Ubistvo Hilmi-bega Kajabegovića (1919.) – gradonačelnika Bijelog Polja (Akove)

Plan o ubistvu Hilmi-bega sa svojim drugovima već je bio skovan odranije i sve je bilo pripremljeno, a da Hilmi-beg nije mogao ni da pomisli šta se sve kuha u glavi njegovog poštenog ćifčije.
Ubistvo Hilmi-bega Kajabegovića (1919.) – gradonačelnika  Bijelog Polja (Akove)_640fd50e34ddd.png
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Zajednička država Južnih Slavena poznata pod nazivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) stvorena je 01. decembra 1918. godine a već sljedeće godine paravojne jedinice Koste Milovanovića-Pećanca pustoše područje Sandžaka. Ubijaju se najugledniji ljudi iz redova Bošnjaka.

Jedan od njih bio je i gradonačelnik Bijelog Polja Hilmi-beg Kajabegović. U bošnjačkoj historiji ostao je upamćen kao jedan od 25 učesnika čuvene Sjeničke konferencije (1917.) na kojoj su sandžački prvaci (osim Plava i Gusinja) tražili od Austrougarske da se srbijanski i crnogorski dio Sandžaka pripoji njihovoj matici Bosni i Hercegovini. Jedan od najvećih zagovornika osamostaljenja Sandžaka bio je upravo Hilmi-beg Kajabegović.

Kada se završio Prvi svjetski rat (1918) i kada je srpsko-crnogorska vojska  ponovo zauzela Sandžak, počinju da se hapse i učesnici Sjeničke konferencije. Svi su optuženi za veleizdaju. Zbog toga je i Hilmi-beg morao da, sa svojim sinom Izetom i još nekoliko Bjelopoljaca, izbjegne u Sarajevo.

U crnogorskom dijelu Sandžaka, tačnije u Bijelom Polju (Akovi), crnogorske bande su skoro svake noći dolazile i vršile pljačke i paljevine bošnjačkih kuća. Tako su na samom početku u ovom gradu, od hotela do Limskog mosta, porazbijani i opljačkani svi bošnjački dućani.
Zbog nepodnošljive situacije grupa bošnjačkih prvaka odlazi u Beograd i traži zaštitu stanovništva Bijelog Polja. Vlada je pozitivno odgovorila pa je poslala jedan odred srpske vojske, nakon čega su obustavljene sve pljačke i teror.

Hilmi-beg nije mogao dugo da ostane u Sarajevu. Vukla ga je velika želja za svojim rodnim Akovom. Za tu njegovu namjeru o povratku u Sandžak čuli su i bjelopoljski Crnogorci pa su počeli spremati plan o njegovom ubistvu.

Jedna grupa dobro poznatih Bjelopoljaca nije sjedila skrštenih ruku, nego je stupila u kontakt sa jednim potpukovnikom iz Sarajeva, podarila mu veliku svotu novca da pronađe način likvidacije Hilmi-bega. Oko organizacije ubistva Hilmi-bega bio je umiješan i Marko Kočović, ćifčija Hilmi-begov, kojeg su zvali Dišević, po njegovom ocu Diku, iz sela Goševa. Plan je ubrzo skovan.

Pisanje sarajevskog lista „Pravda“ o ubistvu Hilmi-bega Kajabegovića

O pogibiji Hilmi-bega Kajabegovića pisao je i sarajevski list „Pravda“. Prvo ćemo navesti pisanje ovog lista, a potom i izjavu Hilmi-begovog sina Izeta, koja je objavljena u listu „Sandžak“, br.4 od 12. novembra 1990. godine
„U Sarajevu je Hilmi-beg, hoteći se vratiti na svoju očevinu, od generala Stepe Stepanovića bio ishodio i pismo za slobodan prolaz i povratak kući. Kada je Hilmi-beg sa dvojicom drugova (a to je bilo 1919. godine) bio zanoćio između Sjenice i Bijelog Polja, žandar ih je, po nalogu jednog potpukovnika, predao Bjelopoljcima (Crnogorcima), koji su ih ubili. To je taj žandar priznao u zatvoru i nakon tog priznanja je dotični potpukovnik u Sarajevu počinio samoubistvo.“ (Sarajevska „Pravda“, br. 262 od 18. novembra 1924.godine).

Osim ovog pisanja u sarajevskoj „Pravdi“, o misterioznoj smrti bjelopoljskog prvaka nije se nikad više ništa napisalo, sve do 1990. godine kada se u BiH i u Sandžaku pojavljuje snažan nacionalni pokret oličen u Stranci demokratske akcije (SDA). Tada su sandžački Bošnjaci osjetili potrebu da sve svoje nepravde, koje su nosili duboko u srcu, iznesu na vidjelo, sviđalo se to nekome ili ne. Jedan od njih bio je i sin ubijenog Hilmi-bega- Izet Kajabegović. Njegova izjava je objavljena 1990. godine u listu „Sandžak“ a već naredne godine je i Hakija Avdić unosi u svoju knjigu „Položaj Muslimana u Sandžaku“, koja je objavljena u Sarajevu.

Pisanje Hakije Avdića o ubistvu Hilmi-bega Kajabegovića

„Hilmi-beg je, nakon što je bio izdejstvovao od generala Stepe Stepanovića potvrdu o slobodnom kretanju u Bijelo Polje, pošao iz Sarajeva zajedno sa još 11 Bjelopoljaca. Njegov sin Izet je tada imao 15 godina. Svi su oni pokušali da se, zu pomoć ovlaštenja generala Stepanovića, vrate u svoje rodno mjesto, smatrajući da im niko ne smije ništa učiniti. Imali su pismenu potvrdu u rukama i vjerovali su u nju i na osnovu nje su mislili da se mogu slobodno kretati. Prilikom polaska iz Sarajeva dobili su i jednog žandara u pratnji radi veće sigurnosti. Hilmi-beg se ipak plašio za sina, pa ga je ostavio kod njegovog dajdže Sijerčića u selu Kovilju kod Rogatice, kod kojih su bili zanoćili, a njih 11 su produžili dalje prema Bijelo Polju. Kad su stigli blizu Prijepolja, radi veće sigurnosti, okrenuli su prema Sjenici, jer su u tom pravcu bila, pretežno, muslimanska sela, pa je i kretanje bilo slobodnije. Hilmi-beg je želio da se zadrži jedno vrijeme u Sjenici, ali je „na zahtjev načelnika bjelopoljskog sreza prisilno otpremljen za Bijelo Polje u pratnji jednog potporučnika i žandarma. Na putu je, ne samo ubijen, nego i isječen. Plan o ubistvu Hilmi-bega sa svojim drugovima već je bio skovan odranije i sve je bilo pripremljeno, a da Hilmi-beg nije mogao ni da pomisli šta se sve kuha u glavi njegovog poštenog ćifčije (sluge) Dika Kočovića i sina mu Marka iz sela Goševa. Tada su, pored Hilmi-bega, stradali Arif Nišić, brat Mahmud-bega Kapetanovića iz Nedakusa i još petorica Kurtagića iz Rožaja čije je bilo selo Crvsko, a za trojicu ostalih, autor nije mogao saznati ko su bili, jedino što zna da su bili Bjelopoljci“. (iz knjige „Položaj Muslimana u Sandžaku“, autora Hakije Avdića, str. 111, Sarajevo, 1991. godine).

Tako je gradonačelnik Bijelog Polja Hilmi-beg Kajabegović tragično završio svoj život. Ostali učesnici Sjeničke konferencije iz 1917. godine, su prvo osuđeni za veleizdaju, da bi ih 17. februara 1921. godine, na intervenciju tadašnjeg reisu-l-uleme Ibrahima ef. Maglajlića, kralj Aleksandar I Karađorđević svojim ukazom pustio na slobodu.

Postoje opravdane sumnje da je Hilmi-begovo ubistvo „naredio“ vojvoda Stepa Stepanović

Autor ovog teksta je u martu 2003. godine posjetio poznatog bošnjačkog historičara dr. Mustafu Memića u Sarajevu i, između ostalog, od njega čuo da je: „general Stepa Stepanović, koji je 1919. godine bio komandant Druge armijske oblasti u Sarajevu, „šifrovano“ naredio da se ubije Hilmi-beg Kajabegović. Naime, on jeste izdao pismo Hilmi-begu u kojem mu garantuje slobodan prolaz do Bijelog Polja, ali on je na kraju pisma napisao rečenicu koju je stavio pod znacima navoda: „pričuvajte mi ovog prijatelja“, što je u policijsko-vojnoj komunikaciji značilo da se ta osoba ubije“.

Tako je gradonačelnik Bijelog Polja Hilmi-beg Kajabegović tragično završio svoj život. Ostali učesnici Sjeničke konferencije iz 1917. godine, su prvo osuđeni za veleizdaju, da bi ih 17. februara 1921. godine, na intervenciju tadašnjeg reisu-l-uleme Ibrahima ef. Maglajlića, kralj Aleksandar I Karađorđević svojim ukazom pustio na slobodu.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Search
Search

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.