Poetsko stvaralaštvo Bošnjakinja Crne Gore (XIII)

Žurim da spasim tužni odraz da podignem parčard ogledala sa stola gdje modra jabuka krvari sjajnije od mladosti.
Ilustracija: Dung Ho
Ilustracija: Dung Ho
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava predstavljamo vam: Aminu Kuč.

Amina Kuč je rođena 2000. godine u Rožajama. Pisanjem se bavi od ranog djetinjstva. Njena poezija je često nagrađivana i zastupljena je u knjigama: „Stihom govorim 5“, „KOD“ časopis za kulturu, književnost i nauku, Podgorica 2016. godine, zatim u knjizi „TU SU“- izbor iz mlađeg pjesništva Crne Gore, Podgorica, 2016. Objavila je zbirke pjesama „Duša od stakla“, 2015. godine, „Izgubljeno pletivo“ 2017. i „Sve(mir) na papiru“ 2018. godine. Amina je osvojila brojne nagrade kao što su: Druga nagrada za poeziju na Osmom međunarodnom festivalu poezije i priče na konkursu „Joan Flora“ u Novom Sadu. Na XXIV poetskom konkursu Desanka Maksimović u Valjevu dobila je nagradu „Desanka Maksimović“. Dobitnica je i nagrade „Mladi heroji Crne Gore” 2017. godine. Na književnoj manifestaciji „Pjesnička riječ na izvoru Pive” 2015. dobila je nagradu za najelegičniju pjesmu. Dobitnica je druge nagrade na Nacionalnom takmičenju „Mladi eko – reporteri“ 2016.

PROCES

Krugovi zivota šire se oko nas
Radujemo im se sve dok se jednoga dana dugog
Naša bića ne umire pred sumrak (umoran i težak)
Kao kad napune svoje torbe tugom
I odu u izmaglici berači novembra
Da li su to daroviti pjesnici ili slikari
Na umjetničkom platnu prelili crnilo i čivit
Da uklešu trag na nebeskom smaragdu
To ljudske oči kojima se prašta i voli
Nose svoju mutnu jesen u sebi
O, vremena puna sunca
Plam sjećanja namotava nam strunu
O, utjeho kojoj se krišom priklanjam
Ugledah pod nebom gdje cvjetasmo skupa
Naše kosti kako zajedno trunu.

PONENTE

Neko je sjećanje nazvao blijedim snoviđenjem
U kojem tlo postaje magma
A ja želim daleko od svijeta koji je vatra
Sva moja ljeta mlađa su i bolnija
Stvarnija od tvojih
Žurim da spasim tužni odraz
Da podignem parčard ogledala sa stola
Gdje modra jabuka krvari sjajnije od mladosti
Oklop je sigurnost kad život dogori do nokata
Ove šume će narasti do neba
Stvari će džinovski da urlaju
A čovjek kao pas da cvili
Plašim se da će tada prstima daleko biti sunce
I oku more ukradeno od svijeta.

KRUG

Na rubovima zjenica rasle su trešnje
Tamo su svitanja jarke boje
Prožeta su našim traganjima
U kojima smo uprljali svoja ozebla stopala
Da pronađemo mostove
Za koje će nas objesiti ruke jednoga dana
I izdati naša rođena tijela
Na rubovima pomiješane su boje
Tamo se leluja sjenka onoga ko me je stvorio
Ako se zagledaš u nutrinu ovog prstena
Nazrećeš kristale leda
Pod kojim je sahranjeno sunce
I ugledaćeš čovjeka ogoljenog i samog
Zarobljenog u začaranom krugu kretanja.

PUTEM NESHVAĆENIH

Ne čitaj ako nijesi vjerni obožavatelj Gi de Mopasana i
Žorž Sandove
Ako ne voliš francusku i talijansku književnost i grčku
mitologiju
Ako mrziš sokolove i ako pak nijesi pošla u Banjsku
Jer iz Banjske je Strahinjiću Bane
Ako nikad u životu ne poželiš da umreš slavno poput
Markovog Šarca
Ako u vojsku nijesi išla jer nijesi hrabra i čim zineš lažeš
I ako si se bojala kada si lažno priznavala
Da voliš nebo kada ti je kao plafon blisko i isto toliko
daleko
Rekla si da te ljudi nijesu shvatili kada si ćutala
A ti ne želis da te shvate
I ne želiš da znaju tvoje izbore
Maštala si o Danskoj i dalekim zemljama
I onda si rekla da je ovdje najljepse
I da su sve to tuđa brda i tuđe rđe pod aristokratskim
sjajem
I obradovala si starije i napaćene mudre glave sa istorijom
na plećima
Ali si prestala da razmišljaš o ljubavi i prestala si da pišeš
Rekla si da su to dokonluci
I ubrzo počela da kopaš kao rudar
Po knjižurini koja nikome ne znači
Koju pažljivo nosiš kao dijete u naručju
I kriješ od kiše ispod novog kaputa
I kriješ od prašine iza televizora
A ti nijesi od izabranih i nijesi odvažena
I tebi nakon čitanja knjige ne znače ništa
I zato te niko ne razumije
Ali ti i ne želiš da te razumiju
Jer ti znaš zašto su tvoje police prazne
I znaš zašto ti se ne ide u Dansku.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije.

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.