih je od starih Srba muslimana saznao da i dan-danas tu i tamo pominju i koriste srpske svece i praznike – Savu i Savindan, Đurđa i Đurđevdan, Petra i Petrovdan, što je nepobitna istina da su Srbi. Na naučnom skupu koji je uživo prenosila TV Happy Salih u društvu Aleksandra Rakovića (nije Rankovića!), poznatog četničkog istraživača, elokventno objašnjava svoju teoriju, potkrepljujući je naučnim otkrićima da su najveći umovi – nekadašnji Muslimani, Meša Selimović, Emir Kusturica, Muharem Bazdulj i mnogi drugi, samosvjesno shvatili da su u suštini Srbi muslimani i tu blagovijest objavili urbi et orbi, dokazujući tako svoju intelektualnu veličinu.

Pomenuti naučni skup-emisiju otvara bistra voditeljica, koja se seksualno-zavodničkim glasom obraća Salihu: „Ja moram da vas pitam – da li su muslimani i pravoslavci zaista braća?“

Salih se – užasnut strašnim pitanjem i privlačnim izgledom voditeljice –, prisjetio milijarde i po muslimana, plus trista i kusur miliona pravoslavaca na Kugli, pokušavajući da pred očima stvori sliku skoro dvomilijardne familije, braće i sestara, koje istovremeno razdvajaju i spajaju dvije vjere – islam i pravoslavlje, i hrabro odgovara: „U mnogoj većini jesu!“

Pažljivi slušalac pada u dilemu: možda su oni u manjini polubraća i polusestre? Kim bilir!
Svojim cvrkutavim glasom voditeljica nastavlja: „Da, čak i unuk Meše Selimovića je istakao da je deda pričao da je srpski pisac muslimanskog porekla!“ „Da, da“, dodaje njen pomoćnik, „evo i Mešinog zapisa: ‘Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed…’“

A Ferid Muhić kaže: „Kako li se, pusti Meša, mogao uopšte nadati da će poricanjem svoje najdublje istine, u očima onih koji je nisu nikada prihvatili, postati nešto drugo nego duhovni konvertit?!“

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.