(umjesto zbogom)
Koloseum.
Stojimo kao dva rimska ratnika,
učaureni u oklope sopstenih misli,
egoizma,
jedno naspram drugog,
i gledamo kako krvare rane od naših riječi
po našim tijelima,
čekajući ko će da zada posljednji udarac.
Neće niko.
U ljubavnim igrama naći ćemo zadovoljstvo.
I okrenućemo se. Otići.
Ponosni. Ranjeni.
Kao da nikada ništa nije bilo
(A možda i nije).