Nacionalistička je tuga pregolema

Pitamo li se, kao ljudi i građani ove nam jedine domovine, kome i jeste jedina, zašto dozvoljavamo toliku nerazumnu borbu za novu vlast i fotelje, bez društvenog interesa.
Ilustracija: Tatyana Kozlyakova
Ilustracija: Tatyana Kozlyakova
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Da li smo zaboravili istinski na bliže svoje, kako rodbinu, isto tako i na naše komšije i susjede i na cio svijet?
Da li su se naši golubovi mira, sreće i ljubavi i trajno pretvorili u jastrebove i crne orlove, koji nam stalno nadlijeću iznad naših glava i upozoravaju nas, da se svi zajedno nađemo ispred ogledalca i priupitamo se za sospstvene promjene, kako induvidualne isto tako i za kolektivne?

Danas mi je veoma teško ili nemoguće, u ovoj našoj tmurnoj svakodnevnici i shvatiti sva ova različita nakaradna dešavanja, kako u našoj domovini Bosni i Hercegovini isto tako i u bližem i daljem okruženju.

Koga li nam pozvati u pomoć, ako ne u ove dane zajedničkih praznika i posta, Gospoda Boga i dragoga Allaha ili neke nebeske vile, kako ko i u šta lično vjeruje, od dana Ramazana i Bajrama, do Uskrsa i Vaskrsa ili Pesaha, do svih sveca, ili se pozabaviti i osloniti, što bi naši stari govorili: „Use i svoje kljuse“.

Kako nas je ranijih godina ubijao prokleti fašizam, danas smo pod udarom još žešćeg i ubojitog nacionalizma i njegovih sluga.

Došli su nam na red i naši domaći „foteljaši“ koji ne misle na svoje građane i birače, već na lične interese i ličnu korist od pozicija u vlasti gdje se nalaze, da li su to Parlamenti, Skupštine ili bilo koje državne institucije i njihova rukovodna mjesta.

Ne ulazeći dalje u duboku genezu ovih svih nakaradnih pojava i brojnih primjera, kao čovjek, visoki intelektualac, sa izuzetnim životnim i radnim iskustvom, veoma aktivni i društveno- politički aktivista od Republičkog do Saveznog parlamenta, Gradskoga viujeća grada Mostara i vijećnika, mnogo toga bih mogao istinski opisati i razaslati poruke suživota, mira i ljubavi, poštovanja i uvažavanja i svakoga drugoga i različitoga, putem ovih naših lijepih golubova.

Bez pameti i saznanja, sa radnim i životnim iskustvom, teško je doći i do razuma i ljudskoga ponašanja u svakoj nam prilici , na različitim nam životnim stazama.

Kao ljudsko biće, što je i rijetkost, mogu se i pohvaliti da sam završio, dokazano, „sedam fakulteta“ i to onaj jedan istinski obrazovni Elektrotehnički u Beogradu, te novih šest tzv. radnih u izgradnji i šest velikih industrijskih objekata, gdje je svaki od njih mi omogućio sva saznanja u tehnološkoj proizvodnji; željeza i ćelika, bakra, zlata i srebra, glinice i aluminija, kao i električne energije.

Svakako, uz ova tehnološka saznanja, koja čine i po jedan cjeloviti studij obrazovanja, sticajem okolnosti mi je obezbjedio i konkretno različito jezičko obrazovanje do poliglote i profesora, koji je obrazovao generacije stručnjaka elektrotehnike.

Suština je i osnovnog porodičnog odgoja i vaspitanja, što me formiralo kao istinskog čovjeka u svakome pogledu, do ljudskoga karaktera i ponašanja, što sam iskazivao u svim prilikama i položajima sopstvenoga djelovanja, te otuda mi danas nikako nisu razumne i shvatljive mnoge okolnosti i ponašenje pojedinaca, od nacionalista do foteljaša, kriminalaca, lopova i razno raznih profitera.

Pitamo li se, kao ljudi i građani ove nam jedine domovine, kome i jeste jedina, zašto dozvoljavamo toliku nerazumnu borbu za novu vlast i fotelje, bez društvenog interesa.

Pitamo li se,koliko je ubitačno i neprimjereno često i očito nacionalističko djelovanje pojedinaca i stranačkih politika HDZ-a, SNSD-a i sličnih njima.

Kome je potrebna nakaradna filmska prestava oko lažnih diploma, zvanja i položaja, nefunkcionaln9h respiratora i brojnih drugih spoznaja i demagoških tirada.

Zašto se zaboravlja uništavanje velikih firmi i fabrika, milionski gubici i štete sa Aluminijem, Sokolom, fabrikama duhana i drugim firmama, a sudstvo i tužilaštvo nerade svoj posao, već odlaze u politikanstvo i usmjeravaju vodu na pogrešne mlinove.

Sve ovo skupa i zajednički sa vlašću obezvrijeđuju našu građansku i ljudsku egzistenciju, do nerazumnog i najnižeg nivoa ljudskog dostojanstva i bitisanja.

Zašto se konačno ne urazumimo i sami, sa sopstvenim radom, dobrom voljom, umom i razumom, ne započnemo riješavati našu zajedničku sudbinu, a ne da se vječno oslanjamo na neke strane i međunarodne usluge, koje su često i ne dobronamjerne?

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.