Allah dž.š. propisao je post u drugoj godini po Hidžri. Propisao je sadakatul-fitr odmah nakon propisivanja u istoj godini. U istoj je godini Allah dž.š. objasnio propise zekjata, iako je zekjat i ranije spomenut sa namazom i tokom mekanskog perioda objave. Znajte braćo, Allah dž.š. je na 30 mjesta od čega na 28 zajedno sa namazom spomenuo i zekjat – sa jednim razlogom, da oni koji klanjaju namaz, vjernici, muslimani shvate koliko je važno da izdvoje zekjat, da shvate da ništa nije važnije obaviti namaz od toga što trebamo izdvojiti zekjat.
Allah dž.š. je braćo nas vjernike počastio nebrojanim blagodatima, dao nam je pravo da u njima uživamo, ali sa druge strane traži od nas da mu na tim blagodatima zahvaljujemo. Jedini način da sačuvamo Božje blagodati i da ih unaprijedimo i uvećamo jeste da zahvaljujemo na njima. Naše obavljanje ibadeta – namaza, posta, davanja zekjata jeste prije svega, braćo, sa namjerom i sa ciljem da zahvalimo Allahu dž.š. na svemu onome što imamo – na našem zdravlju, na slobodnom vremenu, na snazi na izobilju hrane i pića, na imetku kojeg imamo, na porodici koju nam je Allah darovao, jer ako zahvaljujemo Milostivom Gospodaru, On će nam ove blagodati sačuvati. Svake godine pokrene se rasprava kome dati zekjat i sadakatul fitr?
Može pričati ko šta hoće, navoditi argumente kakve god hoće, ali uzor i primjer koji se slijedi jeste primjer Allahovog Poslanika s.a.w.s, jesu Kur’an i Sunnet Poslanika. Allah je prvo naredio Poslaniku s.a.w.s. da uzme zekat, a onda mu objasnio kako da ga rasporedi. Nakon što je uzeo zekjat, dolazili su ljudi i govorili: “Daj nama”. On im je govorio da zekjat ne može uzeti niko osim da bude od onih koje je Allah dž.š. odredio i kazao je da Allah nije zadovoljan odredbom Poslanika u pogledu podjele zekjata i sadakatul fitra, već je On Uzvišeni propisao kategorije koje su korisnici zekjata kao jednog od temelja vjere. Poslanik je utemeljio Bejtul-mal, nismo mi. Mi samo pokušavamo oživjeti onu izvornu praksu koju je Poslanik a.s. poučen porukom Uzvišenog Allaha uspostavio. I sada nam dođe neko i govori: “Ovo što rade ovi iz Islamske zajednice to ne treba baš tako, može to i drugačije”. Naravno da može, ali je pitanje je li to ispravno? Kakav je efekat toga? Kakve su posljedice toga?
Dovoljno je se vratiti 30 godina unazad kada nismo imali na ovom nivou uređeno ubiranje zekjata i sadakatul-fitra, kada smo imali Bejtul-mal, ali ne tako snažan kao danas. Šta smo imali od odgojno-obrazovnih institucija, šta smo imali od džamija? Šta smo imali od uleme? Malo ih je koji su preživjeli to vrijeme, ali stari su tada govorili: “Neće nas imati ko ukopati kad umremo”. To je bila posljedica “uzmi koliko hoćeš”, “daj kome hoćeš”. Šta imamo danas? Imamo ulemu kojom se možemo ponositi, ne samo mi, već ulemu koju možete poslati čitavom svijetu.
Zato vam dans ne trebaju ti neki šejhovi iz Saudijske Arabije, Turske, jer mi imamo naše. Ne trebaju nam hafizi sa Kosova i Makedonije koje smo dovodili, jer imamo naše. Naša Škola Kur’ana iznjedrila je oko 30 hafiza, naša Medresa je odškolovala hiljade svršenika. Naš FIS je odškolovao na stotine naših diplomiranih teologa. Naše predškolske ustanove skoro 1000 djece na godišnjem nivou. CHR Hajrat hrani 2500 porodica svakodnevno tokom cijele godine. Pa zapitajmo se – da nije Bejtul-mala, da nije Islamske zajednice, da nije institucije zekjata i sadakatul-fitra da li bi bilo moguće da samo CHR Hajrat funkcioniše. Gdje bi se ti ljudi hranili? Allah bi njima dao opskrbu, ali je svima nama dao šansu da posredstvom Bejtul-mala vršimo dužnost pomaganja ugroženim kategorijama.
